Puno puta čuli smo ovu rečenicu: “Nitko Hrvatsku nije promovirao kao njeni sportaši, to su najbolji ambasadori zemlje”. Nažalost, ta je rečenica iz usta političara uglavnom ponavljana u predizborne svrhe - pišu Igor Flak i Dražen Brajdić, urednik i novinar VL.
 
Nakon izbora najvećeg globalnog šampiona, glavno uredništvo se baš zagrijalo da izaberemo i najvećeg hrvatskog sportaša. Kolega je rekao: “Uh, tek kada se napravi poredak bit će mnogo nezadovoljnih.”. Naravno, ovo je djelomično i subjektivan izbor novinara Večernjakove sportske rubrike, rekao bih – svih generacija. Doduše, nemamo ni jednog veterana pred mirovinom koji bi bio vršnjak Mate Parlova ili Krešimira Ćosića, ali naša najmlađa suradnica ipak je gledala Janičin pothvat u Salt Lake Cityju, doduše kao prvašić u osnovnoj školi. Stoga krajnji rezultat nudi zapravo jednu pravu raspravu na jutarnjoj kavi. Tako ćete i vi, dragi čitatelji, uz kavicu moći diskutirati pa čak i ocijeniti sud sportskih novinara.
 
Puno puta čuli smo ovu rečenicu: “Nitko Hrvatsku nije promovirao kao njeni sportaši, to su najbolji ambasadori zemlje”. Nažalost, ta je rečenica iz usta političara uglavnom ponavljana u predizborne svrhe. Kada bi došli na vlast, preko noći bi zaboravili na nisku naših uspješnika koji su donosili medalje u Lijepu Našu. Sada je premijer Andrej Plenković povisio iznose za medalje, nakon što u Ministarstvu ima proslavljenu olimpijku i najveću sportašicu svih vremena po izboru Večernjakovih novinara. 
 
Zlato u slalomu i spustu! 
 
Salt Lake City, 2002. godina, Olimpijske igre. Najveći pojedinačni doseg jednog hrvatskog sportaša/sportašice, mitski doseg usporediv sa sportskim ikonama na Olimpijskim igrama. Od pet disciplina, slavila je u tri, u jednoj je bila srebrna. To je ekvivalent jednom Marku Spitzu ili Michaelu Phelpsu. Ili ako hoćete u zimskim sportovima, Oleu Einaru Bj?rndalenu, norveškom kralju biatlona. Janica Kostelić ima četiri zlata s Olimpijskih igara, pet svjetskih zlata i tri puta bila je pobjednica Svjetskog skijaškog kupa. Pobjeđivala je u slalomu i spustu, a takvih je izvrsnika u alpskom skijanju bilo jako malo. Iako njezin brat Ivica, fantastični skijaš, nikada nije bio olimpijski pobjednik i nije rođeni šampion kao sestra, njegov je sportski opus impresivan. Biti ukupni pobjednik Svjetskog kupa u skijanju za muškarce teško je dostižan rezultat za sportaša u pojedinačnom sportu. Ne zaboravljamo ni tvorca tog obiteljskog sportskog čuda Antu Kostelića. Neponovljiva sportska obitelj kao obrazac jedne priče o uspjehu.
 
Daleko od mitskih dana 
 
Posebno mi je drago što je među pet najboljih još jedna djevojka koja je izrasla u pravu ženu, Sandra Perković. Atletski šampion kakav se rađa jednom u 100 godina. 
 
U šest najboljih smjestila su se tri košarkaša. Dvojica su nas, nažalost, prerano napustila. Krešimir Ćosić, gospodin, čovjek koji je mijenjao košarkaške granice, koji nas je učio da svi zajedno gradimo bolje i kvalitetnije društvo, Dražen Petrović, veliki radnik i rođeni šampion. Naš kovrčavi dečko pred kojim nije bilo sportske prepreke, nažalost, nije uspio završiti karijeru, tako da zapravo ne znamo kakve bi sve dosege u svojoj sportskoj karijeri postigao. Treći je Toni Kukoč, košarkaški virtuoz koji je košarku igrao s najviše mašte i vica, kojeg je toliko hvalio i jedan od najvećih sportaša u povijesti Michael Jordan. 
 
Tri košarkaša u prvih deset samo su podsjetnik da su ovdje igrali divovi, da smo imali prvake Europe (Cibona i Jugoplastika) te mnogobrojne igrače u sastavu bivše države koji su osvajali olimpijska zlata i svjetske naslove. Nažalost, danas je naša košarka predaleko od tih mitskih dana. Kultni status imao je naš boksački šampion Mate Parlov. Ako je Muhammad Ali bio svjetska ikona, onda je pulska zlatna rukavica također na sebi svojstven način i u društvenim okvirima bio poseban. Nismo zaboravili naš zlatni brk - Matiju Ljubeka koji je kleknuo, ali ne zbog toga što je bio umoran, nego stoga što je bio veliki kanuist, olimpijski pobjednik i višestruki svjetski prvak u sportu koji nikada nije bio dovoljno cijenjen. Sport je mijenjao kao i društvo kroz desetljeća, nekoć su klubovi i reprezentacije bili kvalitetniji i konkurentniji svijetu, no utjecajem velikog novca koji je ušao u svjetski sport, kod nas su se pojavili veliki problemi u sferi financiranja sporta. Sve teže pratimo ritam s bogatijim svijetom, no opet nam se rađaju talenti i neki novi šampioni poput Tina Srbića. 
 
Janica Kostelić: 
 
Pokušavajući proniknuti u tajnu uspjeha djevojke koja je osvojila četiri olimpijska zlata, koja je bila pet puta svjetska prvakinja (na istom SP-u pobijedila je u spustu i slalomu!?) i koja je osvojila tri velika Globusa, zaputili smo se to priupitati njenog oca i trenera Antu Kostelića. A on nam je kazao da je razlika između svih konkurentica i njegove kćer, osim u količini rada, i bila ta što je Janica za vrijeme natjecanja uspijevala isprazniti glavu od nepotrebnih misli i emocija kakvih se, recimo, njen brat Ivica nije uvijek uspijevao riješiti. Staložena i mirna Janica je i danas u ulozi državne tajnice za sport u kojoj ju podržavaju gotovo svi hrvatski sportaši jer ju i sami smatraju najvećom od najvećih. 
 
Osim što je najtrofejnija skijaška olimpijka, čini nam se da je Janica i najtrofenija državna tajnica za sport. A snježna kraljica posve je neočekivano završila u sportskoj administraciji, a potom i u politici jer ona je bila osobni izbor hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. 
 
Dražen Petrović: 
 
Za svoga života Dražen je bio nezaustavljivi stroj za postizanje koševa. Strah i trepet suparničkih obrana, suigrač koji je jamčio trofeje i idol navijačkih masa. Nakon tragične smrti prerastao je u mit, u ponajveću ikonu hrvatskog sporta jer ne samo što je bio košgeterski virtuoz, nego je po nezaboravnim radnim navikama pripadao svakom odgojno-obrazovnom udžbeniku. Uostalom, zato i jest jedini naš sportaš koji ima svoj muzej. 
 
Mate Parlov: 
 
Mate Parlov jedan je od rijetkih europskih boksača koji je osvojio sve moguće trofeje - amaterski i profesionalni naslov prvaka Europe te olimpijsko zlato. Po okončanju natjecateljske karijere, Parlov je bio i najtrofeniji izbornik boksačke reprezentacije bivše SFRJ koja se sa Olimpijskih igara u Los Angelesu (1984.) vratila sa čak četiri medalje. Nažalost, nokauter koji je obožavao poeziju nije ostao u boksu, posvetio se vođenju kafića koji je postao kultno mjesto u njegovoj Puli.      
 
Sandra Perković: 
 
Sandra je dvostruka olimpijska pobjednica i dvostruka svjetska prvakinja, a četiri puta je bila europska prvakinja. Sveukupno, Sandra ima devet medalja s najvećih svjetskih natjecanja, a s obzirom da joj je samo 27 godina, po osvojenim trofejima mogla bi ozbiljno zaprijetiti pobjednici ovog izbora Janici Kostelić. Sandra Perković nevjerojatan je bacački talent koji je izbrusio Ivan Ivančić i koja ima nevjerojatnu snagu psihe - baš poput kraljice Janice.   
 
Krešo Ćosić: 
 
Krešo Ćosić je najtrofejniji hrvatski košarkaš po broju osvojenih medalja na svjetskim i europskim prvenstvima te olimpijskim igrama (sveukupno 14 odličja). “Žila” je tri puta bio europski prvak (1973., 1975. i 1977.), dvaput svjetski (1970. i 1978.) i jednom olimpijski pobjednik (1980.), a nastupio je na četirima olimpijskim igrama. Bio je igrač ispred svog vremena, prvi centarski playmaker, čovjek koji je igrao košarku kakva će se igrati 20 godina kasnije.
 
PRENOSIMO Večernji list PIŠU Igor Flak i Dražen Brajdić FOTO Pixell/DPA