Nogometaši Istre 1961 ispraćeni su na otvaranju proljetnog dijela HNL-a s riječke Rujevice četvorkom u mreži i – pljeskom. Unatoč regionalnom suparništvu, domaća ih je publika nagradila za borbenost koju pokazuju u teškim vremenima za klub, ali još više za njih same – piše Mladen Miletić, novinar VL.
 
Jer, plaće nema i novac tek povremeno stiže na kapaljku otkako je američki vlasnik Michael R. Glover proglasio „game over“. Povukao se iz kluba usred sezone jer nije zauzvrat dobio ono što je očekivao od grada Pule zbog toga što se prihvatio vođenja kluba, doveo je u najgoru moguću situaciju igrače koji su jesenas sve odlično podnosili i ostvarivali pristojne rezultate.
 
Između ostalog, bili su među rijetkima koji su uspjeli otkinuti dva boda Dinamu, a pobijedili su i aktualnog prvaka Rijeku. Mnogih iz tog kadra više nema jer su iskoristili zimski prijelazni rok za bijeg s napuštenog broda, no neki nisu imali kamo.
 
FINA NEĆE DUGO ČEKATI
 
Situacija još nije riješena, no svjetlo na kraju mračnog tunela dvije su stranke zainteresirane za ulazak u klub. Pritom postoji cijeli niz problema, a rok curi. Naime, dođe li do preuzimanja, to se baš i neće izvesti za, kako se obično kaže, „jednu kunu“ jer će novi vlasnik prvo morati podmiriti postojeće dugove koji nisu manji od 1,6 milijuna eura. Toliko je utvrđeno, no nitko ne zna koliko troškova još ima pa neki procjenjuju da bi početno ulaganje moglo biti i pet milijuna kad se zbroje sanacija i proračun za ono što slijedi.
 
Nadalje, i domaći i strani investitor također će očekivati nešto zauzvrat od grada. U nezgodnoj je tu situaciji gradonačelnik Boris Miletić jer želi pomoći. Uostalom, koji bi političar htio da mu u biografiji piše kako je bacio lokalni klub u najniži rang, ali ne može dijeliti zemljišta mimo natječaja i zakona.
 
Nogometni savez vatrogasnim je mjerama obustavio sve disciplinske postupke, no država traži svoje. Sat otkucava, 14. ožujka proći će 120 dana od blokade klupskog računa i za taj dan zakazano je ročište na Trgovačkom sudu budući da je FINA zatražila da se utvrdi postoje li uvjeti za pokretanje stečaja...
 
A to znači ono najgore – klub ispada, a novac neće vidjeti nitko. Kako sve to proživljavaju sami igrači, ni krivi ni dužni? Nakon utakmice s Rijekom, izgledali su izgubljeno poput izbjeglica stojeći pokraj klupskog autobusa. Aljoša Vojnović jedan je od najiskusnijih i jedan od rijetkih koji dobiva novac jer je posuđeni igrač Osijeka. Ovoj je momčadi više od vođe na terenu.
 
– Znali smo kako će to izgledati protiv Rijeke. Žao mi je zbog tako visokog rezultata, jer 4:0 dosta ružno izgleda. Žao mi je što tekmu nismo odigrali rasterećeno jer nismo imali što izgubiti. Ništa, čeka nas grčevita borba. Ja se nadam da će ovaj naš rad na pripremama, koji je bio dosta dobar, potaknuti i rješavanje vlasničkog pitanja u klubu i da ćemo krenuti prema gore.
 
Kako nalazite snagu kao momčad za borbu?
– Otkako sam došao, pokušavam dečkima utuviti u glavu da je ovo prolazna sezona u kojoj moraju gledati na sebe i u kojoj igrama u prvoj ligi mogu privući pozornost drugih klubova koji ih gledaju, a možda su uređeniji. I nekako krenuti u bolju budućnost. Neovisno o tome, mislim da je Pula grad koji zaslužuje prvoligaša. Ima krasan stadion, ljude koji vole taj klub i dužnost je svih nas da se za njega bacamo na glavu unatoč teškoj situaciji u kojoj se nalazi u ovom trenutku. Pokušavam dati primjer, nadam se da me dečki slijede. Moramo ostati u ligi. Vjerujem da će se u hodu riješiti ova situacija oko financija i da će dečki početi živjeti malo normalnije, bolje.
 
POMAŽU I RODITELJI
 
U situacijama poput njihove, ostaje im samo međusobna solidarnost.
– Jesenas je bilo jako teško, bilo je navlačenja za stanarine. Znali su se okupljati u jednom stanu da žive zajedno po dvojica, trojica, čak i četvorica. Malo vučemo mi stariji oko nekih sitnica, na primjer kad odemo na kave ili večere. Eventualno nekome uskočimo za stanarinu, ali to nije to. Ni dečki ne vole uzeti, jer takvu gestu ipak doživljavaju kao milostinju. Naravno da svatko želi živjeti od onoga što radi. Skidam im svima kapu.
 
U svlačionici su i domaći dečki poput Ivana Zgrablića, rođenog Puljanina koji se vratio u klub i to nakon što je na arbitraži zbog dugovanja raskinuo ugovor s Cibalijom. Iz jedne muke u drugu...
– Svi se nadamo da se to može nekako riješiti. Da nema nade, ne bismo ni dolazili. Mi radimo, dajemo najbolje što možemo, a samo bismo htjeli da se sve riješi pa da možemo čistih glava ići u utakmice i boriti se za klub.
 
Zgrablićeva je sreća u nesreći da ipak ima roditelje u Puli.
– Da, ali i u Vinkovcima su mi ostali dosta dužni. Imam problema, ali bar imam roditelje koji pomažu. Ipak, teško je. Drugi dečki? Ovi koji su ostali, njih šest – sedam, dobili su nešto malo novca da mogu preživjeti jedan mjesec. Osigurani su im stan i hrana, ali nikome nije lako.
 
Situacija poput ove još je jedan pokazatelj u kakvim je problemima naš ligaški nogomet. Naša prva liga ne može imati manje klubova nego sada jer, kad bi se igrale samo četiri utakmice po kolu, to onda ne bi bilo prvenstvo nego skupina. To bismo mogli doživjeti već ovog proljeća ako se ne riješi „istarski nogometni ipsilon“. 
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Mladen Miletić FOTO