Vitalni 76-godišnjak proplivao je prije 70 godina na Savi i od tad se ne miče s vode. Nedavno je odigrao i drugu sezonu vaterpolske amaterske lige, a lani je s momčadi osvojio i prvo zlato iako je cijeli život u sportu – piše Boris Gajdukov, novinar 24 sata.
 
Obožavam plivanje, ne samo vaterpolo nego i sve sportove na vodi, od djetinjstva sam živio tik uz Savu, a sad kad u Brodu imamo i bazenski kompleks Vijuš, nitko sretniji do mene, kaže Brođanin Davor Špoljarić (76), zasigurno najstariji aktivni igrač vaterpola u Hrvatskoj. 
 
Naime, i u završnici druge sezone VAL-a (Vaterpolska amaterska liga) u Slavonskom Brodu 24. ožujka, gdje će nastupiti ekipe iz Zagreba, Splita, Varaždina, Rijeke, Karlovca, Zadra, Biograda i Slavonskog Broda, za slavonskobrodski vaterpolski klub Marsonia igrat će i Davor, koji se e punih 76 godina aktivno natječe.
 
I nije to Davoru prvo takvo veće vaterpolsko natjecanje.
 
Lani je u vaterpolskoj divljoj ligi “Klepetan 2017” u Slavonskom Brodu sa svojom momčadi osvojio prvo mjesto, a dva puta je bio strijelac. Davor je, kako i sam za sebe kaže, dijete rijeke Save i svega što mu se sa Savom u vezi događa i događalo.
 
- Nikad nisam i neću žaliti što sam svoj život doslovce posvetio vodi, odnosno rijeci Savi. Odmalena sam samo nekoliko desetaka metara od Save, ta me rijeka uvijek privlačila nekim svojim čarima. Proplivao sam sa 6 godina, a moja strastvena veza sa Savom počinje i traje od 1955. Još u Novoj Gradiški sam kao dječarac zbog dobrih plivačkih vještina išao na natjecanja i postizao dobre rezultate, a kad su se moji roditelji iz Gradiške preselili u Brod, svoju ljubav prema Savi i plivanju samo sam nastavio - prisjeća se.
 
Još kao dječarac 50-ih godina prošlog stoljeća počeo je igrati vaterpolo na Savi u Slavonskom Brodu, u tadašnjem klubu Metalac.
 
 - U slobodno vrijeme plivao sam i preplivavao Savu te ju preronio uzduž i poprijeko, nikad se vode nisam bojao, tako je ostalo do danas. Vaterpolom sam se kratko bavio i tijekom studija u Zagrebu, a kad sam se vratio u Brod, moj je bivši klub prestao postojati i sve je nekako zamrlo, pa sam se kao istinski zaljubljenik u Savu ‘bacio’ na kajakaški sport 4-5 godina. Veslati na Savi bio je neopisiv užitak. Nije meni svih tih godina prije, s obzirom na to da sam stanovao blizu, bilo teško svaki dan ići na rijeku. Naprotiv, uz nju sam živio i uživao, upoznao puno prijatelja, naučio sve vještine kako se na vodi i u vodi održati - sjeća se Davor.
 
No gradnja bazenskoga kompleksa Vijuš prije nekoliko godina u Slavonskom Brodu probudila je u njemu staru ljubav i strast za vaterpolom. Kad je čuo da će se u Brodu osnovati vaterpolski klub, zdušno je podupro tu inicijativu. 
 
- Brod je time dobio krasne mogućnosti za plivačke i vodene sportove, pa sam se, čuvši da će opet moj grad dobiti vaterpolski klub iskreno obradovao. Išao sam na bazene skoro svaki dan i jednom me je, sasvim slučajno, na nagovor nekih sadašnjih klupskih kolega pozvao u ekipu tadašnji i sadašnji trener VK Marsonia Zdravko Aladrović, i tako je to krenulo - kaže Špoljarić.  
 
PRENOSIMO 24 sata PIŠE Boris Gajdukov FOTO Ivica Galović/Pixell