U nogometu zapravo cijeli život, u novinarstvu više od 40 godina, neizostavan TV-tumač nastupa Vatrenih na velikim natjecanjima – tako će biti i ovog lipnja, nadajmo se i srpnja, u paru s Robertom Prosinečkim. Dovoljno elemenata i motiva da Antona Samovojsku zamolimo za ocjenu aktualnog stanja u najboljoj državnoj selekciji – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.
 
Pa, kakav je dojam o susretima s Peruom (0:2) i Meksikom na američkom tlu?
- Potpuno različita igra potpuno različitih postava – u startu je podvukao stari kolega i prijatelj iz dana u SN. – Konstantna je samo svojevrsna šokantnost jer s Peruancima je bilo za nulu, s Meksikancima skoro za desetku!
 
Zbog čega tolika razlika?
- Zbog toga što su momci koji su istrčali u Dallasu bili spremni poginuti, okupljeni oko lidera Ivana Rakitića; jednog, ali sasvim dovoljnog. Naravno da je presudan bio njihov mladenački polet plus želja za afirmacijom.
 
Sve je to izostalo u Miamiju:
- Nije problem što je Peru na FIFA-listi koji ono, 11., Hrvatska pak 15., problem je bio što je Hrvatska izgledala kao da je 55.!
 
Iskusni znalac ipak ne trenira strogoću:
- Oscilacije su karakteristične za sve prijateljske utakmice. Pogotovo kad igraju najjači, najpoznatiji reprezentativci. Nezgodno je što taj podbačaj nisam vidio samo ja, nego kompletna sportska javnost. I svi imamo pravo na kritiku.
 
Sad je najvažnije trasirati budućnost: kako dalje?
- Izbornik Zlatko Dalić izvrsnom prezentacijom protiv Meksika nije dobio sedam uskličnika već sedam upitnika. Zar bi trebalo izbaciti Marija Mandžukića, Ivana Perišića, Nikolu Kalinića, Marcela Brozovića, valjda i Luku Modrića? Čitam, recimo, da je Ante Rebić bolji i potrebniji od Perišića, od svih napadača.
 
Što misli Anton Samovojska?
- Ja to ne znam. Činjenica jest da se pod nadzorom Nike Kovača u Eintrachtu iz Frankfurta zaista razmahao, razvio u odličnog igrača koji odlično igra. No je li stvarno veći od Perišića, najistaknutijeg Hrvata na SP-u 2014. u Brazilu? Istina je da Ivan u Interu (M) trenutačno ne blista, čak je na udaru pokuda i situacija postaje zabrinjavajuća.
 
Onda dodaje:
- Igra će ovisiti o onome koga šef stožera stavi budući da se kandidati razlikuju. Svaki na svoj način. Perišić probija, Rebić ide na udarac, Mandžukić može i na poziciju polušpica-slijeva, Kaliniću je najugodnije u šesnaestercu, Kramarić ionako nije tipičan for, radije djeluje iz drugog plana.
 
Odlučuje Dalić.
- Jedino on, vjerojatno nakon konzultacija s pomoćnicima i skautima. Njegova je posljednja. Uzdam se da će argumentirano riješiti sve nejasnoće. S tim da bi trebao biti oprezniji, kako sam sebi ne bi stvarao neugodnosti poput ove s preranim puštanjem šestorke s američke turneje…
 
Što je to iniciralo i presudilo izvanredan dvoboj s Meksikom?
- Discipliniranost i borbenost, svakako i bolja organizacija igre. To potonje čudi povuče li se paralela s prethodnim srazom u kojem nas je Peru lako sredio iako su na travnjaku bila naša najzvučnija prezimena, no Domagoj Vida i Vedran Ćorluka bili su u toj kadrovskoj i taktičkoj formaciji na stalnoj vjetrometini. Meksikancima se suprotstavljalo puno konkretnije, kompaktnije i kvalitetnije, prisilili smo ih na kazneni udarac stvarajući još dvije-tri povoljne prilike tako da je minimalna pobjeda preskromna. Doista je TO na nešto nalikovalo. Za razliku od onog s Peruom koje je podsjećalo na mučenje s Islandom u Reykjaviku i Finskom u Rijeci, kad nam nimalo nije išlo, kad „nismo postojali“.
 
Anton izvlači zanimljivu definiciju:
- Prijateljske utakmice su proklete, glede učinka ekstremne – ili blistaš, ili se blamiraš. Tako je i s drugima, pogledajmo primjer Argentine koja je u Madridu dobila pola tuceta!
 
Do odlaska u Rusiju našima su ostale dvije provjere, s Brazilom u Liverpoolu i Senegalom u Osijeku. Čemu se nadati?
- Nisam presretan što nas na Anfieldu čeka peterostruki svjetski prvak. Pratio sam kako je uvjerljivo u Moskvi dobio Ruse 3:0, u Berlinu podjednako Nijemce 1:0. Što ako naletimo na minu? Poraz nikad nije ni dobar ni koristan, pustimo floskule. Dakako da uoči planetarnog turnira valja provjeriti u kakvom smo stanju, ali više bih volio da je partner niže klase.
 
Prije su nas testirali „gigantski“ San Marino, Gibraltar, Lihtenštajn pa je bilo 10:0, 4:0, 5:0, običan pucanj u prazno?
- Slažem se. Preporučljiv je partner iz srednje klase. Premda poštujem i priznajem sve okolnosti i razloge, zašto ne i financijske – zna se da glavna nacionalna vrsta hrani sve druge.
 
Kako bi definirao najčešću i stoga uobičajenu igru Vatrenih?
- Vrlo solidna, kompletna, uspješna. Bit će sjajno ako se riješimo promjenljivosti i pripadajućih podbačaja.
 
U tom slučaju izborili bismo drugi krug ruskog summita, plasirali se među 16 vodećih?
- Sto posto. Bilo bi to fenomenalno. Ne zaboravimo da smo dosad na devet velikih natjecanja iz skupine isplivali tek četiri puta, što je manje od 50 posto. Lijepo je nizati i slušati pohvale, ali budimo objektivni.
 
Je li realna procjena da je sadašnja generacija u rangu s brončanom, eventualno i potentnija?
- Nije. Nemajmo robovati pretjeranim ambicijama i sami sebi natovariti nepotreban teret. Istina je da Modrić nosi Real Madrid dajući 120 posto i zato što mu se, dok vodi loptu, otvaraju sedmorica. U reprezentaciji otvara mu se i nudi jedan, onaj koji tu loptu i očekuje. 
To je razlika!
 
Spominje slavne mondialce iz 1998. u Francuskoj:
- Kakav je as bio prvi strijelac prvenstva Davor Šuker, kakav majstor kapetan Zvonimir Boban i(li) glasoviti kreatori Robert Prosinečki i Aljoša Asanović, streloviti Robert Jarni, granitni stoperi i karakteri Igor Štimac, Slaven Bilić, Zvonimir Soldo, svestrani Mario Stanić, ubitačni Goran Vlaović, nesavladivi Dražen Ladić kojeg je krasila životna forma… Zvone mi je jednom pričao o AC Milanu tih godina, o broju 1 u Europi i šire. Priznao je da se uplašio povratkom s posudbe u Bariju kad je nekom zgodom završio na tribini, zatim brzo shvatio gdje je i što se događa: „S lijeve strane sjedio je Ruud Gullit, s desne Dejan Savićević…“
 
U studiju HTV-a ovog će ljeta Semi Samovojska sjediti dakle s Robijem Prosinečkim. Plan, cilj, namjera?
- Što točnije i razložnije, apsolutno najpoštenije, opisati zbivanja na terenu u službi ljubitelja nogometa. Podrazumijeva se da će emocije biti s dečkima u „kockastom“, junacima koje se voli i u njih vjeruje.
 
 PRENOSIMO portal Prva HNL www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković FOTO/arhiva HNS