Inicijativa čelnika pet ekipnih loptačkih sportova (nogomet, odbojka, košarka, vaterpolo i rukomet), nastala koncem prošle godine na neformalnom skupu u Opatiji, odakle joj i opatijski pridjev, minulih mjeseci okupira medijski prostor u Hrvatskoj – piše Dean Bauer, novinar SN.
 
Doslovno nikada u povijesti samostalne države nisu čelnici naših sportova uložili toliko energije, truda i vremena u plasiranju neke ideje kao posljednja 3-4 mjeseca.Obilaze se mediji, ali i predsjednik Sabora, organiziraju se konferencije i okrugli stolovi. Traži se modalitet spasa za hrvatske sportske klubove (doduše, samo za pet navedenih sportova), primarno kroz iznalaženje nekih novih modaliteta ili izvora financiranja. Doduše, s vremenom se priča proširila na cjelokupnu organizaciju sustava sporta u ovoj državi. Budući da je riječ o tematici s kojom se ne samo 3-4 mjeseca, već gotovo dva desetljeća, između ostalih, bavi i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, odabir Zlatka Mateše kao osobe koja može razložno razglabati o Opatijskoj inicijativi je više no logičan.
 
DOBRA NAMJERA
 
Mateša je o “Opatijskoj” i njezinim inicijatorima vrlo dobro upućen, štoviše, koliko smo upoznati, čvrsto je podupire.
 
- Apsolutno - rezolutno potvrđuje prvi olimpijac u Hrvata.
 
Zašto?
- Osnovna ideja Opatijske inicijative je ojačati položaj klubova u Hrvatskoj, a to je interes hrvatskog sporta. Vrlo bitno je stoga što u Hrvatskoj gotovo da nema, odnosno pitanje  ima li, najviše 10-ak profesionalnih klubova. Dakle, baza hrvatskog sporta je u klubovima koji su amaterski, ili se kao takvi mogu prepoznati, koje vode volonteri te ih u pravilu financira lokalna uprava i samouprava. Prema tome, ti inicijatori su imali apsolutno dobru namjeru da uz određene pogurance sustava unaprijede ili poboljšaju stanje u klubovima, koje je stvarno zabrinjavajuća u velikoj većini. Kroz to bi se poboljšala i baza hrvatskog sporta u cjelini. Naravno da bi se to odrazilo i na nacionalne vrste i međunarodna natjecanja. To je stoga apsolutno vrijedna inicijativa i dobro je da je netko ukazao na taj problem.
 
Dobro, ali u našoj državi postoje dvije institucije, kojima je zadaća voditi brigu i skrb o hrvatskom sportu, HOO i Središnji državni ured za šport (SDUŠ). Onda se pojavljuje treća strana, zasad neformalna udruga zvana Opatijska inicijativa, koja predlaže drukčiji način financiranja sporta ili dodatne modele, ima prijedloge čak i za zakon o sportu. To se može i ovako iščitati - Opatijska inicijativa je nastala zato što oni drže da HOO i SDUŠ nisu obavili svoj posao minulih godina, desetljeća. Niste to tako doživjeli? Ne shvaćate li Opatijsku inicijativu kao svojevrsnu derogaciju HOO-a, pa onda i SDUŠ-a?
- Taj dojam o kojem govorite stvarno postoji. Ja isto vidim da postoji u javnosti, ali osobno ga ne doživljavam na taj način. Dojam ne odgovara istini. Prije svega, ja to uvijek doživljavam kao inicijativu. Ne kao nešto organizirano ili institucionalizirano. To je inicijativa određenog broja saveza koji prepoznaju postojanje nekog problema i pokušavaju predložiti poboljšanja. Što se nas u HOO-u tiče, znate da se mi bavimo samo nacionalnim savezima i reprezentacijama. Mi se uopće ne bavimo klubovima i  njihovim financiranjem, ali nam je stalo do njih i da se to pitanje riješi. Dalje, da budem potpuno jasan, u bilo kojoj situaciji usvajanja određenih mjera one se mogu dogoditi isključivo kroz državu i njezine institucije. Dakle, ne može se bez ili mimo države, niti preko nas u HOO-u ili preko bilo koga drugog. Ako se neke od tih mjera pokažu razumnima, to može ići samo preko države. To moraju voditi, dakle, Središnji državni ured za šport, lokalna uprava i samouprava, koja i najviše financira klubove - naglašava Zlatko Mateša te nastavlja:
 
SAMO PREKO DRŽAVE
 
- Što se same Opatijske inicijative tiče, ona ima stvarno neke dobre ideje, ali uz granicu koja se po meni ne smije prijeći. To je bilo kakvo novo porezno, ili fiskalno, ili parafiskalno opterećenje građana. To je neprihvatljivo i to niti jedna vlada u Hrvatskoj neće prihvatiti. Budući da se i sam ponešto razumijem u taj sustav, s takvim stavom Vlade bih se sigurno složio. Međutim, neke mjere koja predlaže Opatijska inicijativa su dobre i za sport i za državu, nisu na teret ikome, već u korist više čimbenika unutar samog sustava - napominje Mateša.
 
Malo prije ste naveli da Opatijska inicijativa još uvijek nije nešto što je “institucionalizirano”. No, znate vjerojatno za ideju iste inicijative da bi se oni formirali i službeno kao udruga službeno pod imenom Opatijska inicijativa te svrstali praktički na razinu još jedne krovne nacionalne sportske organizacije. Mi u Hrvatskoj imamo takvih već pet - Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, Hrvatski sportski savez gluhih, Hrvatski akademski sportski savez i Hrvatski školski sportski savez. Te udruge financira i o njima skrbi država. Ako nečega imamo i više no dovoljno, to su udruge. Je li nam potrebna i šesta udruga?
- To je mislim krivi pristup. Ne zbog interesa HOO-a jer smo mi u nekom smislu tu neutralni. Sumnjam, naime, da bi i jedna vlada dala da se dio fiskalnih ili parafiskalnih nameta usmjerava kroz neku udrugu mimo njezinih redovitih sadašnjih kanala. Taj je dio praktički neprovediv. Nema vlade koja bi na to pristala. Zato što svih ovih pet udruga, među kojima je i HOO, djeluju na način da nam se odobravaju sredstva, a da mi onda svako trošenje moramo dokazati.
 
TO JE INICIJATIVA
 
Postoji još nešto indikativno kod Opatijske inicijative, a to je pojam ekskluziviteta. Inicijativa je sazdana i govori o samo pet loptačkih sportova, koji vjerojatno jesu najmasovniji, ali su i najbogatiji. U cijeloj priči nema ni slova o nekom drugom sportu. Nema sva tri bazična sporta (atletika, plivanje i gimnastika), niti jednog daljnjeg sporta koji su također i uspješni i imaju klubove (veslanje, jedrenje, boćanje...). Kako to zaštititi? Tko te sportove zastupa?
- Mislim da ste tu u pravu. Ja sam doživljavao tu inicijativu baš kao što sama riječ to govori, kao inicijativu, koja bi trebala pridonijeti promjeni na klupskoj sceni. Zato sam doživljavao da se ta inicijativa širi i na druge sportove. Zato velim da ona mora biti dio nekog sustava. Ona se mora i širiti. Dijelim vaše mišljenje da ne možemo isključiti i druge klubove i sportove...
 
DRŽAVA MORA SKRBITI
 
To je u konačnici i obveza HOO-a i SDUŠ-a?
- Države prije svega. Država mora skrbiti o svima na isti način.
 
Manje-više iza svake inicijative netko mora stajati, netko je mora pokrenuti, istaknuti se kao predvodnik. U slučaju Opatijske inicijative to je Damir Mišković, prvi čovjek HNK Rijeka. Tu postoje dvije sporne stavke. Osim što je taj klub privatan, idemo kronološkim redoslijedom. Zašto gospodinu Miškoviću nije ista ova ideja, s istim sadržajem pala na pamet prije četiri godine? Već tada je klupski sport u Hrvatskoj bio “u banani”, no, u to doba se u HNK Rijeka slijevao novac Gabrielea Volpija. Kada je Talijan prije koji mjesec “dignuo sidro”, Mišković je postao gazda kluba, shvaća da je klub cijeli na njegovim leđima te kada je uvidio koliko je to skupo,  osvanula je “ideja” da bi možda ipak netko drugi mogao malo više plaćati klubove. Tada je nastala inicijativa.
- Iskreno rečeno, mislim da bi takvo tumačenje ipak bilo dosta nekorektno. U svakoj inicijativi netko iskoči, netko tko je medijski zanimljiviji. Gospodin Mišković je iz sporta koji je najviše u žarištu javnosti, dok vjerojatno Predraga Slobodu ili Tomislava Grahovca, osobe koje ja jako cijenim i koji su vrhunski intelektualci, javnost ne prepoznaje. To je mislim razlog zašto je u medijskom smislu gospodin Mišković iskočio. No, mislim da to nije pravo pitanje. To bi bio presebični, prejednostavni pristup jer se ipak radi o svim savezima i zajedničkom djelovanju. Ja bih to uvijek gledao kao inicijativu u smislu “ajmo nešto promijeniti na klupskoj sceni”. Ruku na srce,  manji je problem HNK Rijeka, NK Osijek ili NK Slaven Belupo. Veći su nam problem klubovi u rukometu, vaterpolu, košarci. Mene je, recimo, podučio Željko Jerkov, dopredsjednik HOO-a, o tome kakav je bio proračun KK Split u njegovo vrijeme i kakav je danas. On je drastično manji danas, a ekonomska situacija nije drastično slabija, nego je čak i bolja...
 
PROMJENA NIJE BILO
 
Dobro, ali potpuno su se izmijenile i društvene okolnosti, ušli smo u cijelo novo stoljeće. Pravila i cijeli svijet iz ‘70-tih godina 20. stoljeća nestali su.
- Je, ali u tom sustavu se nije očito promijenilo ništa na bolje. Tako ja gledam na tu inicijativu.
 
“Opatijci” su se kao jednim od mogućih novih izvora financirana dotaknuli i on-line inozemnih kladionica. Niti to nije ništa novo! Upravo ste vi osobno prije 2-3 godine na jednoj od Skupština HOO-a inicirali, spominjali tada da je to moguće za razriješiti u mjesec-dva dogovora s Vladom RH. Gdje je stalo? Ili palo?
- Internetsko klađenje je nekontrolirani odljev novca iz Hrvatske, izvan ikakvog poreznog sustava. Da, mi smo u HOO-u ukazivali na to. Prevodili čak francuski i rumunjski zakon koji to regulira. Druge zemlje to imaju regulirano. Radi se, naime, o višestrukoj šteti. Prvo stoga jer je nenadzirani odljev novca bez plaćanja poreza. Zatim je nelojalna konkurencija Hrvatskoj lutriji i svim drugim priređivačima igara na sreću. Štetno je i zato što se oni koji plaćaju poreze iz kojih se financira i sport, zapravo osjećaju oštećenima.
 
Kako su to Francuzi riješili?
- Putem neke vrste koncesija. U našem današnjem Zakonu o igrama na sreću je eksplicitno zabranjeno internetsko klađenje u inozemnim kladionicama! Čak je zakonski zabranjeno i reklamiranje. Po našem zakonu, dakle, ako biste vi i ja na bazen ili stadion stavili reklamu primjerice “Bet and Win” ili “Bet at Home”, radili bismo nešto protuzakonito.
 
Samo malo, ali onda je država kriva. Netko ondje opako ne radi svoj posao. Mora postojati netko tko to kontrolira, tko nadzire provedbu zakona. Ili stvarno puno tražimo...
- Država to ne radi. Nije to tako jednostavno. Druge su države to riješile. Mi smo višekratno razgovarali s Poreznom upravom i oni su toga svjesni. Ja nisam za to da se povećavaju izdvajanja, riječ je o 5% što se tiče kladionica, onih koji rade zakonito. Puno mi je bolje kroz širenje baze odnosno demotiviranje igrača da se klade putem interneta doći do istog učinka. Osim toga, mislim da bi trebalo smanjiti poreze na dobitke jer to cijelu hrvatsku kladioničarsku industriju čini nekonkurentnom. Ako imate visok porez na dobitke, automatski poručujete igračima koji se žele kladiti da odu na internet jer tamo toga nema.
 
PRIJEDLOG ZAKONA NISAM VIDIO
 
Osim što je Opatijska inicijativa pokrenula tematiku koju je HOO inicirao još prije dvije godine, osobito je zanimljivo da Nacionalni program sporta, što je drugo ime za strategiju, navodno sadrži cijeli niz stavki koje su preporučene i u Opatijskoj inicijativi. Od zdravstvenog i mirovinskog osiguranja preko školskog sporta do sportske infrastrukture.
 
Što uopće mislite o tom dokumentu, a što o prijedlogu Zakona o sportu?
- Prijedlog Zakona o sportu nisam vidio, to ne znam. Poznat mi je Nacionalni program sporta i za njega mogu reći da je vidljivo da je njegovoj izradi pristupano stručno i profesionalno. Točno je da se razmatra i sfera zdravstvenog i mirovinskog osiguranja vrhunskih sportaša, koja danas, recimo, nije definirana. U Hrvatskoj postoji, ako ne se varam, 10-ak različitih oblika ili razina zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Ako imamo to pitanje riješeno za akademike, kulturne djelatnike, pa i estradne umjetnike, ne vidim zašto i sport ne bi uživao isto pravo.
 
 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Dean Bauer FOTO D. Tadić, R. Šuvar/Cropix