Dakako da šef struke šiva iz dobivena materijala, osobito ako nije sudjelovao u odabiru kadra. Ovo je lista uspješnosti prvoligaških trenera u natjecateljskoj sezoni 2017./2018. temeljem osvojenih bodova izraženim u postocima. Ako i ne govori sve, sigurno otkriva štošta - piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.
 
Deset hrvatskih prvoligaša u upravo minulom prvenstvu vodilo je 19 stručnjaka iz tehničkog prostora. Najviše, po trojica, Dinamo i Rudeš. Obveze „od – do“ odradili su ravnatelji Rijeke, Osijeka, Inter-Zaprešića i Istre 1961. Jedan je pak bio na čelu Slavena Belupo i Hajduka. Za uspoređivanje su izostavljeni oni koji na djelu nisu bili najmanje jednu desetinu obveza, dakle na četiri od 36 utakmica, takva su dvojica.
 
 
Stoga evo poretka sedamnaestorice na osnovi učinka i postotka:
 
1. Mario Cvitanović (Dinamo, 25 17 5 3 56) 74,67
2. Jose Manuel Aira Lindoso (Rudeš, 12 7 3 2 24) 66,67
3. Željko Kopić (Hajduk, 21 12 5 4 41) 65,08
4. Matjaž Kek (Rijeka, 36 22 4 10 70) 64,81
5. Goran Tomić (Lokomotiva, 16 8 4 4 28) 58,33
6. Juan Antonio Carrillo Milan (Hajduk, 15 7 4 4 25) 55,55
7. Zoran Zekić (Osijek, 36 14 14 8 56) 51,85
8. Nikola Jurčević (Dinamo, 10 4 2 4 14) 46,67
9. Tomislav Ivković (Slaven Belupo, 23 8 6 9 30) 43,48
10. Mario Tokić (Lokomotiva, 18 6 4 8 22) 40,74
11. Samir Toplak (Inter Zaprešić, 36 11 10 15 43) 39,81
12. Željko Kopić (Slaven Belupo, 13 3 4 6 13) 33,33
13. Dinko Jeličić (Rudeš, 4 1 1 2 4) 33,33
14. Mladen Bartolović (Cibalia, 26 5 5 16 20) 25,64
15. Darko Raić-Sudar (Istra 1961, 36 6 9 21 27) 25,00
16. Inaki Alonso Rodriguez (Rudeš, 20 2 6 12 12) 20,00
17. Davor Rupnik (Cibalia, 10 1 3 6 6) 20,00
 
Sudjelovali su i Draženko Prskalo (Lokomotiva) koji u dva nastupa ima remi i poraz te naravno Nenad Bjelica (Dinamo) stopostotan u tom jednom srazu. Ako je rezultat jednak, a jest u dva slučaja, prednost smo dali onima koji su na sceni bili češće.
 
Je li Cvitanović moralni pobjednik ove maratonske utrke? Vjerojatno. Kao što se zna presudila mu je famozna „Suzy Quatro“, senzacionalnih 4:1 Lokomotive u Maksimiru. Utoliko bolnijih što se nešto prije praznih ruku ostalo i protiv gosta Hajduka i protiv domaćina Rijeke. Ali se i dobivalo, još kako, 15 puta s pet neodlučenih partija u 20 ljetno-jesenskih rundi. No za klub takvih aspiracija loše je krenula zimsko-proljetna shema, s ta tri poraza u pet susreta… Nasljedniku Jurčeviću presudila je „nula“ kod Rudeša kad je naslov bio već osiguran (prethodno su se osladili i Lokosi i Riječani i Osječani, nije pomogao trijumf na Poljudu), ali očito se zaključilo da je nužan šok ne bi li se matiralo Diva iz Predgrađa na rastanku s ligaškom sezonom i u pobjedničkom štimungu krenulo na finale Kupa. Zato je doveden Bjelica, i stvari su počele po zamišljenom scenariju.
Kek se držao solidno. Da ga u četvrtoj četvrtini nije zeznula Kranjčevićeva s packama Rudešana i „željezničara“ možda bi se na valu izvrsnog proljeća stvarno umiješao u borbu za sam vrh.
 
Nije dvojbeno da je Kopić preporodio Majstora s mora. Razvidno je da njegov izbor prvoklasnih aktera nije baš bogat, to se osjeća i - kažnjava. Nema sumnje da su odmogle interne turbulencije s naprasnim otkazom predsjedniku i, poglavito, uličarskim prepadom na nogometaše-inozemce. Srećom, đir se nastavlja jurišom na drugi impozantni trofej pa uzbuđenje ne kopni. Svi se nadaju Letičinom letu, u vlastitom i, zatreba li, protivničkom kaznenom prostoru.
 
Zekićev je Osijek rekorder po omjeru 1:1 kojeg je zabilježio u 13 utakmica od čega u 20 kola do zimske stanka čak devet puta. Doima se da Gradski vrt ne cvjeta od prevelikog zadovoljstva, kao što nema razloga ni za kakvu zabrinutost. Bilo je objektivnih i subjektivnih poteškoća s kojima se uvaženi trener nosio vrlo emotivno.
 
Tomić je pun pogodak vodstva s Kajzerice. Opravdano se diči fenomenalnom serijom sa sedam pobjeda u osam završnih kola kad je srušio Dinamo, Rijeku i Osijek, u onom prije te eksplozije u Splitu mu je poništen regularan pogodak za izjednačenje. No nema vike, nema straha, i dalje se putuje s prvog perona i petog kolosijeka.
Ispostavilo se da je Ivković Koprivničancima nakon Kopića bio isto ono što i Kopić Splićanima nakon Carrilla. Zgodan rasplet na obje adrese.
 
Osebujni Toplak je poslije petog mjesta ostao i bez šestog. Ako mu to znači za išta, osim za malo veće intimno uživanje. Nema sebi zbog čega prigovarati; s obzirom na okolnosti daje skoro maksimum, i on i svi u tom uređenom, jednostavnom i strogo fair kolektivu.
 
Rudeš je, ruku na srce, neupitni hit proljeća. Slavodobitnik najviše zapažen po jesenskom tuširanju Hajdukovaca na njihovom terenu u međuvremenu se – prvo zahvaljujući Jeličiću a potom nevjerojatnom Airinom sinopsisu – spasio praktički ni ne trepnuvši. Zar doma nije u brišućem letu isprašio kompletnu Veliku četvorku, uistinu igrajući, a ne se tek boreći! Pripadaju mu svi komplimenti.
 
Raiću-Sudaru također. Njemu je ipak bilo najteže, s pogonom Zeleno-žutih na samrti. Nije gotovo, slijedi razigravanje s Varaždincima. Ima li snage, ima li sape? Valjda ima, sad kad je iskrsnuo sponzor i toliko toga uskrsnuo.
 
Rupnik je došao u sredinu s previše rupa da bi se opstalo. Ne pamti se ni toliko nesreće. Onih 2:1 s Rudešom u gostima, postavljenih u sudačkoj nadoknadi pa tada i prokockanih u 2:3, peče li peče. Svakako i 1:0 naspram Puležanima na stadionu kraj Bosuta preinačenih u 1:1. Ili tamošnje izjednačenje Lokomotive u 90. minuti. Ili bombardiranje Sluge u finišu, no Rijeka je ostala na 0:0. Što se može, Vinkovčani žive za mega-meč Dinama i Hajduka u pohodu na glasovitog „Rabuzina“, pokal nacionalnog kupa. O sebi će razmišljati sutra…
 
 PRENOSIMO Prva HNL www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković FOTO Gordan Laušić