- U baterijama naših igrača je na kraju utakmice ostalo vjerojatno jedan ili dva posto. Dali su sve od sebe – rekao je izbornik Islanda.
 
Island se porazom od Hrvatske 1:2 oprostio od Svjetskog prvenstva. Njihov izbornik Heimir Hallgrimsson nakon utakmice se poklonio Vatrenima.
 
- Prije svega, želim čestitati Hrvatskoj na pobjedi. Impresivan je način na koji su igrali. Ne samo u ovoj, nego u svim utakmicama u našoj skupini. I ne bih se iznenadio da Hrvati odu do kraja, da osvoje Svjetsko prvenstvo - započeo je Hallgrimsson pa dodao: 
 
- Mi smo znali smo kako bi utakmica s Hrvatskom trebala izgledati, jer smo nedavno igrali s njima u kvalifikacijama za odlazak u Rusiju. Bio sam zadovoljan našom igrom u prvom poluvremenu. Gol u osmoj minuti drugog poluvremena malo nas je poljuljao.
 
Za kraj je izbornik Islanda istaknuo kako su njegovi igrači dali sve od sebe, no to nije bilo dovoljno: 
 
- Odavno nismo stvorili toliko šansi protivniku kao što je Hrvatska. U baterijama naših igrača je na kraju utakmice ostalo vjerojatno jedan ili dva posto. Dali su sve od sebe. Imali smo šansu da odemo u osminu finala. Nažalost, nismo uspjeli.
 
 Izvor Večernji list FOTO Reuters/Pixsell
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
 
NAJNEOBIČNIJI IZBORNIK SP-a
 
Prije nego što su se svi preselili u Rusiju, novinari njemačkog Sport Bilda otputili su se na Island i posjetili ondje, kako su ga predstavili, najneobičnijeg izbornika na svijetu. Heimir Hallgrimsson (51) ne živi na glavnom otoku, već na manjem Heimaeyu, uz južnu obalu Islanda, površine svega trinaest četvornih kilometara, do kojeg su doletjeli u propelercu iz Reykjavika. “Iz zraka djeluje da se cijeli Heimaey sastoji samo od litica i livada. Ali u unutrašnjosti, kao da otok želi zaštititi svoje stanovnike od znatiželjnih pogleda, krije se srce gradića od 4300 stanovnika. Nakon nekoliko minuta vožnje u terencu dolazimo do izbornikove kuće. Iako nema nikoga, vrata nisu zaključana. Na Heimaeyu se svi poznaju i imaju povjerenja jedni u druge, kriminala nema”, opisali su njemački novinari. 
 
Što vas drži na ovom usamljenom otoku, bilo je prvo pitanje.
– Izuzev šestogodišnjeg studija u Reykjaviku, ja sam cijeli život ovdje. Čovjek se tu lako isključi jer je mir predivan, priroda nevjerojatna, a zrak je nevjerojatno čist. 
 
Heimaey je baš utočište od našeg grozničavog svijeta. 
- Volim ovaj otok – kaže Hallgrimsson. 
 
VULKAN UNIŠTIO GRADIĆ 
 
I zanimljivo, ne osjeća se kao junak na njemu... 
– Zaista ne. Stariji me stanovnici poznaju još kad sam bio dijete. I svi drugi znaju moje i dobre i loše strane, dobro znaju kako funkcioniram. Kad dođem u pekaru, svi me grle zato što mi to ovdje jednostavno tako radimo, ne zato što sam nekakav junak. Ljepota je u tome što si ovdje jednostavno ono što jesi. Naravno, poštovanje svojih sumještana osjećam. U slobodno vrijeme najradije pješačim po brdima. Nedavno sam se penjao po nekoj strmini, a odozgo se spuštao navijač u dresu Islanda. Kad me prepoznao, stavio je ruku na prsa i iz punih pluća otpjevao nacionalnu himnu te mi zahvalio na plasmanu na SP.
 
Na Hallgrimssonovu su rodnom otoku i dva vulkana, jedan je još aktivan, a posljednji put erumpirao je prije 45 godina. Iako mu je tada bilo svega pet godina, dobro pamti kako je to izgledalo... 
– Bilo je potresno vidjeti tako nešto. Nebo je bilo crno od pepela, lava je uništila polovinu kuća, a naša je ostala pošteđena. Bogu hvala da nitko nije poginuo. Imali smo sreće. Dan prije erupcije vrijeme je bilo jako loše pa ribari nisu mogli isploviti te su morali ostati u luci. Tako da je, kad je vulkan erumpirao, cjelokupno stanovništvo moglo pobjeći brodovima. Gotovo sve je bilo uništeno i zaista je ogroman uspjeh ljudi što su uspjeli sve iznova izgraditi. 
 
Iako je na jedno vrijeme prekinuo zbog nogometnih obaveza, Hallgrimsson je ponovo našao vremena i za svoj drugi posao. 
– Da, imam zubarsku ordinaciju u prizemlju naše kuće. Ali radim samo dvaput ili triput mjesečno. Čisto da bih ostao u formi. Sada nemam baš vremena za to.
 
Koji je od dva posla teži? 
– To ne bih mogao reći. Ali mogu reći da sam u nogometu jako profitirao od svog zubarskog zanimanja. Prvo sam kroz studij medicine naučio jako puno o ljudskom tijelu tako da puno jasnije mogu procijeniti raspoloženje ili ozljedu igrača. A kao zubar moram se dobro uživjeti u stanje pacijenta. Mnogi imaju totalni strah od zubarskog stolca, a drugi su sasvim opušteni. Sa svakim pacijentom moram drukčije. Tako vam je i s nogometom: i tu se moram suočavati s različitim karakterima. Island je fenomen jer je zemlja s najmanjim brojem stanovnika koja je ikad nastupila na SP-u. Kako je moguće ostvarivati rezultate poput neodlučenog s Argentinom kad imate svega 334.000 stanovnika? 
 
UVIJEK K NAVIJAČIMA U KRČMU 
 
– Ponekad se čini da je nedostatak što imamo tako mali broj stanovnika. Ali u našem slučaju ima to i svojih prednosti: jednostavnije gradimo naš poseban timski duh i lakše se povezujemo s navijačima jer smo im, uostalom, i bliže nego što je to u drugim zemljama. Mnogi naši navijači išli su u školu s nekim od reprezentativaca, doslovno ih osobno poznaju. I ja poznajem većinu naših navijača. Zato što ih prije svake utakmice na Islandu obiđem u jednoj krčmi.
 
I to na dan utakmice... 
– Prije nego što ćemo krenuti na stadion odem do navijača i održim im govor koji ću i uoči utakmice održati u svlačionici. Objasnim im s kojom ćemo postavom i s kojom taktikom izaći na teren. A sastanak s navijačima uvijek završim istim videom kojim motiviram igrače uoči utakmice. 
 
Hallgrimsson ima objašnjenje zašto sve to radi. 
– Želim navijače vezati za našu momčad. Nakon kvalifikacija za Euro 2012. naša je reprezentacija bila na dnu doslovno. U skupini smo ostvarili samo jednu pobjedu, kod kuće protiv Cipra. Rijetko tko nas je više uopće podržavao. Tada sam još bio pomoćni trener. Otišao sam šefu saveza i pitao ga smijem li preuzeti komunikaciju s navijačima. Pristao je. Odlučio sam posjetiti naše navijače prije utakmice. Kad sam ih prvi put posjetio, ondje je bilo samo sedam navijača koji su me saslušali. Jedan mi je onda prišao i rekao: “Žao mi je što nas je tako malo. Ali zaista nismo mogli privući više navijača.” Rekao sam mu da nema problema i da ću i dalje dolaziti. Danas u tu istu krčmu dolazi toliko navijača da prostor više nije dovoljno velik. Kad uđe 500 navijača, vrata se moraju zatvoriti.
 
Nema straha da će suparnik poslati svoje “snimatelje” i unaprijed saznati taktiku. Naime... 
– Imam samo jedan uvjet u vezi mojih obilazaka navijača: ništa ne smije izaći u javnost. Ni fotografija, ni video, ni bilo koja informacija. I navijači se toga drže. 
 
Upravo zajedništvo čini islandsku reprezentaciju tako vrijednom. Samo individualna kvaliteta ne bi bila dovoljna za takve domete. 
– Mi imamo sasvim poseban duh i zajedništvo. Naš bivši ministar sporta jednom mi je rekao: “Nas je Islanđana premalo da bismo gradili vojsku. Zato je nismo nikad ni imali jer bismo u boju s bilo kojom drugom nacijom izgubili. Ali nogometna momčad ima zapravo mogućnost pobijediti veće nacije - kazao je Hallgrimsson.
 
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Mladen Miletić FOTO Ruters/Pixsell