Zanimljiva je bila scena neposredno nakon utakmice Hrvatske i Danske, onog trenutka kad je hrvatski izbornik ušao u press dvoranu. Zapljeskali su mu hrvatski i ruski novinari! Dalić je to primijetio, pa je jednom ruskom kolegi kazao: “Hvala na pljesku, vidio sam vas odmah čim sam ušao u press...” – piše Davorin Olivari, novinar SN.
 
Ruski novinari s velikim simpatijama gledaju na Vatrene, od prvog dana kad smo se s njima upoznavali na našem putovanju Rusijom. Stekli smo dojam da smo im “zamjenska reprezentacija”. Ako već daleko ne mogu Rusi, nego to budu Hrvati, tako je to, naime, izgledalo.
 
BRAĆO HRVATI
 
Cijela ta priča oko Hrvata u Rusiji od prvog dana boravka ovdje nam se čini iznimno lijepa. Čak i tamo na samom početku našeg puta u Mineralnim Vodama podno Kavkaza, kad god bi s nekim Rusima započinjali bilo kakav razgovor, odmah smo dobivali rečenicu srdačnosti i povezanosti: “Braćo Hrvati.” U Kalinjingradu, uoči naše prve utakmice s Nigerijom, fotoreporteri su slali fotografije zagrljenih hrvatskih i ruskih navijača, a ovdje u Nižnom, u predvečerje utakmice s Argentinom, također su se Rusi pridružili Hrvatima... Argentinaca je bilo mnogo više, ali kad su Rusi i Hrvati zapjevali na ulicama, jače su se čuli.
 
- Mi smo Slaveni, moramo se držati skupa...
 
Zgodna je priča i iz Bronica, tamo gdje je bio kamp Argentine, koja je neslavno otišla kući. U našem hotelu nestao je satelitski signal, pa nismo mogli gledati jednu utakmicu SP-a. Gazda hotela se jako trudio da to nekako popravi, ali nije mu uspijevalo. Na kraju je odustao, ali nam je kazao.
 
- To Amerikanci ometaju Sputnjik, vidite da se mi Rusi i vi Hrvati moramo držati skupa, pojest će nas ovi Amerikanci.
 
Ili zgoda kad smo stigli u Gelendžik, grad blizu Kabardinke, gdje je bio smješten islandski kamp. Bili smo atrakcija, u tom ruskom turističkom centru nema stranih gostiju, mi smo bili jedini. Kad su saznali da smo iz Hrvatske, baš svaki s kojim smo se družili, kazivao je.
 
- E jeste dobro sredili tu Argentinu! Rusija pa Hrvatska, to su naše reprezentacije na ovom Svjetskom prvenstvu.
 
Vjerojatno bi čovjek očekivao da su, recimo, spomenuli Srbiju, ali to nitko nikada nije kazao. Ipak su Luka Modrić, Dejan Lovren, Mario Mandžukić, Ivan Rakitić i ostali poznatiji od srpskih nogometaša, a običan narod baš briga za politiku.
 
PALAC U ZRAK
 
Ista priča ponovila se u Anapi, kad smo posjećivali danski kamp. U tom gradu osim Rusa ima i mnogo Armenaca, svi su oni dizali palac u zrak kad smo kazali da smo iz Hrvatske, stvarno smo stekli dojam da Rusija osim za svoje, navija i za Hrvate.
 
U nedjelju u Nižnom, prije utakmice Hrvatske i Danske, na ulicama su bile rijeke ljudi. S jedne strane hrvatski i danski navijači, s druge ruski. Naime, toga istog dana Rusija je igrala svoju utakmicu osmine finala protiv Španjolske. U fan zoni, tu utakmicu koja se igrala prije naše, skupa su gledali naši i ruski navijači, a istu scenu mogli ste vidjeti i u svim kafićima i restoranima. Jedni i drugi veselili su se svakom dobrom potezu Rusa, primali su se za glavu kad je Ignašević zabio autogol, a skupa skakali kad je Rusija izjednačila. Svi skupa našli su se klupku kad je Rusija pobijedila.
 
SVE SE OKRENULO
 
Zajedno su Rusi i Hrvati pjevali “Kaljinku”, popularnu rusku pjesmu, nazdravljali, veselili se... Mi smo to doživjeli kao hrvatsko veselje zbog činjenice da su naši navijači bili sretni da je Rusija svakako bolji izbor od Španjolske.
 
- Sad još vi pobijedite Dansku i eto nas u četvrtfinalu - kazivao nam je Sergej Romanov, mladić koji je bio zaogrnut velikom ruskom zastavom.
 
No, sada prestaje rusko-hrvatsko prijateljstvo. Što je bilo, bilo je, od nedjelje navečer više nećemo biti simpatični, sad postajemo “neprijatelji”. Već se za vrijeme utakmice s Dancima mogla osjetiti euforija ruskih navijača na tribinama. Češće nego na prijašnjim utakmicama odzvanjalo je “Rusija, Rusija”... Kao da su ruski navijači već u Nižnom davali do znanja kako će bodriti svoju reprezentaciju u Sočiju. Kao da su tim gromoglasnim navijanjem pokazivali snagu “ruskog medvjeda” koji će pojesti ili Hrvatsku ili Dansku.
 
Nakon pobjede nad Španjolskom, Rusi su zaista u neviđenoj euforiji, vjeruju da mogu postati - svjetski prvaci! Jučer je, recimo, bio radni dan, svi su u Nižnom kretali svojim poslom, ali i dalje smo viđali mnoštvo zaogrnuto ruskim zastavama, a lica obojena u ruske boje. Vjerojatno su tako dolazili i na posao...
 
- Vi ste kvalitetnija reprezentacija, ali sad u četvrtfinalu više ne odlučuje kvaliteta. Mi ćemo u Sočiju plesati kazačok, to je naša glazbena pozadina za sve što je rusko, medvjede, votku, bandite, šubare... Ako ne pomogne kazačok, imamo mi i “Kaćušu”! Ništa vas ne može spasiti - pola u šali, pola u zbilji priča Dmitrij, koji je s nama jučer izjutra ispijao kavu u hotelu Volna u kojem smo smješteni.
 
Za one koji možda ne znaju, “Kaćuša” je postala popularna pjesma za vrijeme Drugog svjetskog rata, a neki misle da je postala ruska narodna pjesma zahvaljujući poznatom višecijevnom bacaču raketa pod istim imenom, oružju koje je odigralo važnu ulogu u ratu.
 
Rusi, dakle, drže da Hrvatska mora pasti pod naletom Zborne komande koja je u strašnom naletu. Iako na samom startu prvenstva Rusi, kako oni u medijima, tako i nogometni narod nisu bili preveliki optimisti, sad se sve potpuno okrenulo. Ruska nogometna reprezentacija je zaludila najveću državu na svijetu i u Sočiju Vatrene čeka - pakao!
 
 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Davorin Olivari FOTO/Christian Hartmann REUTERS