Ideja koja se pojavlila prije mjesec dana, da se jednom malom humanitarnom utrkom od 5 km pokuša okupiti što više ljudi i donacija za pomoć potpuno nepokretnom Mladenu, ubrzo je iznad svih očekivanja postala uspješna priča o dobroti i senzibilnosti trkača u našem gradu.
 
Savski nasip ispred Boćarskog doma bio je preplavljen mnogim veselim i dobrodušnim licima koja su došla samo s jednim ciljem – biti dio ove plemenite akcije kojom će se pomoći Mladenu da dobije za njega životno važnu opremu za komunikaciju i kolica za vertikalizaciju.
 
Skupu opremu koju je njegovoj obitelji bilo teško financirati, na poziv AK Žumberak i portala Trčanje.hr, velikodušno je financiralo blizu 600 zagrebačkih trkača. Ljudi su se pokrenuli za čovjeka koji u svojoj nepokretnosti može micati samo očima. Bilo je to, dakle, više od trčanja, jer došli su i oni koji nisu imali snage istrčati 5 km, ali su hodali i donirali znajući da ljudi poput Mladena i njihove obitelj imaju još manje snage izdržati bez naše pomoći.
 
Ovaj humanitarni sportski događaj ujedinio je sve zagrebačke klubove, škole trčanja, brojne rekreativce i ljude koji su na nasip došli samo da bi dali svoj prilog i pomogli. Događaj je povezao ljude i kroz cijelu Hrvatsku. U isto vrijeme u Dubrovniku i Osijeku mnogi su hodali za Mladena i uplatili donacije.
 
Dan održavanje utrke, 2. srpnja 2018., pao je na Svjetski dan sportskih novinara radi čega je ova humanitarna utrka dobila i veliku podršku Hrvatskog zbora sportskih novinara i brojnih medija koji su pomogli da što više ljudi sazna za ovu utrku i da dođu trčati i donirati. Odazvale su se mnoge javne ličnosti poput Željka Mavrovića, Borisa Jokića, Lade Tedeschi i Jure Ozmeca koji su puno učinili kao promotori utrke.
 
Atmosfera na nasipu je bila izrazito entuzijastična. Veliki Cedevitin baner, šarenilo dresova, brojne škole trčanja, rekreativci, veterani i najmlađi atletičari zajedno, volonteri koji su brižno ispunjavali prijave trkača, prikupljali donacije, spiker koji se trudio uveseliti ekipu, dok smo se kao i uvijek na startu gurkali zauzimajući što bolju poziciju. U cilj nitko nije ulazio kao gubitnik, na trkačima se vidjelo zadovoljstvo što su dali doprinos velikom zajedničkom cilju. Kroz startnine i donacije prije i za vrijeme utrke prikupljeno je oko 45.000 kn. Cilj je postignut, gotovo je u potpunosti prikupljen novac za kupnju navedene opreme, a lijepo je čuti kako donacije još uvijek pristižu na Mladenov račun.
 
Atmosfera na savskom nasipu toga je dana bila ispunjena velikom pozitivom, okupila je na jednom mjestu i one najmlađe i one najstarije i cijele obitelji, trčalo se i s kućnim ljubimcima, a nakon utrke sretali smo se s bojnim prijateljima iz svijeta trčanja koji se još dugo poslije utrke nisu micali s nasipa.
 
Nitko nije bio razočaran. Izgledali su kao da su svi toga dana otrčali najbolju utrku svoga života. Svi smo taj dan bili jedna obitelj, Mladenova. Slikali smo se uz Mladena, kojega je dovela mama Đurđica imajući potrebu zahvaliti se gotovo ponaosob svakome tko je taj dan došao na nasip pomoći im.
 
Ljudima je bilo drago vidjeti našeg Željka Mavrovića i Borisa Jokića, koji su došli taj dan s nama trčati, a trkači su se s veseljem fotografirali s njima, i jedni s drugima, i nikome se nikuda nije žurilo. Konačne rezultate natjecanja imat ćemo kroz par dana dok naši suci pregledaju video snimke i urede poredak. Najveću zahvalu svakako upućujemo samim trkačima koji su nas taj dan uveselili svojim dolaskom. Vidimo se na jednom od sljedećih natjecanja.
 
IZVOR Organizacijski odbor utrke