Mnogima je Grand Prix u Zagrebu bio i posljednja dobra provjera za Svjetsko prvenstvo koje se u rujnu održava u Bakuu – piše Katarina Kušec, novinarka VL.
 
Djeca na tribinama “zagrebačke školjke” s papirima u rukama i mobitelima čekali su pobjednike Zagreb Grand Prixa. Baš kao da je u Arenu došao Modrić ili Dalić, oni su se sjatili na rubove prostora za gledatelje kako bi uzeli potpis najboljih džudaša svijeta... 
 
Ipak su se sa zlatno ispisanim slovima na kimonima tatamijem Arene Zagreb šetali olimpijski pobjednici, svjetski prvaci, najbolji džudaši i džudašice. Pa onako još mokri od znoja, ali s osmijehom na licu sakupljali medalje, ali i vrijedne bodove za kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine. Mnogima je Grand Prix u Zagrebu bio i posljednja dobra provjera za Svjetsko prvenstvo koje se u rujnu održava u Bakuu. A osim jake konkurencije koju su svi hvalili, dobar glas pratio je i samu organizaciju natjecanja.
 
LIJEPO ISPUNJENE TRIBINE 
 
– Bio je to složen proces jer se provodi po jako striktnim pravilima. Svi aspekti moraju biti odgovarajući, od smještaja sudionika do svega u dvorani. Radimo džudo na tri strunjače, a borbe mogu trajati različito. Inače su četiri minute, ali se mogu produljiti, a mogu biti i kraće, a borci moraju biti zagrijani i ni jedna strunjača ne smije dugo biti prazna tako da to je sve malo komplicirano, ali već imamo iskustva s organizacijom velikih natjecanja – rekla je uvodno predsjednica Hrvatskog judo saveza Sanda Čorak pa dodala – Drago nam je da su svi zadovoljni, osobito zato što smo prvi put u Areni, prije smo bili u Domu sportova i ipak je sada ovo nova dvorana, ambijent i sve, ali evo pokazalo se uspješno – kazala je zadovoljno pa pojasnila važnost ovog turnira za Hrvatsku i džudo. 
 
– Ovo dosta pridonosi promociji ovog sporta, dobro je i zato što dolaze klubovi i tako mogu osjetiti sve ovo. Zagreb Grand Prix je dosta kvalitetan jer su borci sada počeli skupljati bodove za svjetsku rang-listu preko koje se kvalificiraju na Olimpijske igre i ovih više od 500 natjecatelja nije samo velika brojka, nego su tu zaista velika imena, medaljaši. Pokazalo se to dosta teško evo i naša Barbara Matić je, kako da kažem, malo stradala zbog toga što je ždrijeb bio nezgodan i nije uspjela dalje. 
 
Natjecanje je tijekom tri dana pratio i lijep broj posjetitelja. Iako je bio kraj srpnja i vikend pa i vrijeme godišnjih odmora, ljubitelji džuda odabrali su tribine Arene. Obitelji s djecom, puki zaljubljenici u sport, sami sportaši pratili su natjecanje. U Savezu su zadovoljni. 
 
– Rekla bih da je dobra posjećenost, ovo je možda nezgodno vrijeme osobito nakon Svjetskog prvenstva, možda nema toliko Zagrepčana, ali drago nam je jer je bio velik odaziv mladih koji su došli iz nekih drugih dijelova Hrvatske, koji su došli iz Slavonije, Rijeke kako bi gledali ovaj Grand Prix – zaključila je Čorak
 
A o važnosti ove manifestacije koja je omogućila mladim džudokama u Hrvatskoj da vide prave borbe govorio je i trener seniorske reprezentacije Hrvoje Petranović
 
ZAGREB JE POGODAN SVIMA 
 
– Ovo je jedan od najjačih turnira na svijetu. Prema ljudima koji su došli, prema broju zemalja, natjecatelja... Ovo je recimo olimpijska godina jer su krenule kvalifikacije i zato su došli toliko masovno. Ova i sljedeća godina bit će nemilosrdne. Sada su svi borci top. A Zagreb je i zbog svog geografskog položaja dobar, relativno je blizu svima i to je pospješilo tome da je došlo dosta Europljana – osvrnuo se Petranović na odaziv sportaša u Areni pa i na nastupe naših džudoka te utjecaj olimpijskih i svjetskih pobjednika. 
 
– Naši džudaši trebaju samo malo više vjerovati u sebe. Marin Franušić je primjerice jedan od najmlađih i on je odličan, njegova glava je top, on bi mogao dosta toga napraviti. Ima stav i sve. Tena Šikić je dobra, ali mora vjerovati u sebe... A samim time što su olimpijski prvaci i svjetski pobjednici došli ovamo, to je velika motivacija za sve, pokazali su da imaju ruke i noge kao i mi svi, ali jako su kvalitetni i imaju “dobre glave”, a to našima malo nedostaje. Naši sportaši su džudaški dobri, samo im nedostaje još malo vjere i da se ne podcjenjuje, mislim da im je to najveći problem. A da se to riješi treba dosta vremena, treba natjecanja, trebaju se neke stvari posložiti: kvalitetni treninzi, iskustvo, priprema – rekao je Petranović koji je ponosan na sve borce u reprezentaciji. Svakog je pohvalio posebno pa ponovno istaknuo kako ima samo treba vjere... A dok do nje ne dođu, do sljedećeg će Zagreb Grand Prixa barem sakupljati iskustvo...
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Katarina Kušec FOTO Luka Stanzl/Pixsell