Član košarkaške Kuće slavnih Dino Rađa bio je gost emisije HTV-a 'Nedjeljom u dva', i u svome stilu, kod Ace Stankovića otvoreno je progovorio o brojnim sportskim aktualnim temama: „HNS je nepravedan prema Hajduku! Divac nije srpski nacionalist! A ovi huligani koji naprave...“
 
O primanju u Kuću slavnih: 
- Meni je sve to skupa bilo nekako nestvarno, od prve objave u trećem mjesecu pa do danas, meni je sve to bilo kao da gledam neki film.
 
Rađa se na početku emisije emotivno osvrnuo na smrt majke i svog velikog prijatelja Milorada Bibića Mosora, koji, nažalost, nisu dočekali Dinin ulazak u Kuću slavnih. 
- Ako je ne bi nazvao, onda je uslijedio poziv i pitanje što si ti ljut na mater. Njezina smrt, kao i od Mosora, bilo je tako teško' - sa suzama u očima je rekao Dino.
 
O neulasku Tonija Kukoča u Kuću slavnih:
- Tko, kako, što i zašto, ja to nemam pojma. Nisam znao ni da me netko predložio, sve se to dozna kasnije. Kod nas je četiri milijuna izbornika, svi sve znaju... Toni je najbolji igrač s kojim sam ikad igrao. Smatram da smo nas dvojica jedan par koji je obilježio svjetsku košarku, kao Stockton i Malone, Magic i Jabbar, ima tih nekih parova, mislim da smo on i ja među njima.
 
Jedna od posebnih tema bio je Hajduk i sve što se događa oko kluba. 
 
Je li HNS svih ovih proteklim godinama bio nepravedan prema Hajduku? 
- Apsolutno. Ja na to gledam isključivo iz pozicije sportaša. Mene zanima teren, neka svatko bude prvak, ali zato što ima bolju momčad, bolje posložen klub, neka o tome odlučuju sportski razlozi. To je moje mišljenje. Kažem, to ne znači da Hajduk nema svojih problema.
 
Je li dobro da navijači u Splitu vode klub? 
- A šta da vam kažem, ja ne znam tko vodi, kako vodi i zašto vodi. Ja mogu reći da koliko su mi simpatični u nekih stvarima, u tom jednom duhu, koreografijama, navijanju i slično, toliko ima tih huligana koji naprave da ne kažem šta sad na televiziji to što su napravili jučer i čovjeka dovedu u situaciju kao što su doveli. Kažem, to su neke stvari koje se trebaju rješavati na razini države.
 
Petorka najboljih igrača s kojima ste igrali? 
- Toni, Dražen, Divac, Zdovc i ja. S tom petorkom bih bio spreman zaigrati protiv bilo koga.
 
Je li Divac srpski nacionalist? 
– Ne. Da je meni u ono vrijeme netko doša sa srpskom zastavom, ja bih isto napravio. Mnogi bi htjeli izbrisat onu povijest, ali to se ne može tek tako gumicom izbrisat. Neke stvari su zapisane u knjigama i to ne treba brisat. Ja sam neke najveće uspjehe ostvario u toj državi.
 
Što je s reprezentacijom u zadnje vrijeme, zašto ste rekli da neće biti neuspjeh ako se ne plasiramo na veliko natjecanje? 
- U zadnjih devet velikih takmičenja od 1996. do 2017. nismo bili na šest velikih takmičenja i nije se to pitanje postavljalo. Sada se postavlja. Mi još uvijek držimo stvari u svojim rukama. A hoćemo li se plasirati... ono u što sam siguran, to je da ćemo se potući.
 
Odlazak s postolja 1995. godine? 
- Vremena su bila takva kakva su bila i razumljiv je bio taj potez", izjavio je Rađa, a na upit je li to bila naredba ili samoinicijativan potez odgovorio: "Nebitno. Ja kad to gledam iz današnje perspektive, nisam ponosan na taj potez, ali ga razumijem jer u bila zla vremena.
 
Molim vas da prokomentirate dizanje zastave s Tuđmanom u Kninu, to vam je navodno i Kukoč zamjerio. Večerate zajedno, a onda odjednom vi ustanete i odete, a Kukoč vas vidi na TV-u kako dižete zastavu s Vrankovićem i Tuđmanom. 
- Bilo je i drugih priča koje kruže u narodu, priča o janjetini je poznata, ali ajmo mi o ovome... Dolazi poziv i kaže mi glas s druge strane slušalice, glasnogovornik ili ne znam tko već: u pet popodne nacrtaj se na aerodromu. Tko sam ja da pozivam bilo koga, kako god se on zvao, da pozivam nekoga u predsjednički zrakoplov. Smatram da ja nisam imao pravo pozivati bilo koga na svoju ruku. Toni i ja nismo pričali o tome, ali on i ja smo u dobrim odnosima. Svako ljeto se vidimo, uključen je u reprezentaciju i nikad mi nije dao do znanja da se ljuti na mene.
 
Jeste li do ovoga ljeta ikad prije bili na Titovu grobu i tko je za vas Tito? 
- Nisam nikad bio na Titovu grobu do ovog ljeta. Ljudi donose svoje zaključke. Međutim, mene strašno fascinira povijest. Htio sam biti profesor povijest i to me zanima. Zanima me masu stvari. Bio sam na Ovčari, bio sam u bolnici u Vukovaru, u Dachauu, bio sam na Poljima smrti u Kambodži, u Litvi... pa ti diktatori, Idi Amin, Saddam Hussein, Hitler... pročitao sam i Mein Kampf. Tako me ujedno zanimao i taj lik kome sam ja mahao sa šest godina. Moja stara pokojna je govorila - kad je Tito bio živ, bog je hodao po zemlji. E sad, bilo je svakavih s*anja, ali povijest pišu pobjednici. Majka me naučila da ljude dijelim na dobre i loše, a ne koje su boje kože ili nešto slično.
 
Možete li prokomentirati svoj odnos s Neletom Karajlićem? 
- Odnos s Neletom... Nemam potrebe ljudima objašnjavati svoja prijateljstva. Upoznali smo se slučajno na nekom skijanju. Njegov gitarist me inspirirao da počnem svirati i nemam potrebu opravdavati se.
 
Bili ste dobri s Mosorom, iako postoji anegdota da ste ga htjeli baciti u more, ha-ha... 
- Capo, Sobin, Mosor i ja... vraćali smo se s nekih riba. On je išao namjestiti sidro, a mi smo se dogovorili da ćemo ga baciti u more. On se uhvatio za neku šipku i nismo uspjeli, bio je žilav. Ja sam ga upoznao kao košarkaškog suca, nije bio neki sudac, a ni neki novinar, ali je bio 'čovik i po'. Bio je netko s kim provedeš vrijeme i uživaš u tome. On i Zoran Grašo, to su ljudi koji te oplemene. Kad je izašlo u medijima da smo Grašo i ja uhvaćeni u vrućem zagrljaju, Danijela se toliko smijala da joj je pukao vodenjak. Mosor je proširio cijelu tu priču.
 
Kakvi ste bili s Draženom Petrovićem? 
- S Draženom sam bio super, kod njega me fascinirala njegova glad za uspjehom. On me naučio da ne postoji način da me spriječiš da napravim što hoću. Evo jedna anegdota. Dođemo u Poljsku i tamo nema teretane. Ništa, odeš tužan u sobu i nisi napravio što si htio. Međutim, zove Dražen za pola sata, sjeli u taxi on, Stojko i ja, on je našao teretanu na kraju grada, neku ruzinavu i mi odradimo trening. To moraš mlađima objasnit, djelima, ne riječima. Možeš pričati koliko hoćeš ako te nitko ne čuje. Dok je igrao u NBA-u, zvao bi me u dva-tri u noći i raspitivao se za neke tamo rezultate... Sve živo ga je zanimalo što je imalo veze s sportom. Ništa ga nije zanimalo osim sporta. Znao bi me nazvati u svako doba dana i noći iz Amerike i pitat kako je igrao Val iz Kaštela protiv Junaka iz Sinja. Četvrta liga Jug. Tko je dao golove, tko je dao koliko koševa u trećoj ligi u nekoj bezveznoj utakmici. Živio je za sport i bio vođa u svakoj prilici.
 
I za kraj, jeste li zaradili dovoljno da si osigurate egzistenciju? 
- Zarađivao sam više nego Maradona u Napoliju. Ali ja sam zaradio manje nego neki danas koji nemaju toliko uspjeha kao ja. Ali ja na to ne gledam tako, bavim se humanitarnim radom i pomažem koliko mogu i kome mogu. Znali su me prozivati da kako me nije sram, imam sportsku penziju. Ti su znali govoriti da im nisam pomogao, a njima stvarna pomoć nije trebala. Zato sam ja odlučio uzeti stvari u svoje ruke i pomoći onima za koje procijenim da im stvarno treba. Ja tu penziju uzmem i dam onima kojima zaista treba, radim to bolje nego država koja bi to trebala raditi, a ne radi.
 
 IZVOR Sportske novosti FOTO/Screenshot HTV