Antonia Ružić (15) na nedavnom je Tennis Europe Junior Mastersu upisala tri pobjede u tri dana i postala najbolja tenisačica do 16 godina, a s 15 je osvojila prvenstvo Hrvatske do 18 godina – piše Katarina Kušec, novinarka VL.
 
Koliko se god prisjećali slavlja Ive Majoli, Marina Čilića, Gorana Ivaniševića na velikim Grand Slam turnirima i koliko god da se tresemo kada netko od naših tenisača ponovno dođe na korak do nekog tako velikog uspjeha – sve to radimo uzalud jer ne treba se bojati... Nije tajna kako Hrvatska ima talenata i ne bi bilo čudo kada bi netko od njih ponovno dizao pehare svjetske slave... Pa nije njemački Bild prije nekoliko mjeseci bez razloga pisao kako je Hrvatska najbolja sportska nacija na svijetu. Nisu nas bez razloga hvalili na sva usta. Spominjali su tada sva dostignuća u tenisu, vaterpolu, rukometu, nogometu... A zašto je to tako? Tada im je to objasnio Dino Rađa: “To su geni, imamo talente. Prepoznajemo ih i guramo.” I bio je u pravu...
 
NADAL I HALEP SU JOJ NAJDRAŽI
 
A među tim je talentima i Mili Poljički, koji je postao najbolji tenisač u Europi do 14 godina, dok je mlada tenisačica Antonia Ružić (15) prije nekoliko dana postala najbolja u kategoriji do 16 godina. Tennis Europe Junior Masters osvojila je s tri pobjede u tri dana.
– Svjesna sam da je to veliki uspjeh, ali i da mi to ne garantira da ću postati vrhunska tenisačica. Pobjede mi dosta znače jer su mi poticaj za daljnji rad – kaže tenisačica iz Orehovice koja se tenisom bavi od djetinjstva.
 
– Počela sam trenirati tenis s pet i pol godina. Voljela sam pratiti sportove na televiziji. Prije tenisa trenirala sam godinu dana gimnastiku, ali mi se tenis više sviđao pa sam pitala tatu mogu li njega trenirati. Najbolje mi je kod tenisa što na mečevima ovisiš sam o sebi pa možeš direktno utjecati na ishod.
 
I dobro da što se okrenula tenisu jer velika nada. Trenira do šest puta tjedno i to po nekoliko sati. Učenica je drugog razreda Gimnazije Josipa Slavenskog, no uz sve školske obveze, učenja, ispite, pa onda i natjecanja, ipak stigne sve...
– Teško je, ali moraš se naviknuti i onda ti to postane rutina. Ponekad nosim knjige na natjecanja. No, imam i slobodnog vremena. Tada vozim bicikl, šećem psa ili učim. Zahtjevi su razni, ali volim to čime se bavim pa nije preteško. Fizički su napori jako veliki i treba imati puno kondicije, a psihički je najzahtjevnije na turnirima kad treba ostati staložen u ključnim trenucima meča – kaže Tonka koja, i kada gubi na terenu, ne gubi nadu u sebe.
 
– Ne bacam rekete kad gubim, ali sam ljutita na sebe. Kad se razljutim, ipak uspijem zadržati koncentraciju, što mi pomaže da nastavim igrati dobro.
 
I ona je, kao i svi u nekome pronašla svoje idole...
– Nadal jer se uvijek bori za svaki poen i daje sve od sebe, a kod tenisačica mi je najdraža Simona Halep jer mi se sviđa njezin stil igre – kaže Antonia, koja je do sada osvojila nekoliko Tennis Europe turnira, bila je najbolja na državnim prvenstvima Hrvatske u kategoriji do 14, 16 i 18 godina. A tko zna gdje joj je kraj. Zvijezda već jest.
 
– Pa na sve to super reagiraju i profesori i prijatelji. Velika su mi podrška. Volim provoditi vrijeme u školi jer tamo imam odlično društvo. Nadam se da ću uspjeti u tenisu, ali treba ići korak po korak. Nemam neke druge želje, ali za njih ionako ima vremena i nakon teniske karijere – zaključila je.
 
A o njezinoj se teniskoj karijeri brine niz stručnjaka. Tako da talent u dobrim rukama ne može ispasti loše. Posljednjih dvadesetak mjeseci pod reketom je tima koji čine teniski treneri Tomislav Hublin i Dino Lepen, kondicijski trener Denis Petričević, fizioterapeuti Saša Lesjak i Velibor Viboh te Matej Fiškuš koji održava treninge mentalne pripreme.
 
RODITELJI SU BITNA KARIKA
 
– Vrlo bitna karika u njezinoj karijeri su i roditelji, koji se brinu o brojnim tehničkim stvarima izvan terena, a potpora joj je i TK Franjo Punčec u kojem trenira od najmanjih nogu – kaže trener Tomislav Habulin (35) pa dodaje:
 
– Bitno je da sportaši shvaćaju da rezultati ne dolaze sami od sebe, već da je za postizanje vrhunskih rezultata potreban dugoročan predani pristup treningu i natjecanju. Upravo je to jedna od prednosti Antonije što predano pristupa cjelokupnom treningu pa zbog toga i kontinuirano napreduje. Važan je i pristup cijele obitelji, jer tenis na ovoj razini postaje način života – kaže taj magistar kineziologije.
 
Iako neki Antoniju već uspoređuju s Ivom Majoli, trener smiruje doživljaje.
– Iva je najuspješnija u povijesti hrvatskog tenisa i zasad je prerano raditi takve usporedbe. Glavno očekivanje od Antonije je da nastavi trenirati i razvijati se kao osoba.
 
A razloga da ne napreduje nema.
– Vrlo je zabavna i ugodna osoba. Na terenu su uvijek prisutne emocije s kojima se iz turnira u turnir nosi sve bolje. Može se reći da uz tenis raste kao osoba i sportašica – zaključio je Habulin.
 
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Katarina Kušec FOTO Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL