Nitko poput njega nije tako dugo pratio Dinamo: 35 godina je Milivoj Nikolić za SN pisao s utakmica pa i treninga Plavih, putovao s njima širom države, kontinenta i svijeta, nanizao bezbroj intervjua te izvještaja sa sastanaka uprave – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.
 
Dakako da je bio i na posljednjem tzv. proljetnom euro-srazu, 18. ožujka 1970. u Gelsenkirchenu kad je Schalke 04 dobio 1:0 nakon što je dva tjedna ranije u Zagrebu bio bolji 3:1 i premostio četvrtfinale Kupa pobjednika kupova.
 
Pet godina je Nik bio glavni urednik Supersporta, sljednika SN revije i Sprinta, tako da u tom razdoblju nije baš svakodnevno komunicirao s Maksimirskom 128. No podrazumijeva se da štošta nadoknađuje za umirovljeničkih dana:
- Idem na svaku utakmicu, ne bih je prepustio ni da sam bolestan!
 
Sad je aktualno gostovanje u Slovačkoj, četvrtak donosi važan dvoboj sa Spartakom. Kakve vijesti očekuje iz Trnave?
- Povoljne. A da slučajno izostanu, ništa strašno – uzvrat je 8. studenoga, prilika za tri boda. Naravno da ni u Istanbulu s Fenerbahčeom ništa neće biti nemoguće, šansa je pak zadnje kolo razigravanja po skupini Europske lige s Anderlechtom na domaćem terenu tako da uopće ne brinem za prezimljavanje u Europi, poslije 49 godina.
 
Dodat će da se ne slaže s onima koji govore da su turski i belgijski predstavnik slabi, u krizi:
- Nije istina, takve teze služe samo za podcjenjivanje Dinamovih pobjeda 4:1 i 2:0. Fenerbahče je gigant s 25 milijuna navijača, Anderlecht najtrofejniji klub svoje zemlje.
 
Vratimo se u sezonu 1969./1970. Što pamti istinska novinarska legenda?
- Prvo kolo KPK sa Slovanom iz Bratislave, 3:0 i 0:0, zabili su Ivica Miljković, Josip Gucmirtl i Marijan Novak (bitno je napomenuti da je Slovan bio pobjednik prethodnog ciklusa jer je u finalu dobio Barcelonu 3:2). Onda je eliminiran Olympique Marseille, 1:1 u gostima osigurao je Marijan Čerček, za 2:0 kod kuće pogađao Novak. S tim da je Čera bio strijelac u 1:3 sa Schalkeom 04 i analogno tome zadnji proljetni euro-strijelac!
 
Nikolić je jedini živući reporter koji je bio u Gelsenkirchenu:
- Bili su i Ico Kerhin (Večernji list), Mladen Delić (RTV Zagreb), Boris Kolomičuk (Vjesnik). Od cijele ekspedicije ostali smo samo ja i Dinamov predsjednik Mirko Barišić, tadašnji potpredsjednik.
 
Žali što je toga dana praktički zapečaćena jedna sjajna nogometaška karijera:
- U to je vrijeme Rudolf Cvek prednjačio na desnom beku. Svjetska klasa, bez premca u međunarodnim razmjerima. Schalkeov trener Rudi Gutendorf nudio je Dinamovom direktoru Ottu Hofmannu bianco-ček, dakle da ispiše svotu koju želi, ali Otto je rekao NE. Možda je i zato na Parkstadionu nesretni Rudi bio meta austrijskog reprezentativca, lijevog krila Johanna Pirknera koji ga je četiri puta nišanio u koljeno te u 20. minuti napokon kopačkom udario u petom pokušaju i sve mu slomio. Katastrofa. Eventualno bi se djelomično oporavio da ga tri-četiri mjeseca kasnije Zlatko Čajkovski nije nepotrebno uvrstio protiv Hajduka u Ljetnoj ligi prvaka protiv Hajduka, kad je Ivan Pavlica nehotice dovršio Pirknerovo djelo…
 
Šef stožera Ivica Horvat je njemačkim „minerima“ suprotstavio Fahriju Dautbegovića, Rudolfa Cveka, Branka Gračanina, Ivicu Miljkovića, Mladena Ramljaka, Filipa Blaškovića, Marijana Čerčeka, Rudija Belina, Marijana Novaka, Josipa Gucmirtla i Krasnodara Roru - Cveka je zamijenio Drago Vabec. Zašto tog famoznog „proljeća“ nema skoro pola stoljeća?
- Kao prvo, u ondašnjoj državi nije se lako dolazilo do ino-kupa. Kao drugo, stalna je bila velika fluktuacija igrača budući da se živi od prodaje. Kao treće, naletiš na snažne protivnike; dovoljno je sjetiti se da su u jednoj mini-seriji kontrirali Benfica, Sporting Lisabon i Porto. Da se ne spominju velikani Manchester United, Milan, Dynamo Kijev, Arsenal, Ajax, Tottenham, PSG, Bayern, Juventus, Real Madrid…
 
Glede Reala datira posebna priča iz 1974. godine:
- Novi boss madridske momčadi Miljan Miljanić želio je za svoje i predstavljanje pojačanja, svježeg člana svjetskih prvaka Paula Breitnera, upravo Zagrepčane, računajući na dopadljivu igru i čistu pobjedu. Bio sam na „Santiago Bernabeu“ pa iz ekonomata telefonom javljao o senzacionalnih 4:3 za naše pred rekordnih 128.000 gledatelja. Precizni su bili Veljko Tukša, Mario Bonić, Marijan Čerček i Branko Devčić. Kraljevskom klubu nisu pomogla prominentna imena Josea Camacha, Paula Netzera, Vicentea del Bosquea, Gregorija Benita, kapetana Martineza Pirrija…
 
Za Dinamo su se borili i Milan Šarović, Josip Kuže, Čedo Jovičević, Ivan Bedi, Ivica Miljković, Filip Blašković, Džamal Mustedanagić, Zlatko Kranjčar, Ivica Senzen, Srećko Huljić. Ravnatelj s klupe Mirko Bazić.
- Miljanić je požalio na izboru partnera, Breitner na promašenoj večeri!
 
Dakako da je Milivoj kao mladi reporter bio involviran u spektakularni doček osvajača Kupa velesajamskih gradova 1967. kad je u SN objavljena prva duplerica u povijesti:
- Roman Garber opširno je opisao zbivanja u Leedsu (0:0) u kojem je obranjena zagrebačka prednost (2:0), Zvone Mornar napisao uvodnik, ja sam bio zadužen za reportažu o slavlju od aerodroma Pleso do klupskih prostorija u Haulikovoj ulici. Naslov je glasio „Zarobljena Caravella“, naime, momci su jedva izašli zbog oduševljenoga mnoštva koje je okružilo avion.
 
Ako ste zaboravili, taj podvig, nedosegnut u hrvatskom nogometu, ostvarili su Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Marijan Brnčić, Rudolf Belin, Mladen Ramljak, Filip Blašković, Marijan Čerček, Denijal Pirić, Slaven Zambata, Josip Gucmirtl, Krasnodar Rora. Trener Ivica Horvat. Iznimne zasluge pripadaju i Stjepanu Lamzi kojeg nije bilo u finalu nakon teške ozljede (pad s balkona Ville Rebar), svakako i ex-treneru Branku Zebecu.
- Ico Kerhin i ja bili smo jedini novinari na turneji Australijom, siječnja 1981. Na koju su kao vratar i braniči krenuli Željko Stinčić, Josip Kuže i Čedo Jovičević, vratili se Marijan Vlak, Milivoj Bračun i Zvezdan Cvetković, nove snage novog stratega Miroslava Blaževića koji je dogodine pospremio šampionsku titulu poslije 24 sezone.
 
I zahvaljujući činjenici da Zorislav Srebrić, vođa druge postave zvane Mali Ajax, prije toga nije dopustio otpis Marka Mlinarića i Stjepana Deverića, kojima se prigovaralo na „niskom težištu“ odnosno „tehničkoj neobrađenosti“.
- Žalosno je da generacija '67. nije bila prvak. Kriva je prodaja u bescjenje; Belin je u Beerschot otišao za 50 tisuća dolara, možda ni toliko nisu dobili Brnčić, Zambata, Jukić, Gucmirtl, Rora, Ramljak.
 
U međuvremenu prezident je bio Vid Ročić. Jest da ga je postavio komitet, no vrlo se trudio i konkretno pomagao. Zapamćen po uobičajenoj konstataciji čim bi se izgubilo: „Treba iti dale, radniki su z nami!“
- Desetljećima je važila instrukcija Vladimira Bakarića kako je najbolje da Dinamo ne bude plasiran više od petog ili šestog mjesta, pa nema euforije, narodnog slavlja koje su političari tretirali nacionalizmom. Ćiro i squadra ipak su se istrgnuli, izdigli.
 
Sa starim prijateljem Tomom Bašićem često je ovaj Dinamov kroničar razgovarao o razvojnom putu Luke Modrića, žali samo za jednim detaljem:
- Bila je ideja da Luku slobodnjacima podučava Belin, ekspert za tu domenu. Šteta što nikad nije realizirana. A znalo se što je radio Zebec: sve poslao u Maksimirsku šumu nizati kilometre, dočim je Rudač preko drvenog zida pucao golmanu juniora, pobirač lopti dežurao bi uzalud. Praksa je vjerno preslikana na igrališta. Osnovna pouka: tući povrh srednjega u živom zidu i to je „gajba“ 100 posto!
 
Tko zna bi li Belina iz jankomirskog Jedinstva pozvali među Modre da u finalu omladinskog prvenstva Juge u Tuzli nije za Hrvatsku realizirao 12 jedanaesteraca, konkurent Srbin 12. je promašio…
- Idealna Dinamova jedanaestorica svih vremena? Dražen Ladić – Mladen Ramljak, Ivica Horvat, Velimir Zajec, Tomislav Crnković – Rudi Belin, Luka Modrić, Marko Mlinarić – Zvonimir Cimermančić, Dražan Jerković, Krasnodar Rora. Htio sam na desnu stranu uvrstiti Slavena Zambatu, ali su me uvjerili da je Cimer bio as nad asovima. Vjerujem, makar ga nisam gledao.
 
Veli da Zvonimira Bobana i Davora Šukera nema poradi kratkog staža:
- Oni su svoj vrhunac doživjeli u inozemstvu.
 
Kakav je današnji Dinamo po ocjeni Milivoja Nikolića?
- Bez dvojbe solidan. Kvalitetan. Nenad Bjelica složio je formaciju bez ekstra zvijezda, skup znalaca i profesionalaca koji napreduju iz nastupa u nastup. Sve je više izvrsnih kombinacija. Dominira kolektivni duh, nalik onom kojim su Vatreni više nego zasluženo dospjeli do srebra. Stoga je europsko proljeće zagarantirano!
 
 PRENOSIMO www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković FOTO/arhiva HNL i SportNews.hr