Hrvatska je na Wembleyu odigrala dvije natjecateljske utakmice od kojih nas je prva podigla u euforiju, a druga gurnula u depresiju. Englezi su se osjećali jednako, ali na suprotne datume – piše Ozren Podnar, novinar VL.
 
Dana 21. studenog 2007., trinaest mjeseci nakon pobjede nad Engleskom s 2:0 u Zagrebu, Hrvatska je okončala ubitačan juriš kroz kvalifikacije za Euro trijumfom koji je ušao u povijest hrvatskog, engleskog i – ruskog nogometa.
 
MCCLAREN JE BIO NAJGORI
 
Sastav Guusa Hiddinka mogao se ušuljati na završni turnir isključivo ako bi Engleska izgubila, dok je njoj trebao samo bod protiv već plasirane Hrvatske da uhvati zadnji vlak za Euro u Austriji i Švicarskoj. Rusi su se morali pitati hoće li odredu Slavena Bilića golem prestiž pokoravanja Wembleya biti dovoljan motiv. Šokantno za Engleze, bio je.
 
Priznat kao najgori izbornik Triju lavova od sredine sedamdesetih, Steve McClaren pomogao je Hrvatskoj izostavivši Paula Robinsona i Davida Beckhama. Mladi Scott Carson već je u osmoj minuti poželio da ga kišom natopljen teren proguta. Niko Kranjčar s 28 je metara odapeo paraboličnu loptu, koja se od Carsonovih dlanova odbila pod prečku. Šest minuta kasnije Eduardo je probio domaću obranu pirlovskom asistencijom Ivici Oliću, koji je predriblao potresenog Carsona i iskosa udvostručio vodstvo Vatrenih.
 
McClaren je ispravio dio pogrešaka na poluvremenu uvođenjem Beckhama i Jermaina Defoea. Ovaj je u 56. minuti natjerao Joea Šimunića da ga povuče u kaznenom prostoru, a švedskog suca da dosudi jedanaesterac koji je Frank Lampard pretvorio u 1:2.
 
Devet minuta potom Beckham je navođenom loptom pronašao Petera Croucha, koji ju je prsima perfektno spustio i prostrijelio Stipu Pletikosu. Engleska je bila živa, a Rusija nije povela u Andori.
 
Domaći su pokušali spustiti tenzije i privesti utakmicu mirnom kraju, no vatreni su osjećali da im je vječna slava nadomak ruku. Mladen Petrić, koji je malo ranije ušao, s 22 je metra odapeo udarac u desni Carsonov kut. Dok su Bilić i suradnici ludovali po vlažnoj tartan-stazi, ruski su TV komentatori u kabinama vrištali od sreće. Hrvatska pobjeda u sprezi s pogotkom Dimitrija Sičeva u Andori značila je da Rusija ide dalje kao drugoplasirana... sve do polufinala Eura.
 
Ironično, dalje nego njena dobročiniteljica Hrvatska, uništena jedanaestercima protiv Turske.
 
Euro 2008. bio je jedino natjecanje koje je Engleska propustila od Svjetskog prvenstva 1994. i prvi Euro od 1976. Savez je smjesta katapultirao McClarena u relativnu anonimnost, zamijenivši ga prvakom teške kategorije – Fabijem Capellom!
 
Pod lukavim je Talijanom obnovljena Engleska pomela Hrvatsku na Maksimiru s 4:1 i dočekala je na Wembleyu potrebujući (opet) jedan bod za siguran plasman na SP u Južnoj Africi. No ovaj su put vatreni bili ti kojima je gorjelo pod nogama. Preporođeni su Lavovi autoritativno izubijali demoraliziranu i malodušnu Hrvatsku, koja je doputovala bez Luke Modrića i bez nade. Bilićevi su izabranici izgledali kao gubitnici još prije nego što je Lampard u sedmoj minuti iskoristio jedanaesterac. U 18. je minuti Steven Gerrard povisio glavom na Lennonovo nabacivanje, a samo je prkosni Vedran Runje spriječio lavinu golova prije odmora. Lampard i Gerrard reprizirali su golove u drugom poluvremenu, a Eduardo je spasio mrvicu časti prije nego što je Wayne Rooney stavio točku na gaženje.
 
KAZNA IH JE SUSTIGLA U RUSIJI
 
Na kamenom Capellovu licu naziralo se nešto nalik na osmijeh. Epilog? Nezainteresirana je Engleska pokleknula pred Ukrajinom s 0:1 bez ispaljenog metka osudivši Hrvatsku na treće mjesto i ispadanje. Kazna ju je sustigla tek 11. srpnja 2018. u Moskvi.
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Ozren Podnar FOTO/arhiva Wembley