Na panelu u Zagrebu su svoja iskustva iznosili najuspješniji hrvatski treneri koji se slažu s idejom udruživanja trenera na nacionalnoj razini – piše Edi Džindo, novinar SN.
 
Nemamo infrastrukturu, prema trenerima se mnogi ponašaju kao prema potpunim neznalicama, gledamo samo na pobjedu i vrhunski rezultat, sportašima je teško započinjati u teškim uvjetima. Zaista je smiješno što ovako sve moramo nabrajat u situaciji kad je Hrvatska u samom svjetskom vrhu u nogometu, tenisu, rukometu, jedrenju, veslanju, atletici, vaterpolu, karateu, streličarstvu, da ne nabrajamo dalje jer će nam ponestati prostora. Kako objasniti uspjehe ove hrvatske djece koja su, pa gotovo ni iz čega, predanim radom izrasla u ljude kojima se planet divi. Svi nas pitaju kako mi to uspijevamo.
 
Možda ne čiste i definitivne odgovore, ali smjernice odgovora na taj ključan mit hrvatskog sporta mogli smo čuti na jučerašnjem Godišnjem kongresu trenera u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora. U ugodnoj atmosferi su pred stotinjak sportskih entuzijasta, najviše mladih trenera, o trenerskom pozivu i svim mnogim aspektima trenerskog statusa i života razgovarali najelitniji hrvatski treneri, redom Zlatko Dalić, Lino Červar, Ivica Tucak, Nikola Bralić, Edo Fantela i Mladen Katalinić. Dakle, oni s rezimeom i reputacijom na svjetskoj razini.
 
Tema kongresa stoga je glasila “Hrvatski trener: Stručnjak, vizionar ili nešto treće”, a raspravu je započela hrvatska trenerska ikona, izbornik rukometne reprezentacije Hrvatske, Lino Červar koji i u 68. godini života s onom mladenačkom energijom prolazi kroz sve trenerske zadatke i nedaće, kao da je tek počeo.
 
NAŠA JE OBVEZA BORITI SE
 
- Institucija trenera je podcijenjena, ugrožena i nepoštivana, a zbog te spoznaje skupa sa svim velikim i malim trenerima imam potrebu se boriti za reafirmaciju institucije hrvatskih trenera. Naša je obveza da se borimo te da i mi organiziramo Klub sportskih trenera, kao što postoji Klub olimpijaca. Ako do narednog kongresa hrvatskih trenera ne bude riješen taj problem, onda ovaj kongres na kojem smo sad neće imati demokratski legitimitet. Trener je osoba koja daje sve od sebe te na kraju ima tako malo zadovoljstva i to zadovoljstvo traje tako kratko, a razočaranja su tu puno češće - kazao je Červar.
 
Pričalo se o tome kakav treba biti trener, koje su to kvalitete koje ga izdvajaju, pa i o onim ostalim ulogama koje će možda treneri imati u životu. Od političara, poduzetnika, psihologa, pa sve do vozača, servisera i kuhara, sve su to dužnosti koje treneri moraju biti spremni prihvatiti, situacije u kojima se moraju biti spremni pronaći.
 
KAO VOJSKA I ORUŽJE
 
- Trener mora biti sve. Treneru koji ne zna razgovarati s predsjednikom kluba i imati potporu saveza, gradova ili države nije svijetla budućnost. Mora trener imati i nos za politiku, bez obzira na rezultate i sposobnosti. Trener isto tako mora biti osoba širokog raspona, imati toliko znanja, pronaći sredstva i znati razgovarati. Isto tako, trener treba biti sposoban sjesti u kombi ili kamion i voziti sve do Portugala jer tamo su svi jedriličari i još uz to objasniti svima zašto ide tamo, a ne ostaje trenirati u Zadru. Morate biti vojskovođa te pripremiti vojsku i oružje koje će predsjednici kupiti - slikovito je prikazao Edo Fantela, trener naših odlikovanih jedriličara Šime Fantele i Igora Marenića.
 
Iako u trenerskom poslu postoje mnoge uloge, jedna od najiritantnijih za naše vrsne stručnjake je vjerojatno ona uloga odgovornog među medijima. Nije lako raditi odličan posao te nakon jedne nesretne situacije koja je promijenila idealni tijek biti na meti kritika. Treba biti čeličnog karaktera. Kako je nogomet u nas uvjerljivo medijski najpraćeniji sport, o toj dinamici odnosa je nešto rekao i čovjek iza najvećeg nogometnog uspjeha Hrvatske, izbornik reprezentacije Zlatko Dalić.
 
NIŠTA BEZ KONZULTACIJA
 
- Još dok smo bili u SAD-u nekoliko mjeseci prije prvenstva sam svojim igračima rekao da onakva igra s tih prijateljskih utakmica nije bila dobra, da moramo nešto promijeniti. Mediji su uzeli situaciju u svoje ruke i počeli me pljuvati što pametujem igračima iz Reala i Intera, ali ja sam kao izbornik zbog toga i tu, da uočim što ne valja. Te dečke nemaš što učiti igrati nogomet i to sam odmah shvatio. Tražio sam ono što je nedostajalo, psihološki i strateški, a najbitnija je bila kvalitetna komunikacija. Nijednu odluku nisam donio bez konzultiranja s mojim igračima - prenio je Dalić iskustva iz nezaboravnog perioda.
 
Zaključak je na kraju bio jednostavan. Treneri će raditi zajedno s HOO-om na osnivanju nekog oblika udruženja trenera gdje će obrazovanje, međusobna komunikacija, a nadaju se i trenerska reputacija, otići na što je višu moguću razinu jer znalci kakvima ih nažalost javnost rijetko percipira zaslužuju puno, puno više.
 
 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Edi Džindo FOTO/Cropix