Blistava serija Dinama ne prosipa ravnodušnost. Danas uspjehe Plavih komentira izbornik državne postave U-19 i negdašnji suparnik u dresu Hajduka, sjećajući se vremena kad su njihove derbije oslikavali okršaji puni sportskog rivalstva, ali i iskrenog uvažavanja – piše Branko Stipković, novinar portal Prva HNL.
 
Prva rečenica Ivana Imotskoga, profesora nogometa i osobe za respekt, zapravo se predmnijeva:
- Dinamo je sjajno organiziran klub tako da momčad funkcionira u sređenom ambijentu u kojem rad spojen s talentom daje rezultat, izvanredan u svakom segmentu. Ugodno je ako logistika nikad ne zakaže, kamoli podbaci.
 
Sastav Nenada Bjelica plijeni jedino komplimente:
- Posložen izvrsno, kvalitetan, kompaktan, karakteran. Stoga je europski iskorak logična posljedica.
 
Je li teško ukomponirati odlične igrače?
- Lako nije. Da jest, svatko bi mogao biti trener. I bi, samo kakav? Bjelica je uobičajenu hrvatsku sklonost maštovitosti i stanovitoj improvizaciji dogradio inozemnom disciplinom i odgovornošću. Prvotimcima dozira minute, sve je pozitivno i atmosfera – koja je uvjet bez kojeg ne ide – zaista potiče. Vjerojatno je najvažnije to što su vraćeni gledatelji.
 
Dopada mu se kako su domaće snage popunjene stranima:
- Selekcioniranje zaslužuje sve čestitke. Pojačanja su tražena ciljano. Za svaku poziciju i ulogu, inzistirajući na onome što nedostaje. Pritom nije bilo bitno da je netko „žongler“ , nego da raznovrsnošću pridonosi homogenosti i zajedništvu. Stil je izrazito napadački, iako je toliko toga bazirano na čvrstoj obrani. Sukladno potrebi da se „branimo već ispred suparničkog šesnaesterca“. Jest da je pojedinac sposoban za štošta, no nema kruha bez kolektiva.
 
Ime i prezime koje bi prvo istaknuo:
- Ivan Šunjić, moj učenik u kadetskoj reprezentaciji. On mi je posebno drag.
 
Kako ne bi, standardan član kadetske nacionalne vrste koju je Ivan Gudelj 2013. godine odveo na EP u Slovačku i SP u Ujedinjene Arapske Emirate. 
- Jednom zgodom moj asistent Dražen Madunović napomenuo je „Imamo strašnog stopera u Zagrebellu!“ Dakako Šunjića. Pozvao sam ga i stavio u vezu. I od tada se neprestano diže, dogurao je i do Vatrenih, što me baš veseli.
 
O ostalima ekspresno:
- Arijan Ademi je pravi vođa. Dani Olmo mlada vedeta na meti međunarodne klupske kreme. Mario Gavranović etablirana klasa. Izet Hajrović i Amer Gojak majstori s poznatim BH-štihom. Mislav Oršić otkriće za neupućene, predugo je trebalo da ga se zamijeti nakraj svijeta. Nitko suvišan, nitko otpisan. Nitko zvijezda, a svaki sjaji svojim sjajem. Vrlo mi je drago i zbog Dominika Livakovića.
 
Ispričat će zašto:
- Bili smo na nekom turniru u Umagu. Igrali protiv Azerbajdžana, izgubili 1:2. Livi je kumovao kod oba pogotka, što ga je silno razočaralo. Toliko da je čak pomislio na odustajanje, na odlazak doma: „Ja idem ća…“ Naravno da ga nisam dao, nisam pustio. Dugo smo razgovarali, uvjeravao sam da sukrivac nije isključivo on, da su i drugi morali bolje reagirati. Normalno da je branio i s Ukrajinom, 1:0, branio i sve obranio – bio je ponajbolji!
 
Praktički jednako bilo je skoro cijelo desetljeće ranije, kad se nakratko dvoumio Vedran Ćorluka:
- Pokolebala ga partija s Danskom, ostao je bez samopouzdanja i zamalo dignuo ruke. Što nije dolazilo u obzir – i tada se znalo kakav je potencijal. Ohrabrio sam ga, zaštitio uistinu pristojno, super nadareno dijete. Te poslao u vezni red, što dalje od zamki defenzive, da kakvom nezgodom opet ne bude tamo gdje primamo gol što bi ga dodatno pogodilo.
 
To su te psihološke komponente koja razlikuju stručnjaka od „stručnjaka“. Najlakše je vikati, prigovarati, ne daj Bože psovati.
- U mlađim uzrastima rezultat ne smije biti primaran; primarno je stvarati kadar za seniore, nogometaše prvoligaškog i reprezentativnog kalibra. Ne sazrijeva svatko istom brzinom, istim načinom. Može samosvijest i optimizam glede vlastite karijere na trenutak i nestati, glavno da dominira odlučnost, želja za novim i novim dokazivanjem.
 
U četvrtak 6. prosinca u Nyonu je ždrijeb skupina Elitnog kola za kontinentalno prvenstvo U-19 idućeg ljeta u Armeniji. Temeljem učinka u nedavnom izlučnom krugu Hrvatska je tek u četvrtom jakosnom „šeširu“. Zato se za razigravanje od 18. do 28. ožujka nameću najopasniji – Španjolska ili Francuska, Nizozemska i Engleska, odnosno najlagodniji takmaci – Republika Irska, Mađarska, Norveška. Što kaže šef?
- Kao prvo, nezgodno je što dotični uzrast ima finalni turnir s osam sudionika, manje od bilo kojeg. Kompliciran je put. Iskušenja sve veća.
 
Eventualno ćemo biti domaćini u Elitnom kolu, s obzirom na to da smo prethodno gostovali kod Čeha?
- Sve će se usuglasiti na sastanku poslije ždrijeba. Sigurno bi nam koristilo. Istina je da više nama protivnika-statista, svi su dobri, riječ je o omladincima koji nastupaju i za prve momčadi svojih klubova.
 
Naši predstavnici su momci iz U-17 otprije dvije godine kad je EP bilo u Hrvatskoj. Bolje upućeni pamte da usprkos toga nismo prošli skupinu. Zar je naraštaj doista malo skromniji?
- Ispostavlja se da je hendikep što nije sudjelovao u kvalifikacijama, budući da su organizatori završnog turnira uvijek slobodni. Osjeća se nedostatak iskustva. Ali potpuno ćemo se spremiti pa krenuti, razumije se da nismo bez izgleda.
 
S Modrima smo počeli, tako i završimo:
- Nastavak u Europi ovisi o tome koga će izvući. Ipak, protiv Dinama nitko nije favorit!
 
Jedna tema nametnula se usput:
- Nekad su igrači Dinama i Hajduka, Hajduka i Dinama, bili ljuti suparnici/konkurenti, ali i istinski prijatelji kojima je animozitet pretvoren u apsurdnu mržnju bio nezamisliv. Kakvi smo mi Splićani i mogli biti sa Štefom, Mlinkom, Zekom, Tomom…, oni s nama također? Dogodilo se da zadnju utakmicu sezone 1983./1984. imamo s njima u Maksimiru. Bilo im je kritično, prijetilo ispadanje ako ne pobijede. Dobili su 3:1, a svih 50 tisuća nazočnih - uključujući dakle i brojne hajdukovce - bodrilo je Zagrepčane. Što pričati, što dodati, osim napomene Pere Nadoveze uoči istrčavanja: „Pazite, momci, Dinamo je veliki klub, koji se ne zna boriti za opstanak…“
 
Pazili su, rado su pazili. Jer nitko nije savršen – a možda i jest.
 
 PRENOSIMO www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković FOTO /arhiva HNL