Biličići iz Draganića: Nas je bilo 12 ogranaka obitelji, ostao je samo jedan, naš. Zašto? Neki su se, poput Billovih djeda i bake, raselili, čak ih je više otišlo u novije doba. A mi koji smo ostali imamo ženske potomke, priča nam Josip Biličić – piše Dubravko Miličić, novinar 24 sata.
 
Kad je još jednom slavodobitno stisnuo šake, ušao u povijest NFL-a osmim naslovom pobjednika Super Bowla, šestim kao glavni trener, Bill Belichick pogledom je tražio svoju ljepoticu Lindu. A Hrvati su opet osjetili ponos.
 
U Atlanti su New England Patriotsi pobijedili u 53. Super Bowlu Los Angeles Ramse 13-3. U finalu s najmanje poena u povijesti ...
- Sve je to zasluga igrača. Radili su naporno i igrali kao pravi prvaci. Svi su nas otpisali prije sezone, tijekom sezone, a mi smo i dalje ovdje - rekao je Belichick.
 
Kao da je i u njemu proradio onaj hrvatski inat.
 
A 8000 kilometara dalje, u općini Draganić pokraj Karlovca, gdje godinama na svom ranču Velimir Zajec puni baterije za nogometne izazove, nije bila euforija ni blizu kao u Bostonu. Ali osjećao se ponos. Da, većina od 4000 stanovnika toga kraja dobro zna da je jedan njihov uspio u obećanoj zemlji, da je osvojio Ameriku, da je faca u bijelom svijetu.
 
William Stephen Belichick (66), najveći trener u povijesti američkog nogometa, podrijetlom je iz Draganića. Njegov djed Ivan Biličić i baka Marija Barković emigrirali su 1897. iz Draganića u gradić Monessen u Pennsylvaniji. Bill to dobro zna i nekoliko je puta u Americi ponosno isticao hrvatsko podrijetlo.
- Je, ja sam Biličić - stidljivo je za šankom u lokalnom kafiću procijedila djevojka.
 
- I znam tko je Bill. Jesmo li rod? E, to već ne znam. Čekajte, pozvat ću djeda, on zna puno više - rekla je Lucija Biličić (22).
 
Učas se spustio i vitalni 84-godišnjak Josip Biličić.
- Nas je bilo 12 ogranaka obitelji, ostao je samo jedan, naš. Zašto? Neki su se, poput Billovih djeda i bake, raselili, čak ih je više otišlo u novije doba, nakon Drugog svjetskog rata i nakon Domovinskog rata, nego u vrijeme kad su emigrirali Billovi preci. A mi koji smo ostali imamo ženske potomke! Pa loza Biličić u ovom kraju nestaje... - ispričao je.
 
No nije uspio ući u trag u kakvom je srodstvu sa slavnim trenerom američkog nogometa:
- Nažalost, zbog ljudske gluposti sve su crkvene knjige u kojima su bilježeni stanovnici spaljene nakon Drugog svjetskog rata. A i općinske su knjige izgorjele. Tako da je rodoslovlje Biličića nemoguće napraviti.
 
Bill bližu rodbinu u Draganiću nema.
- Ali svejedno rado ističe svoje podrijetlo, ponosan je na njega, i sretni smo zbog toga. Utakmice? Ne, nisam gledao, niti se ljudi ovdje okupljaju kako bi ih gledali. Ali svima nam je drago čuti da je naš Belichick pobijedio, osvojio novi trofej - naglasio je Josip listajući dokumente koje je uspio prikupiti o svojoj obitelji. Neki su papiri još s početka 20. stoljeća!
 
I nastavljamo šetati Draganićem, kad nailaze dva mladića. Tinejdžeri.
- Iskreno, ja vam nemam pojma tko je taj, kako ste rekli, Belich... Bilech..., pomalo zbunjeno odgovorio je školarac ispred trgovine mješovitom robom u Draganiću, gdje je upravo kupljeni sendvič pakirao u torbu.
 
- Ja znam još manje - dobacio je njegov kolega. Stavili su torbe na leđa i krenuli prema stanici.
 
Tako je to u Draganiću, mjestu pored Karlovca. Oni stariji nabrojit će vam sve Belichickove pretke, oni mlađi ne znaju ni tko su New England Patriotsi. Odmah pored trgovine nalazi se pošta, a u istoj zgradi, točnije u kući na dva kata, općina.
- Načelnik je izašao na sastanak, dođite kasnije ili ga nazovite. Belichick? Ha, ja vam nisam baš za sport - ljubazno su nam objasnili u općini.
 
Dok čekamo načelnika, prolaze dvije starije gospođe.
- Svi samo pitate za Belichicka, a njegova prabaka je Marija Barković, supruga Ivana Biličića. I ona je odavde, dajte i o njoj malo napišite - s pravom dobivamo ukor.
 
I u tom trenutku, dok radimo rodoslovno stablo i pokušavamo saznati gdje je rodna kuća Belichickovih predaka, Josip Biličić iznosi prijedlog.
- Idem ja s vama pa ću vam pokazati.
 
I sjeda u auto. Dvjestotinjak metara dalje daje znak.
- Skrenite na ovaj mali makadam desno i prva lijevo.
 
I stižemo. Na mjestu na kojem su Belichickovi rođeni sad je uredno podšišani travnjak.
- Tu gdje je ova breza, vidite? E, tu je bila njihova kuća. To su Mrzljaki 9, tu su rođeni Biličići, tu je Billov djed napravio prve korake - objašnjava Josip.
 
Jesu li Biličići sportska obitelj?
- Nismo. Ne znam da se itko od nas bavio sportom. Ma to vam je bilo drugo vrijeme, svi smo se bavili poljoprivredom. I onda smo otišli trbuhom za kruhom ‘preko bare’. Biličići su u početku u Americi i Kanadi radili u ljevaonici - otkriva
 
Josip te nastavlja:
- Bill je obećao da će doći, rekao je da želi vidjeti odakle dolaze njegovi djedovi i bake. Ne zaboravlja svoje podrijetlo i često s velikim ponosom priča o Draganićima.
 
I dok se s Josipom vraćamo prema centru, javlja se i načelnik općine Stjepan Bencetić. Kao naručen.
- Znam da ste ovdje - dočekao nas je ugodan glas.
 
- Ponosni smo na Billa, ljudina. Baš ga pokušavamo dobiti da mu čestitamo na pobjedi, na Super Bowlu, da ga pozovemo u Draganiće i da mu javimo kako će postati počasni mještanin Draganića!
 
Počasni mještanin?
- Da. Pokrenuli smo inicijativu da ga se proglasi počasnim mještaninom. Puno je napravio za popularizaciju Draganića, uvijek o njemu priča s puno ljubavi. Počasnim mještaninom trebali bismo ga proglasiti na Jurjevo, 23. travnja.
 
I tako je Bill Belichick, rekorder po broju Super Bowlova u novoj eri, dobio još jednu titulu, onu kojoj se najmanje nadao - počasnog mještanina.
- Neka dođe, svi ga želimo upoznati. Gledao sam Super Bowl i navijao za Billa, siguran sam da bi mu se ovdje svidjelo - rekao je Viktor Božić (17).
 
A jesu li u susjednom selu iz ljubomore navijali za Ramse?
- Ma neeee, ha, ha... Ovdje smo svi kao jedna obitelj, svi smo za Billa i njegove Patriotse - zaključio je načelnik općine.
 
PRENOSIMO 24 sata PIŠE Dubravko Miličić FOTO Matthew Emmons/REUTERS/PIXSEL