Kao što je u svečanoj prigodi Luki Modriću dodijeljena nagrada najboljeg na SP u nogometu velebna, i elegancijom nazočnih, ceremonija upriličena je dodjela prestižne nagrade Laureus. Dodijeljena najboljem u svijetu tenisa Novaku Đokoviću – komentar Željka Mataje.
 
Svjedoci smo pojave kojom su djeca, mladež i odrasli silno ponosni na uspjehe svojih športaša. Nikad nisam razumio pojavu ponosa na tuđe uspjehe baš kao što sam uvijek razumio i bio pristalica radosti, zadovoljstva i slavlja koje se, manje ili više, organiziralo u čast športskih postignuća! 
 
Tko sam ja da bi se ponosio činjenicom da je u 2019. godini Luka Modrić proglašen najboljim nogometašem svjetskog prvenstva, a Novak Đoković da je proglašen najboljim sportašem svijeta u prestižnoj nagradi Laureus, ali sam sretan što sam imao čast biti s njima, kako se kaže, uslikan. 
 
Neobično sam sretan i pun nekog unutarnjeg zadovoljstva zbog njihova izbora! Istovremeno sam duboko nesretan što na iznimnim predstavnicima svojih nacija ne postoji politika koja bi me jednako ispunila zadovoljstvom srpske i hrvatske politike kakvo gajim, njegujem i doživljavam u športu.
 
Količina mržnje, laži i objeda što su udaljenija od Alpa to su žešća u proizvodnji insinuacija i u traženja krivaca,  odgovornosti i posebno u interpretacijama što oslikavaju stanje duha srpskog i hrvatskog naroda. 
 
Nisam pristalica Dobrice Ćosića koji se u svoje vrijeme,  predstavljao ili su ga predstavljali ocem srpske nacije. Tvrdio je  da Srbi lažu iz plemenitih pobuda što bez ikakve dvojbe od oca domovine čini i oca brojne izvanbračne i lažljive djece. Ne doživljavam, niti želim srpski narod, za razliku od politike, doživjeti lažovima, a još i manje od Hrvata tražiti da podnose „plemenitost“ koja razara nacionalno tkivo u okolnostima, u tragičnim okolnostima, Drugog svjetskog rata u kojem Pavelić u Hrvatskoj, kao i  Nedić u Srbiji nisu bili izbor hrvatskog niti srpskog naroda.
 
Siguran sam i čvrsto uvjeren da srpski narod nitko neće ugroziti niti će mu zamjeriti ako prizna zablude velikosrpskih ambicija i okrene se svojem narodu bez potrebe za svoju sudbinu tražiti razloge u hrvatskom nacionalnom biću. Jednako tako držim da hrvatskom narodu ne mogu Srbi naškoditi onoliko koliko si hrvatski narod može sam priskrbiti svojom politikom pozivanja na prljava djela drugih jer to je isto što i prati se blatom. 
 
Sve dok Hrvati za svoje gospodarsko i političko stanje optužuju Srbe i sve dok Srbi za stanje u Srbiji traže krivce u povijesnoj sudbini Hrvatske oba će naroda biti žrtve laži, obmana i zabluda na kojima žive desni od desnijih i lijevi od ljevijih. Tek činjenica je da su oba naroda jednako bili žrtve fašizma i komunizma kojemu je petokraka bila maska za antifašizam što je završio rehabilitacijom Draže Mihajlovića čiji su četnici završili rat u Bleiburgu zajedno s ustašama i posljedicama koje valja zaboraviti i vratiti se vrlinama naših iznimnih športaša kao što su Luka Modrić i Novak Đoković. 
 
PIŠE prof. Željko Mataja, publicist i novinar, član HZSN