U Starome Gradu na Hvaru održani su tradicionalni Međunarodni susreti novinara, pisaca i diplomata, a ovogodišnja tema bila je: Mediji i sport. Na Svjetski dan slobode medija, 3. svibnja, sudionici su se pridružili akciji Sindikata novinara Hrvatske „Pet minuta gromoglasne tišine“ te je tom prilikom pročitan proglas SNH-a.
 
Razgovaralo se i o sportskom novinarstvu, a predstavljena je i knjiga povodom 70-te obljetnice HZSN-a "70 godina, a još se bavi sportom ..." o čemu je govorio Anton Filić, član Izvršnog odbora HZSN-a. Među ostalima gosti su bili Vicko Šoljan, rodonačelnik daljinskog plivanja na ovim prostorima, koji je i sam Starograđanin, Damir Šolman, Rato Tvrdić ... 
 
Jedan od sudionika susreta bio je i naš proslavljeni košarkaš Željko Jerkov, danas dopredsjednik HOO-a i prvi čovjek Hrvatskog kluba olimpijaca, koji je izrazio nezadovoljstvo izdvajanjem hrvatske države za sport.
 
- Za sport se u doba Jugoslavije izdvajalo dva puta više od kulture, a danas u Hrvatskoj se za kulturu izdvaja oko dvije milijarde kuna, a za sport oko 220 milijuna u što su uračunate i otplate za naše Arene. Bez toga, za sport se izdvaja samo oko 160 milijuna kuna, u postotku najmanje od svih zemalja EU, praktično smo svedeni na statističku pogrešku. Ne mislim da se kulturi treba smanjivati budžet, ali sportu se svakako treba povećati. Nakon branitelja koji su stvorili Hrvatsku, sportaši su najviše učinili za imidž ove države, još od Ivaniševićeve marame s kvadratićima, pa preko olimpijskog finala košarkaša i uspjeha naših nogometaša. Finale u Rusiji priskrbio nam je takvu reklamu koju mi novcem nikada ne bismo mogli platiti - kazao je Jerkov.
 
Najviše su, istaknuo je, stradali momčadski sportovi, klubovi posebno.
- Mi imamo Dinamo u nogometu, Cedevitu u košarci, Zagreb u rukometu i Jug u vaterpolu. Sve ostalo su klubovi koji se raspadaju. Ne bi moralo biti tako, ali Split dobiva upola manje nego što je Jugoplastika dobivala prije raspada Jugoslavije. A ipak su Split tri puta i Cibona dva puta bili europski prvaci. Znači u razmaku od 10 godina pet puta smo bili najbolji u Europi. Dokazali smo da možemo, da imamo znanje, talent i organizaciju. Ali ne može se prodavajući najbolje igrače napraviti sportski rezultat. To bi bilo isto kao kad bi neki muzej od nacionalnoga značaja svake godine prodavao pet najboljih dijela da bi mogao namaknuti novac za plaće radnicima. Gdje bi taj muzej završio za 10 godina? - zapitao se Jerkov. 
 
O neuspjehu košarkaške vrste napomenuo je:
- Svako jutro u prvim vijestima slušam: ovaj naš košarkaš u NBA postigao ovoliko, onaj onoliko koševa. Stvara se fama o velikom uspjehu i učinku, no ti naši igrači su precijenjeni. NBA ne može dati pravu ocjenu o vrijednosti nekog igrača jer tamo igrač zabije 30 koševa a momčad mu izgubi s 30 koševa. Pa, je li to uspjeh?
 
Na susretima smo, u sjajnom dokumentarnom filmu Slavka Cvitkovića, doznali i zašto je legendarni Krešo Ćosić nosio dres s brojem 11. Imao je, naime, toliko jedinica u školi kad je prvi put sa 16 godina zaigrao za Zadar, pa ga je njegov tadašnji trener Enzo Sovitti na taj način želio potaknuti na učenje.
 
 Izvor HZSN