Kako ostvariti vrhunski sportski rezultat? Kako se nositi s bogatom europskom konferencijom? Bile su samo neke od tema na konferenciji SN koja se održala u Hotelu Esplanade. Redakcija Sportskih novosti prvi put u svojoj povijesti organizirala je ovako veliku i sveobuhvatnu sportsku konferenciju.
 
Da je Hrvatska svjetsko sportsko čudo, znamo odavno, a u čemu je tajna tog uspjeha pokušalo nam je pojasniti eminentno sportsko-poslovno društvo. Osim svijetlih trenutaka bilo je govora i o problemima s kojima se hrvatski sport suočava svakodnevno. To sportsko čudo sigurno ne uspijeva slučajno, jer u okruženju u kojem postoji slučajnosti ne nose uspjeh.
 
Konferenciju je otvorio glavni urednik Sportskih novosti Mario Zorko.
- Tradicija je nešto što se ne može kupiti koliko god je danas moderno suprotno razmišljanje. Hrvatski sport demantira to razmišljanje. Mi kao SN postojimo upravo zbog uspjeha naših sportaša.
 
Nakon uvodnih riječi glavnog urednika Sportskih novosti okupljenima se obratio Krešimir Šamija, zamjenik državne tajnice Središnjeg ureda za sport Janice Kostelić.
- Želimo unaprijediti trenersku struku kao temelj našeg sporta. Počeli smo sustavno skrbiti o sportskoj infrastrukturi kao još jedan temeljni cilj. Po tjelesnoj aktivnosti smo na začelju EU. 62% hrvatske populacije je neaktivno i to je problem na kojem cijeli sustav treba raditi.
 
Riječ na pozornici potom je pripala gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću koji je otkrio kako stvari stoje kada je pitanju stadion.
- Nije Dinamo slučajno uspio. Grad Zagreb je u 20 godina u njega uložio 550 milijuna kuna. Treba ulagati u sport, prepoznati sport. Jedan od tri projekta je da krenemo u izgradnju Dinamovog stadiona na istom mjestu. Dok se usuglasimo oko nacionalnog stadiona, mi ćemo izgraditi Dinamov. Gradnja je dogovorena još prije 20 dana, nedostaje samo pečat - kazao je gradonačelnik Milan Bandić.
 
Nakon Milana Bandića i kratkog izlaganja prvog čovjeka financija u Vladi RH Zdravka Marića, kao poseban gost riječ je uzeo košarkaški trener ruskog CSKA Dimitris Itoudis, koji je svoj put jednom davno počeo u Zagrebu i to nikad nije zaboravio, te je direktno s priprema CSKA stigao uveličati ovaj skup.
 
Zatim je uslijedila kratka pauza te je na red stigao i panel 'Kako ostvariti vrhunski sportski rezultat', a sudionici su bili: Dimitris Itoudis, Emil Tedeschi, Marin Pucar, Pavao Vujnovac, Zlatko Dalić, Lino Červar i Nenad Bjelica.
 
PANEL SPORTSKIH NOVOSTI
 
Nakon sportskog, financijskog, revizorskog i sponzorskog kuta viđenja sporta u uvodu na red je došla panel diskusija na temu vrhunskih sportskih rezultata u Hrvatskoj. Sudionici diskusije nogometni izbornik Zlatko Dalić, rukometni izbornik Lino Červar, trener Dinama Nenad Bjelica, predsjednik uprave Podravke Marin Pucar, predsjednik uprave PPD-a Pavao Vujnovac, predsjednik uprave Atlantic grupe Emil Tedeschi i košarkaški trener Dimitris Itoudis. Dodat ćemo i moderatoricu Milu Horvat koja je bila sjajan trener svim tim 'igračima'.
 
Zaključak jedinstven, reklo bi se nakon vrlo zanimljive diskusije. Nema čuda kada je u pitanju rad, ali kada su u pitanju financije to je ipak jedna drugačija priča koja bi se po zaključcima svih trebala hitno mijenjati, jer ako je to itko u ovoj zemlji zaslužio, onda su to sportaši. 
 
Zlatko Dalić je otvorio temu, jer Dani Rusije kao da još traju…
- Ono što je najvažnije za uspjeh je talent i uz taj talent kvalitetan rad. Imamo sjajne stručnjake, trenere koji radi vrhunski. Oni su napravili selekciju, bili smo vrijedni, uporni i uspjeli smo. Ako se uspoređujemo po novcu s drugima nije nam mjesto u vrhu, ali ako je po radu i rezultatima – da.
 
Što je bilo najteže? 
- Teško je raditi s jakim egom, staviti ga u grupu i to je ustvari meni bio najteži posao. Posrećilo mi se da sam bio na pravom mjestu u pravo vrijeme. Imali smo uz sve i sreću, ali prije svega bili smo hrabri…
 
Lino Červar, koji je s rukometašima osvojio i svjetsko i olimpijsko zlato, imao je isto pitanje. 
- Trebao bi cijeli dan kada bismo pričali o tome. Ali, mislim da je ključ da vjerujemo u sebe. Moramo razlikovati nogomet i način kako oni rade, po sustavu samoodrživosti. Ja predstavljam male sportove. Kod nas je ključ odnos poreznih obveznika i konzumenata. To kako artikuliramo te stvari prema javnosti, to je posebna priča. Mi smo '96 osvojili zlato s pet izdanih domovnica, a ponosan sam što su naša djeca 2003. postala svjetski i godinu dana kasnije olimpijski pobjednici. I danas vjerujem da u malim sportovima moramo raditi na reafirmaciji naših domaćih natjecanja, jer dok nisu jaki centri, nećemo biti ni mi u cjelini. Trebamo promovirati našu djecu koja brzo misle i brzo zaključuju, jer to je naša posebnost, ta sinergija mentalne i motoričke brzine. Imamo djecu brzog uma.
 
Ali su financije kamen spoticanja? 
- Vlada ne stvara novac, njega stvaraju ljudi koji rade. Od Vlade se očekuje raspodjela tog novca po kriterijima. Sport je mnogo više nego što ljudi misle, sport razvija altruizam, a to je briga za drugog i to je najveća razina razvoja jednog društva. Sinergija s obrazovanjem isto mora biti drugačija. To nije poklanjanje kako se često postavljaju stvari, to je, ako hoćemo bolje ljude, obveza vladajućih. Mi razvijamo od malih nogu kod djece kulturu pobjede, a razvijeni svijet razvija odgoj i obrazovanje u svakodnevnom procesu. Mi želimo pobijediti, a kod njih to nije imperativ. Svjesni su realnih mogućnosti, ne pate za nečim što nije realno, ali reprezentacija je ta koja dovodi djecu u sport. To je jednostavno model. A mi moramo iznaći svoj, jer ga nemamo u cjelini gledano.
 
Nenad Bjelica rezultatom je bio istureni centarfor ovog ozbiljnog društva. Nadodao se na Linu Červara. 
- Vjerojatno su ulaganja u nogomet veća, ali isto tako je istina da Dinamo u sezonu ulazi sa 10-15 posto financiranog u startu, što je svake godine ruski rulet. Dinamo da bi funkcionirao mora napraviti 30-35 milijuna eura, i ako se to ne napravi postoji problem. Naši ljudi su u tom smislu mađioničari.
 
Naglasio je Bjelica jednu stvar o publici, ne popularnu za reći, ali istinitu. 
- Dinamo od 35.000 gledatelja u Ligi prvaka dolazi na 2.000 gledatelja u domaćim utakmicama, to nije normalno. Mislim da ljudi kod nas ne vole sport, da jednostavno dolaze na događaje, dolaze gledati velike momčadi. Nemam drugog objašnjenja za to, pomalo razočarano je zaključio junak ovih dana.
 
Marin Pucar, prvi čovjek Podravke, dotaknuo se prvo SN. 
- Nije mi jasan fenomen SN, da sam otkad znam za sebe čitatelj, da sam pamtio stranice, a u školi se to s gradivom nekad nije moglo dogoditi, makar sam se popravio u literaturi… - duhovito je SN nahvalio Podravkin šef, nekad 'opak' nogometni vratar.
 
A onda se bacio na svoj sektor financije. 
- Kriteriji ulaganja i benefiti su glavno pitanje. Sport je puno više od biznisa. Marketinški projekt između izbornika Dalića i Podravke, u koji smo ušli prije SP-a, nama je kao firmi polučilo izuzetne rezultate. Podravka je imala privilegiju biti europski prvak u rukometu, danas je to puno zahtjevnije za identične rezultate. Nagovarali su me da sve uložimo u nogomet ili rukomet. Možda bismo sa spojenim budžetima bili europski prvaci, ali gledamo efekte i sredina u kojima živimo, jer je to jednako važno za nas kao poslovnog subjekta. Centralizacija sporta isto je veliki problem. Privilegija je svih klubova u Zagrebu da imaju stavku financiranja sporta, dok većina drugih gradova to nema uopće. Zagreb i okolica su nam 50 posto klubova, a to nije svrha baze. Mislim da stvari treba definirati, infrastruktura je stvar gradova i županija, a glavni sponzor se bavi stvaranjem rezultata.
 
Nastavio je…: 
- Imamo projekt sa SN Lino Višebojac koji govori koliko je važno da djecu uvučemo u sport i stvorimo sportski duh… I još je jednu stvar naglasio. - Biram uspješne sportaše uz sebe, jer znam da oni znaju pobjeđivati, a tome težimo i u poslu.
 
 Pavao Vujnovac ispred plinskog giganta PPD ima svoju priču vezanu uz sport. Motivi sponzoriranja?
 - Za uspjeh je potreban mozaik. Mi smo samo kamenčić u tom mozaiku, jači smo od Atlantica i Podravke, jer nijedna naša kompanija nema   sponzorski klub. Jednostavno, ulaganje vraćamo zajednici. Gledali smo klub koji radi i razvija domaće vrijednosti do vrhunskog i RK Zagreb je   sigurno  klub koji to radi. I praktički je najtrofejniji klub u Hrvatskoj. Za PPD je dok nije ušao u to znalo puno manje ljudi, a želim reći da financiramo i   ŽOK Vukovar na isti način. Imamo tamo 80-tak djevojčica koja igraju odbojku.
 
 Pa se vratio na početak izlaganja:  
 - Mozaik u cjelini nije postavljen na pravi način i postoji mogućnost dorada. Između privatnog kapitala i države treba napraviti pravu poveznicu koja   sada ne postoji. Samo u nogometu se uloženo vraća, svim ostalim sportovima ne. Zato treba vidjeti podršku države, vidjeti modele, olakšice, način   kako… Sport je jako sličan biznisu, a u njemu bez rada i ulaganja ne možemo napraviti rezultate. Rješenje sigurno postoji, pitanje je koje su   mogućnosti da država potakne privatni kapital na ulaganje u sport. Klubovi su temelj uspjeha, oni pridonose najboljim rezultatima i državne institucije   puno više u tome moraju sudjelovati, kako to rade recimo u Mađarskoj, koja je posljednjih godina ostvarila velike kvalitetne pomake.
 
 Emil Tedeschi, prvi čovjek Atlantic grupe, u posljednje je vrijeme nadahnut za predavanja, pa nije razočarao ni SN skup. 
 - Moramo razgraničiti neke stvari, ne trpati sve u isti koš. Postoji profesionalni sport, nogomet, pa dugo, dugo ništa. Postoji američka košarka, postoje   nacionalne reprezentacije, škole i sveučilišta i rekreacija. Ne možemo baš sve u pet minuta razlučiti. Kada govorimo o nacionalnom interesu, razlike   su u tome koga sport predstavlja i u načinu financiranja.
 
 Zašto je Cedevita otišla iz Hrvatske kao košarkaški projekt? 
 - Cedevita i prijelaz u Ljubljanu su avangarda u svakom slučaju, a meni je žao da je u dijelu javnosti to doživljeno kao nacionalna izdaja. Detektirali   smo što je potrebno za vrhunski klub u europskim okvirima. Euroliga ide prema NBA sustavu. Nažalost, kako se stvari organiziraju i rade u Hrvatskoj,   sve je manje šanse da će Euroliga stanovati u Zagrebu. Bio bih posebno sretan da u Zagrebu ima interesa, ali… Moglo je to biti tako, da imamo dvije domaćinske dvorane, jer to pravila Eurolige dozvoljavaju. No, postavlja se pitanje koliko mi volimo sport i koliko su naši ljudi spremni kupiti ulaznicu. Klub koji ima 2 posto budžeta od prodaje karata nije održiv klub. U prodajnom, komunikacijskom smislu treba imati isti broj ljudi kao u sportskom sektoru, jer to je danas ključni posao. Ulaznice, medijska prava, bez toga nema održivog sporta. To s nacionalnom politikom financiranja sporta u školama nema veze.
 
A evo i što Tedeschi kaže o razlozima zašto je to tako. 
- Hrvatskom društvu nedostaje odgovornosti. Slažem se da ima talenta, ali treba obrazovanje, rad i odgovornost upravljanja javnim novcem. Šest Arena je Hrvatska financirala za rukometni SP, šest sjajnih dvorana, a ja pitam u kojem su one stanju. Upravljanje, strategija, pravni okvir i odgovornost prema poreznim obveznicama, to su stvari koje su kod nas problem.
 
Nadovezao se na pitanje infrastrukture: 
- Imamo dosta objekata, ali je pitanje kako ih koristimo i koliko se brinemo za njih. U Utrinama imamo bazen koji nema svlačionice, u Areni je mala dvorana bez adekvatnih dimenzija.
 
Pitanje je koliko je novca uloženo u Dinamov stadion… 
- Za svakih 15 dana za jednu utakmicu nam ne treba dvorana ili stadion. Moramo se naučiti drugačije raditi i razmišljati. Mi smo kao klub uzeli zapuštenu halu na Zagrebačkom velesajmu. Moja uputa je bila samo jedna. Kada sanitarije ne budu na razini kao doma - ključ u bravu i kad vidim da su sva četiri terena izvan funkcije od 8 ujutro do 10 navečer, isto ključ u bravu.
 
Pa se vratio na početak: 
- Mi smo jako talentirana nacija. Uspjesi nisu posljedica organiziranog sustava koje je šire društvo postavilo. Uspjeh Kostelića svojatamo, a to je samo uspjeh obitelji. Govorimo o individualnom naporu, iznimkama, ali…Mi smo dosta kritični prema Jugoslaviji, ali ona je imala sustav financiranja sporta. Recimo, zabrana odlaska igrača do 27. godine, pa slično. Danas to više ne postoji, a mi smo naučeni na vrhunski rezultat. Zato Cibona i Split danas nisu više realni. Nekad je postojao okvir koji je to omogućio, a danas tog okvira nema. Mi smo razmaženi. Dinamo neki dan, sve perfektno, ali reakcija navijača Atalante, to je kod nas nemoguće. A stadion Atalante je pun za njihov sljedeći dvoboj. To je ta strast, kao strast Nijemaca za rukometom, Talijana za odbojkom… Kino, kazalište, koncert – svugdje morate kupiti ulaznicu, negdje i kokice, a ne i za sportsku priredbu kod nas… Primjer, finale ABA lige u Ciboni, 5.500 gledatelja, a mi smo imali 1.700 prodanih ulaznica i umjesto +80.000 eura na kraju imali smo minus od 18.000 eura na računu. To nikom ne služi, a recimo u engleskoj nogometnoj ligi u startu imaju 100 milijuna od medijskih prava…
 
I još jednu je sjajnu nadodao na kraju: 
- Ja sam s Korčule. To je najmanji grad koji je imao prvaka Europe '79 – KPK-a. Imali smo 9 domaćih igrača, jednog iz Splita i jednog iz Srbije. Gospodarstvo tadašnje Koručle je bilo u mogućnosti financirati to bez zimskog bazena i grijanog bazena, a vaterpolo je već dugo bio zimski spot. Naša sezona je trajala od 15. 5 do 30. 9. Danas je to… Ali, Korčula je prije nekog vremena dobila bazen, no nije upala u zamku da suludo sanja o europskoj tituli, čak ni o Prvoj ligi, jer to nije realno za gospodarstvo Korčule danas. Ali, 14-godišnjaci KPK-a su najbolji u Europi. Djeca odlaze nakon toga i nema nitko ambiciju ostati.
 
Dimitris Itoudis s klupe je sedam puta sudjelovao u osvajanju europskih naslova. Što on kaže na naše realnosti… 
- Ja sam '88 došao, to je još bila Jugoslavija. Došao sam zbog fakulteta i činjenice da je tada jugoliga bila najbolja liga u Europi… Velikani koji su u njoj igrali rasli su, željeli nešto bolje, a bolje je bilo NBA. Danas su ta vremena prošlost. Danas investitor traži rezultat, njega ne zanimaju problemi kluba, ozljede i slično. A kako do toga, to moramo smisliti mi. Budućnost Eurolige ne znači da će se u nekim zemljama košarka ugasiti, samo da će naći nove puteve i ciljeve u stvaranju i slično. Gledam naše navijače na tribini, pola utakmice gledaju mobitele i zato firme koje ulažu u nas šalju poruke njima. To je danas drugačiji sport nego nekad.
 
Lino ga je pokušao navući na tanak led pitanjem je li bolje da mladi igrač ode prerano ili ostane. No, dobio je neočekivan odgovor. 
- Ne znam, primjeri su različiti nema pravila. Da, jednostavno to je profesionalizam i točka. Što reče Tedeschi, igračka karijera je kratka, svatko odlučuje o svojoj sudbini.
 
I još nešto je Mr. Atlantic dodao: 
- Danas više ne postoji identifikacija s klubom kao nekad, a otud i činjenica da mnogi ne vide u reprezentaciji nešto što su igrači vidjeli nekada. To je jednostavno tako.
 
Zdravko Marić, ministar financija RH morao se uključiti u diskusiju. 
- Hrvatskoj definitivno treba sustav financiranja sporta. Rečeno mi je nemoj to, jer neće biti više Janice i Ivice, ali ne mislim tako. Mi nemamo problema u prikupljanju novca, ali koliko smo uspješni u trošenju dalo bi se debitirati. Nisam baš siguran da to treba ići samo prema nazovi velikim sportovima. A infrastruktura? Rekao bih kao što kaže Itoudis, hajmo pasti prema naprijed i gledati pozitivno.
 
Dok nema sustava i rangiranja vrijednosti, ništa nam drugo ne preostaje. Važno da ne padnemo ne glavu, jer tu smo najjači.
 
 
 IZVOR Sportske Novosti  FOTO Goran Mehkek/CROPIX