Dinamo sad gotovo da ima meč loptu za prolazak, u sljedećem kolu pobjeda nad Šahtarom u paklu Maksimira širom mu otvara vrata osmine finala Lige prvaka – piše Robert Junaci, novinar Večernjeg lista.
 
Ne godinama nego desetljećima u kojima sam kao gledatelj pa onda kao novinar pratio Dinamo uvijek je u Europi bilo isto. Znalo se dogoditi da plavi zabljesnu, ali u načelu su bili prolaznici u tim natjecanjima, čak su rušili i nekakve neugodne rekorde, posprdno su ih zvali ‘kanta za napucavanje’, Dinamo je bio klub koji je zalutao u Ligu prvaka i koji drugim služi za bildanje statistike.
 
No, ovaj Dinamo je potpuno druga priča, već prošle sezone Nenad Bjelica je sa svojim igračima pokazao da može parirati jakim europskim klubovima, dominantno je prošao skupinu Europske lige protiv klubova iz srednjeg europskog nogometnog razreda. Nakon 49 godina izborio je europsko proljeće.
 
U novu sezonu Bjelica je krenuo s novom željom, poželio je s plavima prezimiti, ali kroz Ligu prvaka. I kad je Dinamo izvukao skupinu s Manchester Cityjem, Šahtarom i Atalantom pesimisti su tvrdili da će opet biti uvjerljivo posljednji, optimisti da će se potući za treće mjesto.
 
A ovaj Dinamo je pokazao i više od toga, ovaj Dinamo je u tri odigrane utakmice sa sva ta tri suparnika, od toga je dvije utakmice igrao u gostima, osvojio četiri boda. Igrom protiv Šahtara u Harkivu bio je bliži i punom plijenu. I sad gotovo da ima meč loptu za prolazak, u sljedećem kolu pobjeda nad Šahtarom u paklu Maksimira širom mu otvara vrata osmine finala Lige prvaka. I zaslužio je Dinamo taj povijesni uspjeh, zaslužio ga je zato što je ovo Dinamo kakvog sam oduvijek želio gledati. Dinamo koji se ne raspadne nakon prvog primljenog gola, Dinamo koji pokazuje mišiće i u tom elitnom natjecanju.
 
Ovo je Dinamo koji ima pravi gard, ovo je Dinamo koji je - momčad. Jer, imali su plavi i boljih pojedinaca od ovih današnjih, no ovaj Dinamo je momčad. Ima u njemu i sjajnih pojedinaca, ali i oni su uklopljeni u momčad. Ovaj Dinamo djelo je onih koji su doveli Nenada Bjelicu, koji su mu dali slobodne ruke u svlačionici, koji su doveli igrače koje je poželio. I ovo je Dinamo koji je djelo tog Nenada Bjelice.
 
Ne sjećam se kad se u Europi moglo gledati utakmicu Dinama a da si ne pogrizete nokte, kad gledate utakmicu plavih u kojoj gube, a pred TV ekranom ‘nema zime’ već i dalje gledate s mišlju ‘sve bu to v redu’. Znam da će sad biti navala na ulaznice za Šahtar, za tu ključnu utakmicu, ali ljudi, pa stvarno treba doći i na pokoju utakmicu domaće lige, ima se što vidjeti, ti dečki zaslužuju nogometni auditorij i kad ne igraju s europskim suparnicima.
 
I sad će se vjerojatno opet javiti političari ushićeni rezultatima Dinama i opet obećati novi stadion, krov... Dinamo se promijenio, ali stadion je i dalje ruglo. No, ostavimo sad te crne misli, uživajmo u ovom sjajnom Dinamu.
 
 PRENOSIMO Večernji list FOTO Goran Stanzl/PIXSELL