LAUSANNE, 3. travnja 2020. - S vrlo velikim brojem sudionika, 102 novinara iz 57 različitih zemalja, prvo službeno predavanje e-Učilišta, AIPS-ove nove inicijative za učenje na daljinu, bilo je vrlo uspješno. „Izvanredno je ovo što ste ovdje postigli, s najavom samo tri dana ranije,“ rekao je Michael Payne, visoki gost, okružen knjigama — uključujući njegovu vlastitu, „Olimpijski preokret“ — u svome domu, kad se s 80 mladih novinara s četiri kontinenta susreo u predavanju na platformi Zoom.
 
Bivši je voditelj marketinga MOO-a 90 minuta dijelio vrijedne informacije o odgodi Olimpijskih igara i odgovarao na mnoga iscrpna pitanja u vezi s Tokijom 2020.
 
ČINJENICE - Payneova prva intervencija bila je stavljanje stvari u kontekst, što je vrijedna pouka mladim generacijama.
„U 1980-ima nitko nije želio biti domaćin olimpijskih igara. Samo Teheran i Los Angeles željeli su biti domaćini Olimpijskih igara 1994. Los Angeles je organizirao plebiscit o tome da li da se javna sredstva potroše na organizaciju Olimpijskih igara. Više od 90% ljudi glasalo je protiv,“ rekao je.
 
U to su vrijeme prihodi bili „oko nekoliko stotina milijuna dolara“. Kad je nakon 20 godina rada u njemu odlazio iz MOO-a, ta je brojka narasla na 5 milijardi.
 
U tom je razdoblju mnogo puta bilo izraza zabrinutosti i javnih obećanja da će se olimpijske igre otkazati ili odgoditi zbog niza problema, a zadnji puta u vezi s Pjongčangom 2018.
 
„Samo tri mjeseca prije svečanosti otvaranja postojao je rizik od nuklearnog rata na Korejskom poluotoku, kad se je pojačala napetost između američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una. MOO je naučio da ne reagira na medijske i političke pritiske, svakako ne prije nego sve činjenice postanu jasne. U slučaju Pjongčanga pokazalo se da je MOO u pravu. Izgledalo bi glupo da se otkazalo Igre kao što su mnogi zahtijevali. Postale su slavlje zimskog sporta koje je na kraju bilo vrlo uspješno,“ objasnio je Payne.
 
NEPOŠTEN PRITISAK - Za Tokio 2020. i pandemiju koronavirusa usvojen je isti postupak. Prvo razumjeti činjenice. Tada je upravo MOO, koji je Payne definirao kao „nositelja franšize Igara“, japanskim vlastima sugerirao da ih odgode.
 
„Bilo je nepoštenih kritika. Očito je put koji nas je doveo do te odluke bio dug i krivudav. MOO je odradio delikatan posao, izloživši se nepoštenim pritiscima politike i novinara, ali najveću svjetsku priredbu ne možete pomaknuti preko noći. Japanska vlada je dugo tražila više vremena za donošenje konačne odluke i do kraja nije isključivala mogućnost jesenskih olimpijskih igara, najviše zbog logističkih razloga“, dodao je.
 
SLAVLJE ČOVJEČANSTVA Sada kad je horizont postavljen u 2021. godinu, Igre nam djeluju kao jedinstvena šansa da zbližimo ljude nakon što pobijedimo pandemiju. „Nakon teških i mračnih vremena s kojima smo suočeni, svijet će željeti slaviti to što se je čovječanstvo uspjelo izvući. Kriza nas je izolirala, dakle Olimpijske igre sljedeće godine moraju postati simbol zajedništva i dijaloga, da se ljudima omogući da osjećaju Olimpijske igre kao vrhunac sportske sezone globalne zajednice,“ ocijenio je.
 
Nakon toga je došlo vrijeme za mnoštvo pitanja mladih novinara.
 
Ovdje je samo nekoliko od njih:
 
Gospodine Payne, kako funkcionira sustav osiguranja u slučaju odgode?
MOO ugovara policu osiguranja otkad sam ja počeo raditi za njega. Ta se polica uglavnom odnosi na otkaze, neodržavanje igara ili terorističke napade zbog kojih se igre moraju prekinuti. Glavni elektronski mediji to su također učinili. Što se tiče odgode, to je još uvijek dosta neistraženo područje, još daleko od jasnog. Sada će tržište osiguranja biti pod velikim stresom zbog svih ovih sportskih priredbi kod kojih je došlo do promjena. Prije nikad nismo imali osiguranje, sada ga moramo imati. Taj problem nemogućnosti održavanja olimpijskih igara postajao je sve važniji tijekom godina, kad su nepredvidljivi događaji ugrožavali njihovu organizaciju (11. rujna, SARS, islandski vulkan). MOO i organizacijski odbori planiraju velik proces upravljanja rizikom koji je moguće osigurati. MOO i glavni elektronski mediji su osigurani, ali učinak odgode nije još potpuno jasan.
 
Hoće li se revidirati ili ponovno pregovarati o ugovorima s elektronskim medijima zbog odgode i suočavanja s novom financijskom krizom?
Većina olimpijskih elektronskih medija (NBC, Discovery, NHK) imaju dugoročne ugovore (do 2032.). Odgoda će uglavnom izazvati operativne nevolje, ali neće se ponovno pregovarati o ugovorima. Bit će isti elektronski mediji, vjerojatno će se revidirati neki ugovori s oglašivačima. Uglavnom, postoji podrška odluci MOO-a.
 
Možete li objasniti odluku da se zadrži ime Tokio 2020. u skladu s marketinškom strategijom za koju se odlučio MOO.
Odluku su vjerojatno donijeli predsjednik MOO-a i japanski premijer. Partneri su proizveli milijune majica i druge robe koju treba prodati. Japanski animatori dodali su NE nazivu Tokio 2020. pa je sada naziv „Tokyo2020NE“.
 
Koja je bila dinamika pregovora partnera, koja je dovela do konačne objave?
Objava je uslijedila nakon opsežnih pregovora iza zatvorenih vrata. „Najveću svjetsku priredbu ne možete pomaknuti preko noći“.  Kako se epidemija širila svijetom, MOO je postao svjestan toga da otkaz ne dolazi u obzir, dok su japanski organizacijski odbor i vlada još uvijek razmišljali od jesenskom terminu. No budući da je virus doveo svijet u globalnu krizu, duža odgoda postala je jedina opcija. Proces je bio vrlo delikatan, potrajalo je dok nije došlo do objave, kako bi se Japanu omogućilo da sačuva obraz nakon sedam godina organizacije najveće svjetske priredbe. 
 
Govorilo se o olimpijskim rezervama, procijenjenim na milijardu dolara
Pred kraj predsjedničkog mandata Juana Antonija Samarancha, MOO je odlučio osnovati fond za izvanredne situacije za slučaj otkazivanja igara. Taj bi fond olimpijskom pokretu pomogao održati se 4 godine; sada on iznosi više od milijardu dolara. Sada će nastati problemi s novčanim tokom.
 
Koje će biti glavne promjene u cijeni ulaznica? Postoji li mogućnost da će se zatražiti više novca od sponzora da se prebrodi gubitak prihoda?
Nijedan organizacijski odbor još nikad nije imao takvu potražnju za ulaznicama, sve je bilo rasprodano. Čak i ulaznice za Paraolimpijske igre već su rasprodane. Trenutno se razmatra politika cijena ulaznica. Promjena okolnosti neće zaustaviti neke ljubitelje sporta da dođu kako su planirali i siguran sam da će stadioni biti jednako puni sljedeće godine, jer ovo neće utjecati na njihovu želju. Što se tiče sponzora, MOO je odlučio da će se ugovori koji istječu krajem ove godine produžiti do kraja 2021. To je ono što je odlučeno do sada, ali još je uvijek prerano za pouzdanu procjenu troškova.
 
Što MOO može zaključiti na temelju ove krize?
MOO je imao jedan poznati raniji slučaj. Olimpijske igre u Salt Lake Cityju dovele su MOO u duboku krizu, koja se odnosila na bitne smjernice organizacije. No taj smo slučaj iskoristili za potpunu reformu MOO-a. Sada najveća potencijalna mogućnost leži u snazi koju olimpijski brand ima u ujedinjavanju ljudi, što je postalo globalni simbol, koji potiče novi dijalog kako bi ljudi vidjeli olimpijske igre drugim očima.
 
Koliko je složeno ugraditi ovu promjenu u kalendare?
Tako komplicirana situacija uistinu zahtijeva kompromis svih uključenih aktera. U ovom se slučaju kompromis mora pronaći nakon što je odluka MOO-a pokrenula domino efekt. Postoje neke svjetske priredbe zakazane za sljedeću godinu, ali svi su savezi predani tome da naprave sve što je potrebno kako bi sportašima omogućili najbolje rješenje. Upravljanje tim domino efektom je ključno. Štoviše, siguran sam da će ova kriza utjecati na sportove na nebrojene načine, većinu još nismo vidjeli, promjene u visini plaća, različite financijske protokole. Gledamo tek prvo poglavlje financijskih učinaka na sportski svijet.
 
Što MOO planira učiniti u slučaju da za godinu dana epidemija još uvijek ne bude potpuno iskorijenjena?
Ako svijet za godinu dana još uvijek bude suočen sa sličnim izazovom, odvijanje olimpijskih igara bit će na drugom mjestu, jer to znači da će svijet biti suočen s epohalnom krizom s mnogo ozbiljnijeg aspekta. Što se tiče mogućnosti da će neke države proživljavati kasne učinke epidemije i još uvijek biti u nevolji u vrijeme održavanja Olimpijskih igara, znamo da su se po izbijanju epidemije proučavale neke strategije s kineskim odbojkašima izoliranima u karanteni. U slučaju da će se neke zemlje još uvijek boriti s epidemijom, mogu se pronaći rješenja, možda kroz zaštitnu karantenu na mjestima na kojima mogu trenirati.
 
SLJEDEĆI TJEDAN Budući da je vrijeme bilo pri kraju, a vidio je veliko zanimanje sudionika, g. Payne je pristao sudjelovati u još jednom krugu pitanja i odgovora sljedeći tjedan.
 
Uvod u tečaj, koji će trajati do rujna, slijedio je nakon impresivne prezentacije Michaela Paynea. Riccardo Romani i Martin Mazur raspravljali su o etici u izvještavanju o epidemiji i mogućnostima novinarskog rada u karanteni, dok su Gianni Merlo i članovi Izvršnog odbora AIPS-a ponudili svoja viđenja novog projekta. 
 
e-STUDENTI - Puni popis 80 sudionika* e-Učilišta AIPS-a:
 
AFRIKA
Burundi: Olivier Nishirimbere
Etiopija: Halieegziabher Adhanom
Gana: Fifi Anaman, Akosua Addai Amoo, Esther Osei, Ayishatu Zakaria Ali
Kenija: Timothy Olobulu, Idah Sarah Njeri Kamau, Caren Kibbett
Maroko: Wissam Dehbi, Hamza Ait Messaoud
Nigerija: Chibuogwu Nnadiegbulam
Senegal: Sene Diacounda
Sijera Leone: David Rehme Wilson, Hawa Dauda, Desmond Tunde Coker
Južnoafrička Republika: Mbalenhle Nkosi
Tanzanija: Benjamin Ben Mazunda
Tunis: Arafat Hamrouni
 
SJEVERNA I JUŽNA AMERIKA
Argentina: Carolina Mitriani
Bolivija: Fátima Velarde
Brazil: Pedro Victor Pereira
Čile: Andrea Hernandez, Diego Rodriguez
Kolumbija: Alejandro Munevar, Edgar Junior Garcia, Paula Rodas, Sebastian Rico Barreto
Meksiko: Paloma Gutiérrez
Nikaragva: Alejandro Benda?a, Harold Briceno
Paragvaj: Fátima Martínez, Julio Bonnin
Peru: Valeria Vega, Rosa Maria Mu?oz
SAD: Jilian Angeline, Erin Fish
Venezuela: Luis Morales
 
AZIJA
Kina: Lu Xingji, Lin Deren
Indija: Koushik Paul
Iran: Shokoofeh Mousavi, Zahra Aliee
Kazahstan: Ruslan Medelbek
Libanon: Rayanne Moussallem
Palestina: Hussein Shahin
Saudijska Arabija: Fahad Alammari, Qasem Almaskeen, Alsajjad Alsalam
 
EUROPA
Austrija: Martin Schauhuber, David Baumgartner, Marco Tilli, Silvana Strieder, Rathgeb Thomas, Rashad Mahmudzada, Sebastian Sohm
Bjelorusija: Yurij Mikhalevich
Belgija: Bavo Delbaere
Hrvatska: Filip Ožbolt, Marino Pleić, Marko Miladinović
Češka: Adela Silesova, Martin Charvát
Estonija: Merili Luuk, Kristo Tamm
Finska: Atte Lehtonen
Njemačka: Nadia Al-Massalmeh
Grčka: Emmanouil Meremetis
Mađarska: Benedek Mohay, Richard Szentes 
Italija: Francesco Gottardi, Matteo Suanno
Nizozemska: Jeroen Adriaanse
Rumunjska: Mihai-Vladimir Dolinschi
San Marino: Matteo Pascucci
Slovenija: Klemen Verlič, Lucijan Zalokar, Katja Dovžan
Turska: Hakki Mutlu
Ukrajina: Vladyslav Dunaienko
 
*Ako Vaše ime nedostaje, a sudjelovali ste u predavanju, molimo pošaljite elektroničku poruku na AIPS Media Team
 
 Martin Mazur - AIPS Media/ Foto: NordcapStudio