Željko Pavličević, hrvatski košarkaški trener koji je 1986. godine postao prvak Europe s Cibonom, a 1991. sa splitskom Jugoplastikom, osvrnuo se na karijeru Tonija Kukoča i nepravdu koja mu se stalno nanosi – piše Vlado Radičević, novinar T-portala.
 
Povod za razgovor s poznatim košarkaškim trenerem Željkom Pavličevićem je Toni Kukoč i činjenica da ovog mjeseca još jednom nije izabran u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu te kako je izrezan s plakata za dokumentarnu seriju ESPN-a 'The Last Dance'. 
 
- Iskreno, nisam gledao nijednu od prve četiri epizode serijala 'The Last Dance', ali koliko čujem od prijatelja, Kukoča zasad u serijalu nema u tragovima i mislim da je to još jedna nepravda koja mu je nanesena. Čak su ga izrezali s noseće fotografije koja reklamira serijal, a zašto je to tako, znaju oni koji su radili film. Najveći problem serije jest to što nakon 10, 15 godina film ostaje, a ako u jednoj od serija ne bude priča o Kukoču, o njegovoj briljantnoj karijeri i igri koja je bila ispred svog vremena, on će praktički biti eliminiran iz povijesti, što je tužno i što će mnoge zaprepastiti. Dakle dugoročno će mu biti nanesena šteta, ali pričekajmo do kraja serijala - kazao nam je Pavličević, dodavši: 
 
- Koliko čitam o serijalu, Tonija su Jordan i Pippen posprdno zvali 'Jerryjev dečko', a Jerry Krause je samo radio svoj posao i želio je posložiti šampionsku momčad. Izlaze i detalji o tome kako su ga Jordan i Pippen mrzili i slično, što stvara drukčiju sliku. Po mom mišljenju, Toni Kukoč je 1991., kada sam ga vodio u Jugoplastici, bio daleko najbolji igrač u Europi, a osim ekstra igračkih kvaliteta, imao je i one ljudske. Bio je nekonfliktna osoba… Iskreno, ljuti me to što ga neki podcjenjuju, što ga ignoriraju, a posebno me ljuti što takav igrač, koji je sve osvojio, još nije u Kući slavnih. Neviđena nepravda!
 
Kada je bivši glavni menadžer Bullsa Jerry Krause u pitanju, Pavličević je želio još nešto reći: 
- Dok sam bio u Splitu, Jerry Krause bio je naš gost dva, tri puta kako bi gledao, ali i bolje upoznao Kukoča. Razgovarao je tada službeno s klubom, upoznao je Tonijeve roditelje i bili su od početka vrlo ozbiljni da ga što prije odvedu u Chicago. Kada je Toni nakon dvije sezone u Benettonu stigao u NBA, vidjelo se od početka koliko je njegova uloga u Bullsima važna bez obzira na Jordana. Bez Kukoča bi teško osvojili tri titule u nizu i to svima treba biti jasno. Ali od početka se prema njemu osjećao neki animozitet u Bullsima, što nije ništa novo za igrače iz Europe.
 
Prisjetio se stoga Pavličević i svog bivšeg igrača Dražena Petrovića, kojeg je vodio u Ciboni: 
- U kontekstu Kukoča, koji nije bio najbolje primljen, treba reći kako je Draženu bilo još teže. Stigao je u Portland, momčad koja se borila za poziciju NBA prvaka, u kojoj je imao strašnu konkurenciju na bekovskim pozicijama. Minute je dobivao na kapaljku, a danas je tako nešto nezamislivo jer igrači iz Europe imaju slobodu u igri od prve sezone.
 
Prisjetio se Pavličević i jedne anegdote vezane uz Kukoča, a koju je želio ispričati da se stekne dojam koliko je skroman
-Vidjeli smo se prije 10-ak godina na jednoj proslavi u Splitu i kada bi Kukoča pitali o danima u Bullsima te kako se samo spominju Jordan, Pippen i Rodman, on bi sa smiješkom rekao kako je on u takvoj ekipi zapravo bio medijski neatraktivan jer nije bio incidentan tip. U šali je dobacio kako je Rodman češće bio vijest dana samo zbog frizure i boje kose.
 
Za kraj razgovora Pavličević se prisjetio i povijesne 1991. godine, kada je kao trener oslabljenu Jugoplastiku (tada POP 84) odveo do tri titule, uključujući titulu prvaka Europe… 
- Upravo ta treća titula prvaka Europe dala je dodatnu dimenziju Kukoču jer su klub uoči te sezone u ljeto napustili stožerni igrači Dino Rađa, Goran Sobin i Duško Ivanović. Žan Tabak se vratio iz JNA, Zoran Savić je dobio puno više minuta, a važnu ulogu imao je i Aramis Naglić. A pun pogodak bio je i Amerikanac Avie Lester... Vjerujte, nitko od nas nije očekivao da ćemo osvojiti sva tri trofeja i to na kakav način. Partizan smo deklasirali u finalu, a Kukoč je bio briljantan i svi smo znali da su mu to bile posljednje utakmice u žutom dresu. U Parizu smo u finalu nadigrali moćnu Barcelonu, koju je vodio Božo Maljković, usprkos tome što je Kukoč zbog četiri osobne pogreške ključni dio utakmice sjedio na klupi jer sam ga morao čuvati. No u toj utakmici Zoran Savić bio je nezaustavljiv faktor iznenađenja za Maljkovića jer je cijelu taktiku gradio na Kukoču. Na kraju Kukoč nije ni želio ući u igru kazavši mi kako dečki vrhunski igraju. Naravno da sam mu rekao da je on naš vođa i da mora u igru, ali to vam najbolje opisuje koliko je skroman i jednostavan - kazao je Pavličević, dodavši: 
 
- Nedavno je Savić na pitanje koja je bila tajna uspjeha te momčadi lijepo rekao: 'Radili smo više i bolje od drugih!' Svi u Barci pomislili su kako smo u toj finalnoj utakmici gotovi u trenutku kada je Kukoč otišao na klupu, a ispalo je da smo maestralno odigrali bez njega ... Ukratko, u svim mojim momčadima psihologija je imala jako važnu ulogu, ali i činjenica da sam dao igračima slobodu u igri, uz naravno sistem i principe koje smo dogovorili. Nikada nisam želio kočiti igrača - završio je Pavličević.
 
 PRENOSIMO T-portal FOTO montaža Hrvoje Jelavić PIXSELL /John Zich AFP/Profimedia