Četvero vrsnih naših judaških reprezentativaca, osvajača medalja s europskih prvenstava i Grand Prixa mitinga, četvero ne baš nepoznatih hrvatskih sportaša na perfektan je način iskoristilo korona-pauzu. Ne, nisu primijenili neku revolucionarnu metodu treninga – piše Dean Bauer, novinar SN.
 
Nisu dakako, budući da nema natjecanja, uspjeli ni pomaknuti se na rejting-listama, ali... To ne znači da je naš judo-kvartet ljenčario. Štoviše, ako nas pitate, ostvarili su životnu zlatnu medalju, pa neka se ne uvrijede i ne shvate krivo, ali važniju i veću i od olimpijske. Oni su iskoristili ovu dugačku prinudnu sportsku pauzu, prionuli učenju i diplomirali! I to, pazite na kojim fakultetima.
 
Barbara Matić je diplomirala na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Zrinka Miočić je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Splitu. Njihov kolega Dominik Družeta je diplomirani kineziolog s dakako Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, dok je Marko Kumrić od sada, dr. Kumrić. Marko je naime diplomirao na Medicinskom fakultetu u Splitu!
 
NEĆU ODMAH NA POSAO
 
- Trebala sam i ranije, ali što ću, malo se otegnulo. Fakultet traje pet godina, ja sam koju godinu produžila - skromno će kakva je i inače naša najbolja judašica, olimpijka iz Rija Barbara Matić (do 70 kg).
 
Djevojka koja ima dva juniorska naslova prvakinje svijeta, tri medalje sa seniorskih EP, odličja na Grand Prix mitinzima. Od jučer je po zvanju ...
- Magistrica inženjerka elektrotehnike. I ne, ne mislim se baš odmah zaposliti, makar mislim da ne bi trebalo biti problema sa zaposlenjem. Tražena su to zvanja, u privatnim tvrtkama prije svega, ali sada mi je prvo na pameti odlazak na pripreme u Poreč i nada da će u rujnu ipak koji turnir - veli mr. ing. Barbara Matić.
 
SLIKAVANJE S BABOM
 
Zrinka Miočić (iznad 78 kg), brončana na EP do 23 godine od prošlog je tjedna diplomirana arhitektica.
- Pa, kada smo već imali puno slobodnih dana od juda, u smislu natjecanja, onda sam odlučila i završiti fakultet. Sad je bila najbolja prilika.
 
Kakav je plan sada? Odmah kakav arhitektonski, projektni ured ...?
- Prvo ću odmoriti malo, mjesec dana. I ne, judo mi je još u prvom planu.
 
Što ste specijalizirali ili što bi ste htjeli u arhitekturi raditi? Zanima li vas više interijer, eksterijer?
- Nije da mi baš biramo što bi htjeli i nema sad tu neke specijalizacije, kada o fakultetu govorimo koji traje 5 godina. Većinom se rade obiteljske kuće, interijeri.
 
Navodno ima za vas arhitekte dosta posla u Zagrebu, doduše nažalost jer je razlog potres.
- Je, znam da su sada traženi arhitekti, građevinci u Zagrebu. Polako, prvo odmor, pa judo - veli dipl. arh. Zrinka Miočić.
 
Došao je red i na jednog sportaša kojeg od sada, ne onako iz “fore”, već iz poštovanja moramo oslovljavati s “doktore”. Marko Kumrić, višestruki prvak Hrvatske u teškoj kategoriji (do 100 kg) je diplomirao medicinu u Splitu.
- Kako se osjećam? Ha, isto kao i prije. Ono, promocija je lipa prilika, malo slikavanja s mamom, babom, prijateljima ... Ali ono bitnije je 20 godina školovanja, ukupno.
 
Koja je specijalizacija?
- Sad sam doktor opće medicine, tako je kada završite, ali mene zanima kardiokirurgija.
 
Opa, dakle znači još malo učenja?
- Da, ali to radiš, uz rad to ide. Neću još odmah na specijalizaciju, već ću gurati još karijeru u judu, a onda bi na specijalizaciju kardiokirurgije koja traje 5-6 godina. No kažem, to je posao tijekom kojeg učiš.
 
ŠIBICE, RUKE I JABUKE
 
S jednim nas je odgovorom dr. Kumrić “razoružao”. Naime, onako laičko je razmišljanje da uskladiti studiranje medicine i vrhunsku sportsku karijeru zahtijeva silnu samodisciplinu, puno odricanja, teškoća...
- Nije lako jer uvijek moraš nešto žrtvovati. Nema odustajanja, ali može se sv e to. Ljudi imaju neke predrasude o medicini kao da je to ne znam što. Ja sam učio 3-4 sata dnevno, samo što sam učio svaki dan i to je to. Ne trebaš biti prepametan da bi završio medicinu.
 
Samo malo, samo malo, dr. Kumrić, možda ipak pretjerujete. Velite, “ne treba biti prepametan da bi završili medicinu...”?
- A je, tako je. Po razini logičkih obrazaca koje treba usvojiti na medicini, ne treba pameti već treba puno učiti. Kad makneš one riječi što ljudi ne znaju što znače, nije to tako teško. Sve se to može objasniti ljudima sa šibicama, rukama i jabukama.
 
Je li idete tražiti posao u bolnici odmah sada ili...?
- Ne, imam 24 godine i još se želim posvetiti sportu. Prvak svijeta možete biti do 30., a u bolnici mogu raditi do 80-te godine.
 
Konačno, Dominik Družeta (do 81 kg), osvajač bronci na EP do 23 i u seniorskoj konkurenciji, od sada je diplomirani kineziolog.
- Meni je možda išlo malo na ruku da sam ipak sportaš na jednom “sportskom” fakultetu. Mogao sam kao redovan student, a sportaš 1. i 2. kategorije izbivati sa 70% nastave. Opet, to može biti i dvosjekli mač. Praktički dio mi je uvijek bio OK, možda s loptom nisam bio najbolji, ali i to je prošlo.
 
Četvero vrsnih judaša, četvero diplomaca, četvero sportsko-akademskih odličnika. Najljepša hrvatska sportska priča u korona-dobu.
 
 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Dean Bauer FOTO/arhiva HJS