Sve je u rano ljeto 1990. bilo kontra Splita. Drastično kašnjenje radova, sve izraženije političke napetosti, pokušaj sabotaže ... A onda je u svojevrsnom filmskom preokretu u posljednji trenutak sve sjelo na svoje mjesto i prije točno 30 godina na Poljudu je otvoreno Europsko atletsko prvenstvo, jedan od najvećih i najspektakularnijih sportskih događaja ikada organiziranih na tlu Hrvatske – piše Vedran Božičević, novinar SN.
 
Uvod u to prvenstvo bio je doista buran. Svjedoče o tome i naši sugovornici, hrvatski atletičari koji su u sastavu tadašnje reprezentacije Jugoslavije nastupili u Splitu.
 
- Prvo što mi pada na pamet pri pomisli na Split 1990. je nedoumica hoće li se EP uopće održati. Sve je bilo napravljeno u zadnji čas, sjećam da se užurbano radilo - priča Branko Zorko (53), jedan od najvećih hrvatskih atletičara svih vremena.
 
IZBJEGAVANJE CRNE LISTE
 
Samo koji mjesec ranije održani su prvi višestranački izbori u Hrvatskoj na kojima su pobijedili Franjo Tuđman i HDZ. Bilo je jasno da se Jugoslaviji bliži kraj i činilo se posve nemogućim da se u takvim uvjetima održi tako veliko natjecanje. Iz Beograda su sve htjeli otkazati, ali Tuđman je tada na čelo Organizacijskog odbora postavio potpredsjednika SR Hrvatske Antuna Vrdoljaka da spasi stvar.
 
- Organizacija je na kraju bila odlična zahvaljujući Vrdoljaku koji je dobio državni zadatak da to prvenstvo mora uspjeti kako Hrvatska ne bi došla na neku crnu listu - prisjeća se Slobodan Miolović (53), kojeg je u Splitu samo 17 stotinki dijelilo od plasmana u finale na 800 metara.
 
Vrdoljak je uspješno odradio zadatak unatoč pritiscima iz Beograda i kaosu koji je vladao. Gradnja hotela Split u kojem su trebali biti smješteni atletičari strašno je kasnila, cijela dva kata još nisu bila dovršena i činilo se nemogućim da će radovi biti gotovi na vrijeme. Postojala je čak ideja de se EP premjesti u Zagreb koji je imao svu potrebnu infrastrukturu od Univerzijade 1987., ali ipak je prevladalo razmišljanje da se ide dalje sa Splitom. I u konačnici je nemoguća misija pretvorena u jednu od najljepših sportskih priča na ovim prostorima.
 
VRDOLJAKOV GOVOR
 
- Za nas Hrvate u reprezentaciji to je prvenstvo doista imalo i poseban naboj jer se održavalo u samim začecima stvaranja države. Predivna organizacija, pozitivno ozračje, tko je bio dio toga, mogao bi to usporediti s atmosferom nakon osvajanja drugog mjesta na SP-u u nogometu, takvo je ushićenje vladalo - ističe Miolović, a s njime se slaže i Zorko:
 
- Organizacija je stvarno bila na zavidnoj razini, ma fantazija. Znate i sami koliko Splićani vole sport.
 
Miolović se prisjeća da su i strani atletičari bili oduševljeni svime, i smještajem u hotelu koji je čudesno brzo dovršen, i svim ostalim dijelovima organizacije.
- Split je bio sređen, čist, imao si dojam kao da si na Olimpijskim igrama, a ne na EP-u u atletici. Volio bih kad bi Split u neko dogledno vrijeme mogao konkurirati i za Svjetsko prvenstvo u atletici, to je baš grad sporta.
 
Cijelu priču nije mogao pokvariti ni nesretan razvoj situacije s pobunjenim Srbima u Hrvatskoj koji su svega nekoliko dana prije početka prvenstva u Kninu pokrenuli balvan-revoluciju. Atmosfera u reprezentaciji Jugoslavije je bila dobra, a i u tome je veliku ulogu odigrao Antun Vrdoljak.
- To je bilo ludo vrijeme. Bez obzira što se još ništa nije dogodilo, sve se osjećalo u zraku i baš je bilo jako napeto. Ali, Vrdoljak nas je prije početka prvenstva sve pozvao u predvorje hotela i premda je više od svih nas znao što se događa i vjerojatno je pretpostavljao da to neće krenuti u dobrom smjeru, održao je tako genijalan govor, sve nas je podigao. Neću reći da nas je ujedinjavao, to je možda neprikladna riječ, ali imao je iznimno afirmativan, poticajan govor. Atmosfera je nakon toga bila fenomenalna, svi smo se dobro osjećali neovisno o tome tko je bio otkuda - priča nam Tijana Pavičić (56) koja je na EP-u predstavljala Jugoslaviju u maratonu.
 
I njezini kolege se slažu da unutar reprezentacije nije bilo baš nikakvih problema.
- Istina je da je neposredno prije prvenstva počela balvan-revolucija, ali nije se to toliko osjećalo, nitko nije javno iskazivao netrpeljivost, barem ja to nisam osjećao. Nekako je sve to bilo po strani - kaže Miolović, a Zorko dodaje:
 
- Naravno, znali smo što se događa, među atletičarima nije bilo nikakvih trzavica. Istina, pomalo se već gledalo tko je otkuda, znalo se tko je iz koje republike.
 
ZLATO TOPIĆ, BRONCA BILAČ
 
Iako se tijekom ceremonije otvaranja mogao čuti pokoji zvižduk tijekom intoniranja jugoslavenske himne, kad je popularni A ‘90 krenuo, dupkom puni Poljud je punim srcem podržavao sve atletičare pod zastavom bivše države. Uostalom, i danas se na snimkama na YouTubeu može vidjeti i čuti kakvu je erupciju oduševljenja izazvalo zlato 19-godišnje Snežane Pajkić na 1500 metara i kako je stadion “eksplodirao” kad je njezin vršnjak Dragutin Topić preskočio 2,34 m za naslov. Slavila se i bronca Slovenca Boruta Bilača u skoku u dalj, kao i srebro Biljane Petrović, visašice iz Kraljeva i tadašnje članice splitskog ASK-a, koja je na proglašenje pobjednika došla s jugoslavenskom i hrvatskom zastavom.
 
- Kad je Snežana osvojila zlato, Vrdoljak joj je osigurao helikopter do Ćuprije da se vrati doma. Stvarno smo sve napravili da bi se svi osjećali dobro i sigurno - naglašava Zorko.
 
- Na tribinama su možda prevladavale hrvatske zastave, ali i sami možete svjedočiti da je Snežani cijeli stadion skandirao. Nije bilo ni trunke zvižduka, prevladavao je ponos - nadovezuje se Miolović kojeg je upravo tinejdžerica iz Ćuprije najviše oduševila.
 
- To je bilo najveće čudo. Usporedio bih to s olimpijskim zlatom plivačice Đurđice Bjedov u Meksiku. Ušla je u cilj i nije vjerovala da je pobijedila, tako i Snežana nije mogla doći k sebi.
 
I Tijana Pavičić ističe kako je to finale na 1500 m bilo “ludilo” i osvrće se na atmosferu na stadionu.
- Publika je bila genijalna, stadion je bio pun svaki dan, to je bilo strašno. Sve je fenomenalno prošlo s obzirom na okolnosti, a nakon toga se sve raspalo, to mi je baš zanimljivo. Do jučer smo svi bili zajedno, sve je bilo divno i krasno, i odjednom nas više nema jer je netko umjesto bijelih figura postavio crne.
 
KRABBE, CHRISTIE, MOTA ...
 
Bilo je to prvenstvo s vatrometom vrhunskih rezultata o kojima ćete moći čitati idućih dana, s mega-zvijezdama poput Katrin Krabbe, Heike Drechsler, Rose Mote, Linforda Christieja, Colina Jacksona, sa šlagom na tortu u obliku svjetskog rekorda francuske štafete na 4x100 metara... Atletika je globalni sport, pa se i kontinentalna prvenstva prate po čitavom svijetu. Tako su i o splitskom događajima izvještavali ne samo europski, već i mediji iz cijelog svijeta i bila je to doista lijepa reklama za Hrvatsku koja je tada možda još i bila u sastavu Jugoslavije, ali je velikim koracima grabila ka samostalnosti.
 
-------------------------------------------------------------------------
ZORKO: NAPRAVIO SAM NAJVEĆU MOGUĆU GLUPOST
Branko Zorko, tada 23-godišnjak, nije se uspio plasirati u finale na 1500 m, u disciplini u kojoj je četiri godine kasnije osvojio broncu u Helsinkiju.
- Te sam godine u zimi osvojio broncu na 3000 m na dvoranskom EP-u, tako da sam imao solidne apetite i za Split. Dobro sam odradio pripreme, ali jednostavno me ponijela domaća publika i napravio sam najveću pogrešku ikada, a to je da sam odmah na početku polufinala zasjeo na čelo i diktirao tempo. To je bila najveća glupost koju sam mogao napraviti. Tu sam se potrošio i kad je zazvonilo zvono za zadnji krug, praktički sam bio na začelju, svi su me obišli. I onda opet “ganjaj, ganjaj”... Malo je na kraju nedostajalo do finala. A da sam od početka bio na začelju, da sam štedio snagu, sigurno bih ušao u finale i bio bih spreman i za nešto više - prisjeća se Zorko.
 
PAVIČIĆ: STAZA OKO MARJANA BILA JE LIJEPA, ALI NIJE BILA PRIKLADNA ZA EP
Tijana Pavičić, Riječanka koja danas sa suprugom Andrijom vodi AK Liburnija, imala je uoči EP-a normu i na 10.000 m, ali je vodstvo reprezentacije, na njezinu žalost, odlučilo da će trčati maraton.
- Znala sam da neću uspjeti. Staza je bila kružna, išla je uzbrdo-nizbrdo po Marjanu, a to mome stilu trčanja nije odgovaralo. Da stvar bude gora, dobila sam i groznicu. Neku kraću utrku bih možda i završila, ali izdržati agoniju maratona kad te tijelo ne sluša je nemoguće. Izašao je nakon toga ružan napis u novinama “Tijani se nije trčalo”, što me jako povrijedilo. Nijedan sportaš ne odustaje ako nema itekako dobre razloge. Staza u Splitu je možda bila zanimljiva i lijepa za nekakav trail maraton, ali ne za EP - Tijana koja je s rezultatom 2;39:25 iz Rotterdama 1989. više od 20 godina bila hrvatska rekorderka u maratonu.
 
MIOLOVIĆ: OSJEĆAO SAM SE KAO DA TRČIM FINALE
Miolović je s rezultatom 1:46.58 iz 1992. godine treći na hrvatskoj ljestvici svih vremena na 800 m. Ujedno je to i najbolji rezultat u Hrvatskoj od samostalnosti. U Splitu je uspješno prošao kvalifikacije, ali u polufinalu je ostao za dlaku “prekratak”.
- I polufinale EP-a je bilo veliko, ne trči se to svaki dan, a u to su vrijeme posebno jaki bili Talijani i Englezi. Došao je poslije toga taj nesretni rat, pa nikad nisam iskazao svoj puni potencijal i kapacitet. Sjećam se da sam kvalifikacije u Splitu trčao na sam dan otvaranja, stadion je bio dupkom pun, tako da sam zbog svega imao doživljaj kao da je finale - ističe Miolović, danas trener u zadarskom AK Alojzije Stepinac i član Izvršnog odbora HAS-a.
 
TUĐMAN OTVORIO EP, JOVIĆ ODBIO DOĆI U SPLIT
Europsko prvenstvo otvorio je novoizabrani predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, što su u Beogradu na svaki način pokušali spriječiti. Htjeli su nametnuti da A ‘90 mora otvoriti predsjednik Predsjedništva SFRJ Borislav Jović, a kad je iz Hrvatske to odbijeno, Jović izbjegao je dolazak u Split. Objašnjenje je bilo da su organizatori prekršili protokol, odbivši da predjednik države otvori prvenstvo, a Vrdoljak im je na to kratko odgovorio:
- Predsjedništvo Jugoslavije nije mrdnulo prstom kako bi omogućilo Splitu da dostojno organizirao prvenstvo Europe, iako je prema potpisanom sporazumu bilo dužno osigurati mnoge financijske troškove.
------------------------------------------------------------------------
 
 PRENOSIMO Sportske novosti FOTO/privatni album