Lijepo je bilo u nedjelju oko podneva vidjeti miran i sretan izraz na licu Damira Martina. Čovjek čiji će nastup i srebro u olimpijskom finalu samaca u Riju 2016. zauvijek ostati jedna od najposebnijih veslačkih utrka odveslao prve tri utrke nakon operacije kuka prošle jeseni – piše Renata Beluhan, novinarka SN.
 
Prvo u prednatjecanju samaca u subotu i onda je u nedjelju u razmaku od pola sata prvo slavio pobjedu u finalu samaca, a onda i u klupskom četvercu na pariće Croatije. Nisu mu pobjede k’o pobjede, jer ipak je to samo Prvenstvo Hrvatske, navukle onaj sretni izraz na lice, nego ...
- Nakon tri utrke u malo manje od 24 sata stvarno sam zadovoljan, forma je dobra, a ništa me ne boli, leđa su dobro, kuk je dobro, mišići su dobro, pluća ne peku i...
 
Dobro je ovo i za samopouzdanje nakon dugačke pauze.
- Da, ovo državno mi je baš dobro došlo za samopouzdanje. Zapravo, malo sam imao i tremu uoči četverca u smislu hoću li moći jer su utrke bile u razmaku od samo pola sata.
 
Odradio je obje utrke bez problema, u samcu se maksimalno pričuvao za četverac...
- Sve miriše na one 2015. i 2016. godinu, stvarno se dobro osjećam, stabilno.
 
FOTOGRAFIJE I AUTOGRAMI
 
Utrka koja je izazvala posebno zanimanje bila je ona kojom je i zaključeno PH - nastup osmeraca. A najveći razlog je bila posada Mladosti s najboljima na svijetu Martinom i Valentom Sinkovićem u društvu s Markom Ukropinom, Ivanom Pitonom, Lukom Baričevićem, trojicom 16-godišnjaka - Matejom Galićem, Karlom Hašpergerom i kormilarom Teom Saragom i novim “mladostašem”, za nekoliko dana 50-godišnjakom Igorom Boraskom. Posada u kojoj je čak 34 godina razlike između najmlađih veslača i Boraske slavila je ispred Trešnjevke i osmerca Boraskinog matičnog kluba - Gusara.
 
A 50-godišnjak sa seniorskim zlatom oko vrata nakon utrke je odradio bezbroj “fotkanja” i čak u jednom trenutku kako je primijetio Ninoslav Saraga ...
- Pogledajte, Boraska dijeli autograme mladim veslačima.
 
A kakav je osjećaj biti opet prvak Hrvatske i to s pola stoljeća na leđima?
- Prekrasan. Uživao sam tijekom utrke, a to mi je i bio cilj. Zahvalan sam vodstvu i veslačima Mladosti koji su mi to omogućili.
 
Ne bi Boraska bio Boraska da odmah nije dodao ...
- Ne znači da je to zadnje zlato, sljedeća godina je olimpijska što znači da će PH vjerojatno biti u travnju, a to nije daleko.
 
ISPAO LOVRE BANOVIĆ
 
Pohvalio se kako je na istoj kilaži kao prije točno 20 godina kad je u hrvatskom osmercu osvojio olimpijsku broncu u Sydneyu, a utrku mu fizički nije bilo problem odveslati.
- Zapravo mi je veći problem bio to što sam morao razmišljati o svakom zaveslaju, jer ipak skoro deset godina nisam izvodio taj brzi zaveslaj kakav je u osmercu, a nisam želio da mi se dogodi neki gaf jer znam da ima puno onih koji bi to voljeli.
 
Ima i takvih?
- Dan prije utrke sam dobio valjda 50-60 poruka, sve s nepoznatih brojeva, vjerojatno vezanih za Gusara. Smiješno je da netko može prigovarati veslaču od 50 godina koji samo želi uživati s najboljima na svijetu, a čak je u subotu bilo nekih pokušaja da se ospori moja registracija za Mladost. Nevjerojatno.
 
Pobjedu je proslavio i s dvojicom bivših veslača Mladosti i svojim nekadašnjim kolegama iz reprezentacije - Ninoslavom Saragom i Markom Banovićem. Saragin sin Teo bio je kormilar osmerca, a Banovićevog sina Lovru je zapravo izbacio iz osmerca u internim kvalifikacijama Mladosti. Ali nema tu nikakve ljutnje, a Marko Banović je to jednostavno objasnio:
- Održane su kvalifikacije i sve je bilo jasno. Naš je sport takav, štoperica je jedino mjerilo. Kao ocu mi je teško što Lovro nije bio u osmercu, ali kao sportašu mi je to normalno i tako sam sinu objasnio i on je to shvatio.
 
 PRENOSIMO Sportske novosti FOTO R. Beluhan, B. Kovačev/CROPIX