„Jako sam uporna osoba i ne odustajem tako lako. Ali, istaknula bi i još jednu osobinu koja je bitna, a to je velika disciplina. Za uspješnu sportsku i poslovnu karijeru, potrebna je disciplina, i ja sam naučena tako funkcionirati, da imam puno obaveza, tako da mi to sve ne predstavlja žrtvu, već užitak. Jer zadovoljstvo i sreća nakon dobro odrađenog treninga ili utrke su neprocjenjivi i volim taj osjećaj“, kaže Martina Ilijanić - piše Marijan Bakić, urednik KAŠ-a.
 
Ova 37-godišnja Karlovčanka svoju je sportsku karijeru započela u Ženskom košarkaškom klubu Karlovac, a za vrijeme studija nastavila igrati košarku za zagrebački Agram. Ustrajala je u dolascima na trening i tijekom fakulteta, kasnije i na poslu. Danas je naša sugovornica uspješno gura poslovnu i sportsku karijeru.
 
Pročitao sam u tvom životopisu da ti je želja kvalificirati se na SP u dugom triatlonu koje se održava na Hawaima. Da li ti se želja ispunila?
- Nastup na SP u dugom triatlonu (tzv.Ironman) i dalje predstavlja moju veliku želju.  Zbog poslovnih obveza i ozljede u zadnje 2-3 godine, nisam se uspjela kvalificirati, pa niti nastupiti na navedenoj trci. Kvalifikacija na utrku i nastup na njoj predstavlja svojevrsni projekt, koji zahtijeva kvalitetno planiranje i pripremu, kao i puno vremena. S obzirom na trenutnu situaciju (pandemija), teško je planirati kada i na kojoj utrci nastupiti u budućnosti, tako da je moj glavni cilj uživati na putu do svog cilja, u svakom treningu i trci,  a rezultati će doći. 
 
GLAVNI CILJ JE UŽIVATI NA PUTU DO SVOG CILJA
 
Koliko si uspjela ostvariti svoj sportski plan za ovu godinu?
- Nažalost, otkazane su sve utrke na kojima sam planirala nastupiti ove godine. Ova godina je trebala biti moj povratak nakon operacije ruke prošloga ljeta, i jako sam joj se veselila. Odradila sam odlične treninge tijekom prošle zime, i istrčala polumaraton u Napulju u drugom mjesecu, ali nakon toga je sve stalo. Do kraja sezone završila sam samo jednu triatlon utrku, i to atipični sprint triatlon, krajem devetog mjeseca, koju sam odlično odradila i osvojila 2. mjesto ukupno. Bilo je predivno ponovno osjetiti uzbuđenje utrke i popeti se na postolje. 
 
Zbog pandemije koronavirusa premalo je bilo utrka ove godine. Kako si trenirala?
- Moram priznati da mi ne nedostaje motivacije za trening. Nekako sam prihvatila situaciju kakva je, zahvalna sam da sam zdrava. Svjesna sam da nema utrka, tako da radim na tome da uživam u treningu i treniram ono što mogu. Nažalost, količina treninga je značajno manja nego inače, ponajviše plivanje zbog zatvorenih bazena u proljeće i sada na jesen, ovdje u Milanu. Treniram na način da održavam formu, i trenutno sam zahvalna i na tome. 
 
Koliko dugo radiš sa sadašnjim trenerom?
- Sa sadašnjim trenerom (Vladimir Žic) radim od početka svoje triatlon karijere, točnije od 2012. Prvi triatlon sam probala u ljeto 2011. i to mi se jako svidjelo. U 2012. sam se učlanila u Triatlon klub Swibir, čiji sam i danas član, a trener Žic je bio klupski trener (trenutno radi u Švicarskoj). Počela sam trenirati sa „race team-om“ iz kluba. Problem mi je bilo plivanje, jer nisam imala tehniku za plivanje, tako da sam morala najviše raditi upravo na tom segmentu triatlona. Moram priznati da trener nije imao lagan posao, jer sam morala naučiti kraul tehniku, u već odrasloj dobi, kada tijelo nije toliko fleksibilno, i iako se cijeli život bavim sportom, plivanje je posebno. Ali, uz upornost i puno vremena provedenog u bazenu, uspjela sam plivanje dovesti do prihvatljive razine, tako da sam s tim segmentom jako zadovoljna u napretku i zahvalna treneru na strpljivosti i upornosti. Sto se tiče bicikla i trčanja, tu sam brzo napredovala. Najveći izazov je bilo naučiti trčati nakon vožnje bicikla, jer to trčanje je dosta drugačije u odnosu na „samo“ trčanje.
 
Koliko je on zaslužan za tvoj uspjeh?
- Bez njega sigurno ne bih ostvarila ove rezultate. O triatlonu nisam znala puno u početku, tako da sam trebala nekoga da me uputi u sve detalje, od nabave opreme do kombiniranje utrka u sezoni. Meni osobno se jako sviđa njegov način rada u kojem je fokus na slušanje tijela i trening po osjećaju. S obzirom da sam cijeli život u sportu, i dobro poznajem svoje mogućnosti, to mi nije problem. Ono što mi je bitno je da moji treninzi ne utječu negativno na moj posao, da me previše ne umaraju, a da ostvarujem dobre rezultate i zasada je tako. U dogovoru s njim uspijevam sve uskladiti, i jako sam zadovoljna. 
 
KOŠARKA, PLANINSKE UTRKE, TRIATLON ...
 
No, važna je i upornost. A to tebi ne manjka?
- Da, jako sam uporna osoba i ne odustajem tako lako. Ali, istaknula bi i još jednu osobinu koja je bitna, a to je velika disciplina. Za uspješnu sportsku i poslovnu karijeru, potrebna je disciplina, i ja sam naučena tako funkcionirati, da imam puno obaveza, tako da mi to sve ne predstavlja žrtvu, već užitak. Jer zadovoljstvo i sreća nakon dobro odrađenog treninga ili utrke su neprocjenjivi i volim taj osjećaj. 
 
Koje ti je najbolje vrijeme kojim s istrčala maraton?
- Istrčala sam jedan „čisti“ maraton i jako sam zadovoljna rezultatom. Istrčala sam ga za 3:17 sati. Drugi maraton je bio u sklopu dugog triatlona, tako da je rezultat „samog“ maratona bio malo sporiji. 
 
U Karlovcu si igrala košarku pa se prešla u zagrebački Agram. Nedostaje ti košarka?
- Košarka je moj prvi sport, koji sam trenirala desetak godina, tijekom srednje škole u Karlovcu, a potom i fakulteta u Zagrebu, gdje sam igrala za klub Agram, u 1. Hrvatskoj košarkaškoj ligi. To predstavlja za mene jedno bogato iskustvo koje me izgradilo, i koje ću pamtiti po prekrasnim utakmicama, koje sam odigrala zajedno sa svojom sestrom blizankom Nikolinom (zajedno smo bile odličan bekovski tandem), druženjima i putovanjima, kao i po izazovima timskog sporta. Kada sam počela raditi prestala sam trenirati košarku i posvetila se više poslu, ali nisam mogla bez sporta. Otkada radim puno mi više odgovara individualni sport, i fleksibilniji način treniranja. Ali rado pogledam košarkaške utakmice ili odigram koji hakl, tako da će košarka uvijek imati posebno mjesto u mom srcu.
 
Nastupala si i u planinskim utrkama?
- Košarku sam prestala trenirati kada sam počela raditi, a s obzirom da radim uredski posao, pasalo mi je da idem van u prirodu. Tako da sam počela trčati i nastupati na trekinzima (riječ je o sportu koji kombinira orijentaciju u prirodi i trčanje op.a.). To mi se jako svidjelo, a s obzirom da se volim natjecati, nastupila sam i na planinskim utrkama u Hrvatskoj, što je bio spoj jednog i drugog, prirode i sporta. Nakon što sam probala triatlon, fokusirala sam se na triatlon utrke, ali povremeno odem i na trail utrke, ukoliko mi se uklapa u raspored treninga i utrka. Tako sam nastupila na Velebit trail utrci u 2016., od 42 km, i osvojila 3. mjesto. Moram napomenuti da navedena utrka nije klasičan maraton, već trčanje po uzbrdicama i nizbrdicama, sa značajnom visinskom razlikom, za što mi je trebalo skoro devet sati. 
 
Što ti znači triatlon? 
- Triatlon je sastavni dio mog života i za mene je to više od obične tjelesne aktivnosti. Treniram svakodnevno i triatlon je važan dio moje svakodnevne rutine koji mi pomaže da budem fokusirana i koncentrirana na pozitivne stvari, i mislim da ću trenirati dok god mogu. Sport je bitan za moje mentalno zdravlje i zbog njega se generalno osjećam bolje.
Triatlon treninzi i utrke su za mene neprocjenjiva iskustva kojima pomičem svoje granice i koja imaju ogroman pozitivan učinak na sve ostale segmente u mom životu.  Ta iskustva mijenjaju način na koji vidim sebe, kako se odnosim prema drugima, kako živim svoj život, sve na pozitivan način. Tritalon me ispunjava i čini sretnom i daje mi energije i motivacije da i na poslu dajem sve od sebe, kao i da lakše prebrodim stres i pritiske s kojima se suočavam na radnom mjestu, kao i u svakodnevnim životnim situacijama. 
 
KATEGORIZIRANI SPORTAŠ HRVATSKE 
 
 Iza sebe imaš i niz utrka u Europi?
 - Oduvijek sam voljela nastupati na inozemnim utrkama, ili u trčanju ili triatlonu, pogotovo u zemljama gdje su ti sportovi popularniji i puno zastupljeniji, tako da koristim svaku priliku da odem nastupiti   negdje u inozemstvo tijekom sezone. Lijepo je iskustvo biti okružen ljudima koji se bave istim sportom i vidjeti različita iskustva. 
 
 Da li te ikad zanimao nastup za reprezentaciju Hrvatske?
 - Svaki nastup izvan Hrvatske za mene je nastup u kojem predstavljam Hrvatsku. Svima koji prate utrke je zanimljivo vidjeti iz koje zemlje dolaziš i navijati na taj način. Triatlon reprezentacija mi   nikada nije bila cilj, i iako sam ostvarila odlične rezultate u triatlonu, svjesna sam da nešto više na međunarodnoj razini zahtijeva jako puno vremena i pravi profesionalizam, a s obzirom da radim i   imam poslovnu karijeru, to vrijeme si ne mogu priuštiti. Za mene  je veliki uspjeh i priznanje što sam od 2012. godine kategorizirani sportaš RH. Od 2015. do 2018. sam ostvarila pravo na 1. kategoriju   vrhunskog sportaša Hrvatske.  
 
 Živiš i radiš u Milanu. Jesi zadovoljna?
 - U Milanu živim od početka 2019. Odlučila sam iskoristiti mogućnost internacionalnog iskustva u okviru UniCredit grupe, najprije u Beču, gdje sam provela šest mjeseci, potom u Milanu. Ovdje sam   stekla veliko iskustvo u internacionalnom okruženju, te se razvila u poslovnom, ali i privatnom aspektu. Veliki mi je bio izazov prilagoditi se novom okruženju i novom poslu, ali i drugačijoj kulturi,   jeziku i načinu života. Milano je velik i dinamičan grad, ali ne planiram ostati ovdje. Dobila sam priliku za posao u Luksemburgu, koja bi se trebala realizirati već od početka iduće godine. Tako da   uskoro krećem u nove izazove. 
 
 TRI USPJEŠNE SESTRE
 
 Nedostaje ti Karlovac i Hrvatske?
 - Da, uvijek se rado vratim kod kuće i posjetim obitelj i prijatelje. Poslovne i sportske obaveze mi ne ostavljaju puno slobodnog prostora, ali s obzirom da danas udaljenost nije prepreka komunikaciji,   osjećam potporu u svakom trenutku od obitelji i prijatelja. 
 
Što sestre rade? Najstarija Marina pisala je za KAŠ?
- Sestra blizanka Nikolina je uspješna znanstvenica u Hrvatskom geološkom institutu u Zagrebu, i pored znanstvene karijere posvetila se dugoprugaškom trčanju, a često je se može vidjeti i na biciklu, bilo u šumi ili na cesti. Povremeno zajedno nastupamo na utrkama, tako smo zajedno trčale maraton u Firenzi i utrku u Beču. Starija sestra Marina s obitelji živi i radi u Njemačkoj.  Ima dvije prekrasne curice, s kojima rado dijelimo svoje sportske aktivnosti i provodimo zajedničko vrijeme usmjeravajući ih na ljubav prema sportu. Ponekad dok mi trčimo, one voze bicikl uz nas, idemo zajedno na plivanje, preskačemo vijaču i vježbamo, i to im je zabavno i zanimljivo. A jednom prilikom smo i nastupile nas tri zajedno na jednoj rekreativnoj utrci, Marina je trčala s kolicima. Ukoliko se ukaže prilika, prate me i na utrkama, tako da su one moji najdraži navijači! I da, Marina je pisala za KAŠ jedan period, i sjećam se koliko joj je to bilo zabavno i dinamično, pratiti sportske vijesti i intervjuirati poznate sportaše. 
 
Planiraš se jednog dana vratiti doma?
- Sve opcije su otvorene, vidjet ćemo. Trenutno želim živjeti i raditi u inozemstvu, i iskoristiti sve mogućnosti. Volim nove izazove i smatram da su promjene dobre, omogućuju nam da se razvijamo i gledamo na stvari iz drugačije perspektive,  i to mi se sviđa.  
 
 PRENOSIMO www.kasonline.eu FOTO Privatna arhiva