„Ostvarili smo 7 olimpijskih, 7 europskih i 2 svjetska odličja među kojima najviše dominiraju zlatne medalje. Osim toga, dva  puta smo proglašavani za dobitnike Nagrade 'Franjo Bučar', kaže Dejan Šagovac, 'zlatna hobotnica' hrvatske rukometne reprezentacije gluhih - piše Marijan Bakić, urednik KAŠonline.
 
Dvanaesto Europsko rukometno prvenstvo gluhih se po prvi put u povijesti održalo u Zagrebu, a hrvatska reprezentacija gluhih rukometaša osvojila je naslov europskih prvaka, u posljednjem susretu svladala je Rusiju 34:25. Pokazali su se kao kvalitetnija ekipa i zasluženo su osvojili naslov europskih prvaka! Srebrna medalja pripala je Rusiji, dok je brončanu medalju osvojila reprezentacija Srbije. U hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji gluhih doprinos osvajanju naslova prvaka Europe dao je i Karlovčanin Dean Šagovac,“zlatna hobotnica” i dugogodišnji član reprezentacije. Dovoljan razlog da ga ponudimo KAŠ-ev intervju tjedna. 
 
Čestitam na naslovu Europskih prvaka? 
- Hvala lijepa i zahvalan sam na vašem pozivu.
 
Što kažu u tvojoj obitelji, jesu zadovoljni? 
- Jako su ponosni i sretni. Već su navikli da se kući vraćam sa zlatnim odličjem tako da im je to postalo novo normalno. 
 
Bio si proglašavan za najboljeg vratara, sada je to bio tvoj kolega Žiga Bedenik? 
- Tako je, bio sam proglašavan ukupno 3 puta kao najbolji vratar na raznim međunarodnim natjecanjima. Drago mi je što je sada ta titula pripala mojem kolegi slovenskih korijena Žigi Bedeniku koji je sjajno nadomjestio moju ulogu u finalu i pomogao reprezentaciji da se vrati na europski tron.
 
PREMALO IH JE U MEDIJSKOM PROSTORU
 
Ova reprezentacija već duže vrijeme igra zajedno?
-  Većina nas igra već duže vrijeme. Sada polako dolaze nove generacije, novi dečki koji će u budućnosti preuzeti odgovornost i nositi reprezentaciju u nove pobjede.
 
Hrvatska reprezentacija gluhih jedna je od naših najtrofejnijih sportskih momčadi? 
- Pa da, moglo bi se reći da smo među najuspješnijima, ako ne i najuspješniji sportski kolektiv u Hrvatskoj već dugi niz godina, iako se u medijskom prostoru vrlo malo spominjemo.
 
Jesi brojio, koji ti je ovo trofej u reprezentaciji?
 - Prestao sam brojati trofeje zadnjih pet godina ha,ha, ha. Mislim da je ovo 16. odličje koje sam ostvario s reprezentacijom gluhih. Ostvarili smo sedam olimpijskih, sedam europskih i dva svjetska odličja, među kojima najviše dominiraju zlatne medalje. Osim toga, dva puta smo proglašavani za dobitnike Nagrade 'Franjo Bučar'.
 
Dugo si već član reprezentacije gluhih, koliko još namjeravaš ostati? 
- Tako je da, igram za reprezentaciju od 1993. godine te sam trenutno najstariji član ove ekipe. Htio sam se umiroviti nakon ovog prvenstva, ali igrači i uprava to mi ne dozvoljavaju ha, ha, ha. Dokle god me zdravlje dobro služi spreman sam pomoći dečkima, no jednom ću se morati oprostiti od reprezentacije gluhih.
 
SPORTSKA OBITELJ ŠAGOVAC
 
Tvoj otac je također bio član reprezentacije gluhih
- Točno, bio je član reprezentacije gluhih bivše Jugoslavije te je s njom ostvario 3 zlatne medalje. Igrao je i na prvom nastupu rukometne reprezentacije Hrvatske gluhih 1993. godine skupa sa mnom. Moja majka je bila atletičarka bivše Jugoslavije na Olimpijskim igrama gluhih. Otac me povukao u svijet rukometa, igrao je u RK Gaza te sam tamo ostvario svoje prve rukometne korake. Prije toga sam trenirao košarku. Kako me otac povukao u rukometne vode, tako sam ja to učinio s mojim sinom Antonijem koji je također golman i trenutno nastupa za ekipu RK Dubovac-Gaze. Student je treće godine Kineziologije na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Supruga Danijela je kuglačica koja nastupa za Kuglački klub Karlovac. Dobitnica je više zlatnih medalja državnih prvenstava u kategoriji gluhih. Kćer Nika se bavila gimnastikom te je sada u odbojkaškim vodama. Bavila se i kuglanjem. Također, imao sam utjecaj i na svojeg nećaka Ivana koji također slabije čuje i koji trenutno trenira u karlovačkoj Školi rukometa, isto na poziciji golmana. Sve u svemu mogu reći kako je tu jedan veliki obiteljski sportski utjecaj, velika sportska obitelj te se nadam da će se takav utjecaj razvijati i dalje.
 
Koliko u Hrvatskoj ima klubova gluhih rukometaša? 
- Mislim da Hrvatska broji oko 35 gluhih rukometaša. Strategija i cilj Hrvatskog športskog saveza gluhih je uključiti gluhu djecu u rukomet i ostale sportove kako bi se nastavili izvrsni rezultati sporta gluhih, stoga je cilj u budućnosti povećati broj gluhih rukometaša i ostalih sportaša.
 
Imate i ligaško natjecanje? 
- Ligaško natjecanje u Hrvatskoj za gluhe ne postoji, jer u Hrvatskoj ima tek jedan klub gluhih koji se zove Silent i koji se natječe u 3. Hrvatskoj ligi Središte. Rusija i Turska imaju svoja ligaška natjecanja za gluhe, upravo zbog velike količine gluhih sportaša. 
 
Pratiš karlovački rukomet? 
- Pratim dakako dugi niz godina. Drago mi je što su ostvarili povratak u Premijer ligu. Mislim da je karlovačka ekipa mlada, perspektivna i puna potencijala s vrlo iskusnim i kvalitetnim stožerom, te vjerujem kako će ostvariti odličan plasman u narednoj sezoni i više se ne vraćati u niži rang.
 
Višestruko si nagrađivan, zar ne? 
- Jesam više puta sam dobio priznanja. Godine 2005. i 2009. od Grada Karlovca i Karlovačke županije sam nagrađen kao najbolji sportaš s invaliditetom. Isto tako 2009. godine mi je tadašnji karlovački gradonačelnik i moj bivši suigrač iz RK Gaze, Damir Jelić, dodijelio Medalju Grada Karlovca.
 
PRENOSIMO www.kasonline.eu FOTO: Privatna arhiva