Neobična je i ćudljiva disciplina to bacanje koplja. Pa se tako dogodi da čovjek koji je u posljednjih godinu dana bacio drugi i treći rezultat svih vremena i ozbiljno zaprijetio rušenju svjetskog rekorda Jana Železnog doživi potpuni krah na Olimpijskim igrama, uz objašnjenje da njegovoj tehnici ne odgovara superbrza podloga kakva je bila u Tokiju. U takvoj situaciji, kad je “sigurni zlatni” Johannes Vetter zapeo na devetom mjestu, u neočekivanog se junaka prometnuo dečko iz Indije, 23-godišnji Neeraj Chopra.
 
Zemlja od 1,3 milijarde stanovnika prošlu je subotu pala u deliriju koji još traje. Zlatni dečko Neeraj novi je junak nacije koja nikad prije nije osvojila olimpijsku medalju u Kraljici sportova. Istina, naići ćete na podatak da je 1900. Norman Pritchard osvojio dva srebra za Indiju, u utrkama na 200 m i 200 m prepone, ali Indijci ga ne priznaju kao svojega iako je rođen u Kolkati, tvrde da se zapravo natjecao pod zastavom Velike Britanije. Kravi vezao rep u čvor. Ispunio je, dakle, Chopra san milijarde Indijaca i napravio što nije uspjelo njegovim uzorima, Milkhi Singhu, četvrtom na 400 m u Rimu 1960. i P. T. Ushi, koja je 1984. u Los Angelesu za stotinku ostala bez medalje na 400 m prepone.
 
- Odrastao sam gledajući video-zapise Milkhe Singha. Drago mi je što sam ispunio i njegov san, kao i onaj P. T. Ushe - rekao je Chopra koji je učinio Indiju 101. zemljom koja je osvojila barem jednu olimpijsku medalju u atletici.
 
Chopra je rođen u siromašnom selu Khandra koje je prošli vikend postalo središte Indije, sjatili su se tamo deseci televizijskih ekipa koje su htjele doznati sve o novoj sportskoj zvijezdi. Živio je maleni Neeraj u kući s još 16 članova svoje šire obitelji, a stric Sultan ispričao je medijima da je kao dječak jednom zapalio kuhinju pokušavajući otjerati pčele, dok je drugom prilikom kravi svezao rep u čvor.
 
- Bio je previše razmažen, nije mu bilo dopušteno raditi nikakve kućanske poslove. Kao prvo dijete u obitelji za nas je bio poput igračke - prisjeća se stric.
 
Kad se uz to kao 13-godišnjak i udebljao, tata Satish je odlučio napraviti nešto da disciplinira sina. Nakon puno nagovaranja pristao je početi s trčanjem. Stric ga je odveo na 15 kilometara udaljeni stadion Shivaji u Panipatu, ali kad je Neeraj ugledao bacanje koplja, istog se trenutka zaljubio i počela je priča za koju nitko nije mogao ni zamisliti u kojem će smjeru otići. Nakon samo nekoliko mjeseci počeo trenirati na boljem stadionu u Panchkuli, a već do kraja 2012. je postao državni U-16 prvak. No, tada su počeli i prvi financijski problemi jer Chopra je za nastavak napredovanja trebao smještaj, te bolju opremu i prehranu. Obitelj je uložila sve što je mogla i Neeraj se 2015. priključio nacionalnom kampu.
 
- Mi smo poljoprivrednici, nitko u obitelji nema državni posao i moja me obitelj teško podupire. Zato je sada olakšanje što mogu financijski uzdržavati svoju obitelj - rekao je Chopra kada je 2017. postao mlađi časnik u indijskoj vojsci.
 
SVJETSKI JUNIORSKI PRVAK
 
Godinu prije u Bydgoszczu je postao svjetski juniorski prvak (U-20) i srušio svjetski rekord u svom uzrastu, čime je potvrdio talent. Velik utjecaj na njegov daljnji razvoj imali su danas pokojni australski trener Gary Calvert, te dvojica Nijemaca. Jedan je legendarni Uwe Hohn, jedini čovjek u povijesti koji je bacio koplje (prije promjene specifikacije) preko 100 metara, a drugi Klaus Bartonietz, stručnjak za biomehaniku s kojim surađuje od 2019. Hohn već nekoliko godina radi u Indiji kao trener bacača i unaprijedio je Choprinu snagu, a s Bartonietzom je novi olimpijski pobjednik potom počeo raditi na usavršavanju tehnike.
 
Čim se iz Tokija vratio u Indiju, na Choprinu su adresu počele pljuštati ponude za snimanje biografskog filma što je posljednjih godina trend u Bollywoodu. No, Chopra je sve odbio i poručio kako će biti vremena kada završi karijeru. U obitelji i to vide kao dokaz da se njihov Neeraj neće promijeniti nakon zlata.
 
- Za nas će on uvijek ostati dijete. Trudimo se da ga ne hvalimo puno jer ne želimo da mu uspjeh udari u glavu. Čak i nakon olimpijskog zlata ćete ga moći pronaći kako radi u polju - uvjeren je tata Satish.
-------------------------------------------------------
NASTAVAK ‘EGZOTIKE‘ U BACANJU KOPLJA
Chopra je na neki način nastavio niz velikih prvaka iz kopljaški prilično egzotičnih zemalja. Trinidad i Tobago i Kenija jesu atletske sile, ali svakako ne u bacanju koplja, pa je neobično bilo kad je Keshorn Walcott 2012. postao olimpijski pobjednik, a Julius Yego tri godine kasnije svjetski prvak. Ili kad je prije dvije godine zlato na SP-u osvojio Anderson Peters iz Grenade. No, i to je dokaz da je atletika doista raspršena po cijelom svijetu, a Choprin bi je uspjeh napokon mogao podići i u toj ogromnoj i mnogoljudnoj Indiji.
----------------------------------------------------------------------
 

 Izvor: SN/V. Božičević Foto/AFP