Hajde iskreno, koje vam se pitanje prvo nameće nakon što ste čuli ili pročitali da se podosta nogometaša zarazilo Covidom? Najspominjaniji su Osjekovi prvotimci i Dinamovi mlađi igrači, ali definitivno ih ima još, pa je moje logičko pitanje jesu li ti dečki uopće cijepljeni? Ako jesu, otkud takav silan porast zaraženih u nogometnim svlačionicama? – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
 
Koristi li se možda boleština za izgovor od loše forme, nametnutog nepovoljnog rasporeda ili bilo čega drugoga što do sada klubovi nisu mogli, a korona je svima dala rezervni razlog kojega nitko ne propitkuje nego uzima zdravo za gotovo? Ili se jednostavno dogodilo, jer i to je moguće, ali baš tako naglo i u tolikom broju? Je, znam da su spomenuti nogometaši bili negdje na putu, pa su, kao, tamo pokupili, što ima smisla, ali ako su cijepljeni, kako se onda to manifestira, jer bi to i drugi klubovi, pa i drugi sportaši trebali znati? I ne, nema to veze s onim maloumnicima koji maske nose na bradi, pod nosom ili u džepu, to sad već ima veze s odnosom prema poslu kojim se nogometaši bave. Ako nisu cijepljeni, to je ogroman propust klubova, a ako jesu, onda je nova brojka doista nestvarno i neuobičajeno visoka i koncentrirana baš u samo 2 kluba? Znači, jednostavnom logikom zaključujem da nam slijedi ponovo niz odgođenih utakmica zbog oboljelih i u drugim klubovima, jer boleština se definitivno širi? Uskoro će, ako je stvar toliko uznapredovala na nogometnim, dakle otvorenim terenima, krenuti i lavina zaraženih u rukometu, košarci, odbojci, dakle u dvoranama. Ponovo nam sport ide u kolaps? Zašto onda nema nikakvoga upozorenja iz mjerodavnih ministarstava? Zašto se onda pravimo da se ništa ne događa, kad znamo kakva je situacija u cijeloj Hrvatskoj, pa nam čak i ministri poboljevaju? Gdje su nove ili ponovo uvedene stare mjere, gdje je briga za sportaše?
 
Naime, koliko god mi uopće nije važno to hoće li se na olimpijskim igrama poslije 2024., dakle poslije Pariza, unutar modernog petoboja jahati konji ili voziti bicikli, i te kako mi je važno što se događa s hrvatskim sportom i sportašima. Ako je korona ponovo među njima, onda je vrlo vjerojatno i među svima nama koji sport pratimo. A gledateljima je širom otvoren stadion u Splitu za nogometnu utakmicu protiv Rusije? Pa na tu će utakmicu, ako se prošvercaju, ući s maskama samo oni koji imaju namjeru bacati topovske udare i paliti baklje, a svi ostali će biti bez maski. A uputstva baš i nisu neka, pa ih svatko smije i može tumačiti na svoj način. Drugim riječima, strah me da će opet nastradati oni sportovi koji ne bilježe niti jedan slučaj korone, na račun onih kojima se stožernici (čitaj država) ne žele zamjeriti? Ako dođe do zabrana, opet će se zabraniti bavljenje sportom djeci, atletičarki Sandri Perković i veslačkoj braći Sinković, ali će nogometaši i ostali loptači uredno trenirati i nastupati? Ako, jasno, do zabrana uopće dođe. A trebat će onda i ponovo osigurati novce za plaće besposlenih trenera, za rad sustava, za sve što sport znači. Bavi li se itko tim problemom, barem preventivno?
 
Žao mi je što o tome nisu prozborili na velikom skupu posvećenom Kreši Ćosiću i hrvatskoj košarci neki dan u Zadru. Naime, zaključci koji su rečeni mogli su biti napisani i ranije, jer oni koje smo čuli nisu baš originalni. Boljitak im može osigurati povratak na situaciju, koju je davno izborio Mirko Novosel s ekipom, a zvala se „uglavite domaću košarku u televizijski termin vidljiv svima!“. Pa su nastale košarkaške subote u 17 sati, a sve poslije je povijest jednog uspjeha….
 
Tek kada će HR košarka ili bilo koji sport biti vidljivi svima u Hrvatskoj, tek tada slijedi oporavak.
 
PRENOSIMO  www.sptv.hr peJURAtivno