Sportski biografski leksikon Primorsko-goranske županije završen je nakon pet godina ogromnog istraživačkog rada. Projekt u koji je Zajednica sportova PGŽ-a i službeno krenula 22. prosinca 2016. godine svečano je predstavljen u Guvernerovoj palači, a 1.200 tiskanih primjeraka bit će podijeljeno sportašima i sportskim djelatnicima čije se biografije nalaze u knjizi.
 
Autor leksikona je Eduard Hemar, a glavni i odgovorni za cijeli projekt je Darko Ivošević, odnedavno umirovljeni glavni tajnik Zajednice sportova PGŽ-a.
– Eduard Hemar je nevjerojatan i osebujan lik i doista ga treba upoznati. Naziva me glavnim stručnim suradnikom, i ja sam time počašćen te mu zahvaljujem. Vjerojatno je to zato što sam jedina osoba koja je svih pet godina intenzivno surađivala na projektu. Ne moram govoriti koliko je tu bilo kontakata s matičnim uredima, državnim arhivom, osobama koje skupljaju podatke, jer imamo nekoliko osoba u županiji koje skupljaju fotografije, novinske članke, novine… Novi list je tu bio važan, zatim naš sportski godišnjak koji izlazi zadnjih 15 godina i koji je izvor nevjerojatnih informacija i podataka. Ono što je bilo iza Domovinskog rata i između dvaju svjetskih ratova, bilo je puno teže skupiti. Ovo je djelo po svom nazivu regionalno, ali je po sadržaju globalno. Premda leksikon sadrži biografije osoba iz PGŽ-a, on ne predstavlja samo našu županiju, već sportska zbivanja i događaje iz cijelog svijeta, gdje god su se sportaši nadmetali ili živjeli, što je dokaz da sport ne poznaje granice – kaže Darko Ivošević, od kojega je potekla ideja za leksikon kao i od bivšeg predsjednika Zajednice sportova PGŽ-a.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
PLAV NAJSTARIJI
Tijekom petogodišnjeg istraživanja iskrsnula su neka imena za koja se nije znalo da uopće imaju veze s Rijekom ili Primorsko-goranskom županijom jer su spomenuti i sportaši koji su rođeni ili djelovali na ovim prostorima, ali su rezultat ostvarili za drugu zemlju.
– Hemar je, na primjer, otkrio Dragutina Ciottija. On je prvi osvajač olimpijske medalje za Hrvatsku 1928. godine. Neralića izdvajaju, ali on je medalju osvojio za Austro-Ugarsku. Imamo gimnastičara Rafaela Bana, koji je 1930. osvojio ekipnu broncu u višeboju na Svjetskom prvenstvu, prvi osvajač svjetske medalje za Hrvatsku. Stvarno je puno vrijednih rezultata i osoba koje su ih postigle. Spomenuo bih i Serga Ulderica, on je olimpijski pobjednik iz 1936. u boksu, rođen je u Rijeci, a medalju je osvojio za Italiju. Zatim, Abdon Pamich je isto olimpijski pobjednik iz 1964. u brzom hodanju… Stvarno imamo ogromno bogatstvo rezultata i djelatnika. Uvršteni u leksikon su osvajali medalje i djelovali u šest različitih država, što je gotovo 150 godina sporta od samih početaka organiziranog bavljenja u našoj županiji. Moram spomenuti da je najstarije sportsko društvo koje se spominje u leksikonu, Jedriličarski klub Plav iz Krka, osnovano 1876. godine – zaključio je Darko Ivošević.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
POTICAJ
– Ideja je nastala tijekom razgovora s mojim bivšim predsjednikom, profesorom Slobodanom Gračakovićem. Razmišljali smo o tome, ali pravi poticaj je bio naše sudjelovanje na svečanosti 20 godina Sportske zajednice Istarske županije. U sklopu te svečanosti bila je prezentirana knjiga Istarski sportski biografski leksikon i ta nam se publikacija jako svidjela, a jednako nam se svidio i razgovor s autorom Eduardom Hemarom. Od tada smo počeli graditi projekt i pokrenuli inicijativu. Kako je Zajednica sportova udruga građana, za takvo nešto moramo imati ugovor, koji nije ni jeftin, te smo morali imati odluku naših organa upravljanja. U prosincu 2016. na sjednici Izvršnog odbora donesena je odluka da idemo u taj projekt. Počeli smo stvarati kriterije za uvrštenje u leksikon i dogovorili smo suradnju s Hemarom. To su bile tri najvažnije stvari i time je projekt krenuo – prisjetio se Ivošević.
 
U početku leksikon je trebao sadržavati između 550 i 600 biografija te biti završen 2020. godine.
– Prikupljanjem informacija, podataka i biografskih zapisa došli smo do nešto više od 740, plus 17 dopunskih biografija i pedesetak biografskih zapisa. Dakle, bilo je zastupljeno blizu tisuću biografija, što malih, što velikih. Ovo je najveće sportsko djelo trenutačno u Hrvatskoj, ne znam postoji li još koja knjiga da obuhvaća toliko biografija sportaša. Istarski leksikon ima oko 450 biografija, no kod nas su isplivali neki sportaši i sportski djelatnici koji zaslužuju biti ovdje, ali su skroz bili zaboravljeni. Mi smo ih otrgnuli iz zaborava i zbog toga mi je posebno drago. Jasno da smo naše kriterije u određenim trenucima morali popuštati jer se radi o osobama koje su djelovale između dva svjetska rata, ili iza Drugog svjetskog rata, kada su uvjeti bili drukčiji nego što je to slučaj danas, ali zaslužili su da ih spomenemo. Jako je dobro istraženo i vremensko razdoblje sokolskih društava, tako da se rodila ideja da bismo možda u budućnosti napravili posebnu publikaciju samo o tome, jer stvarno ima dosta podataka, a moglo bi ih se još pronaći – dodaje glavni stručni suradnik leksikona.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
VOLONTERI
Većina sportaša koji iza sebe imaju rezultate negdje je zabilježena jer se rezultati pamte i zapisuju, ali sportski djelatnici koji su ugradili svoj život u napredak sporta ponekad su ostali zaboravljeni.
– Imamo toliko sportskih grana i disciplina kojima se u našoj županiji bave sportaši da je normalno da imamo rezultate. Mi smo uz Zagreb i Splitsko-dalmatinsku županiju sigurno najbogatija županija po sportskim rezultatima i dostignućima, ali oni se vrednuju i zapisuju. No, vrijednosti ljudi, uglavnom volontera i amatera koji su radili u sportu, njih ćemo ubrzo zaboraviti, ili već jesmo, i zato je ova knjiga posebno vrijedna. Moguće je da smo nekoga zaboravili, a ima osoba koje nismo zaboravili, ali jednostavno nisu htjele surađivati, ali malo je takvih. Kod takvih osoba, ako su sportaši, onda smo mogli napraviti biografiju zato što imamo rezultate ili članke iz novina, ali s djelatnicima je to teže ako nisu htjeli surađivati. Moguće je da smo nekoga izostavili, ali to je bilo bez ikakve zle namjere – zaključuje Ivošević.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
 PRENOSIMO Novi list PIŠE: Valentina Prokić FOTO M. Gracin