Dok se kolega Žukina u JL-u bavi polarnim medvjedima u Sahari, raščlanjujući rukometne dogodovštine na natjecanju koje je trebalo biti smotrom najboljih rukometaša Staroga kontinenta, a pretvorilo se u rasadnik Covida 19, ja bih se dotaknuo samo jedne stvari – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
 
I ponovo me iznenadila reakcija izbornika Horvata, potpomognuta drugoga dana sestrinskim objavama na društvenim mrežama. Izbornik Horvat ima ozbiljan problem i ako mu u savezu ne objasne pod hitno kako se komunicira s javnošću, a javnost je i Pero Metličić, izgorjet će sam u svojem plamenu. Pa zašto, dođavola, postoji posebna služba za odnose s javnošću unutar saveza, ako se uvrijeđeni izbornik na ovaj način misli obraćati svima, uključujući i bivše igrače? Zalud sad zvuče njegove isprike, bile iskrene ili ne, kad je „bomba“ bačena, a do toga nije ni trebalo doći. Čak je i Lino Červar morao kapitulirati u sličnom problemu svojedobno, pa će i Horvat, ili više neće biti izbornik. Točka.
 
Pravi, veliki trener mora shvatiti kad je vrijeme da odšuti i da počne okretati ploču ili ispočetka stvarati. Da, jasno mi je kao i vama da se Horvat već idućega dana pred kamerama „posuo pepelom“, izbacio neku složenicu tipa „krivo ste me shvatili“, ali niti jedan demanti neće nikada utišati onu prvu buru. Ne postoji javnost ili medij, a posebno ne u Hrvatskoj, koji će svakoga dana sto posto biti pozitivan prema bilo kojemu sportašu, sportu ili treneru. Takva smo zemlja, takvi smo ljudi. Tko to ne shvati, a želi biti izbornikom jedne od najpopularnijih hrvatskih nacionalnih vrsta, taj će izgorjeti i naći se u tisuću problema. Jedan od problema jest da će ga se u savezu odreći, naravno. To je zapravo najlakše, smijeniti trenera, izbornika, kako god se zvao. Hajde, možda mu se to više neće događati, uz njega je i Ivano Balić, ali ako brojimo, to je već drugi put u jako kratkom vremenskom razmaku da izletava bez „kočnice“…
 
Trenerski je kruh baš težak. Danas jesi, sutra nisi. I Cibona je dobila novoga trenera, obje odbojkaške reprezentacije također. I to je fenomen koji me doista zanima. Sve više stranaca ulazi u hrvatski sport. Zar za njih ima novaca, a za domaće nema? Ili domaći ne žele raditi u okružju koje razbija živce svakoga dana? Ne mogu vjerovati i ne vjerujem da nema domaćih snaga. Ili su na vrijeme shvatili da je lakše, bolje i mirnije plaću zarađivati makar u Kini, nego igdje u Lijepoj našoj. Baš zbog onog čudnog stava koji Rvati imaju o sportu, o trenerima, o smjenama. Pa kad gledam s te strane, onda čak i razumijem Horvata. No, vraćam se odbojkaškim novim gazdama reprezentacija. Imali smo dvojicu Talijana koji su dogurali i sa ženskom i s muškom reprezentacijom do drugoga kruga EP. I onda ih je smijenilo ili su otišli, svejedno. Ako to znači da su ambicije u savezu veće od „samo“ ući u drugi krug, super, ali ako to znači da više nema novaca za Talijane, pa su tu sad Turčin i Francuz, onda bi moglo biti problema. Odmah ću reći, sumnjam da se radi o tom drugom. U odbojkaškom savezu, a s njima baš dosta komuniciram, imaju već duže vrijeme nekoliko sjajnih ideja, a najnovija koju sam čuo tiče se projekta kako stvarati reprezentativce i reprezentativke, počevši od srednjoškolskih uzrasta. Neću, dakako, sad izlaziti s detaljima, no sve je to već isprobano u – Italiji, Turskoj i Francuskoj! I svi oni kažu, a rezultati to potvrđuju, da im je taj novi sustav osvježio kvalitetu. A novi treneri, koji su smijenili Talijane su, ponavljam, Turčin i Francuz.
 
Pa ako je tako, logično je.
 
PRENOSIMO www.sptv.hr peJURAtivno