Dobro je, počele su olimpijske igre! Političari ih i dalje koriste za svoje ciljeve, kako u kojoj zemlji, no Igre se odvijaju. Južnokorejci se bune zbog zanemarivanja korejske manjine, Sjevernokorejci hvale veliku komunističku kinesku predstavu, dio zapadnoeuropskih zemalja odbilo je poslati u Kinu svoje političke predstavnike … piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
 
Amerikanci su zabilježili najmanju gledanost svečanog otvaranja na televiziji od prvih igara koje je NBC radio, pa sad zapravo dolazi do situacije u kojoj prečesto TV pokazivanje bilo kojega događaja rezultira manjim zanimanjem kaučmajstora s daljinskim u ruci. A dvije OI, Tokio i Peking, su se jako približile. Možda bi to bio dobar putokaz i Gianniju Infantinu koji se nije usudio otići u Peking na sjednicu MOO-a, kako ga javno ne bi razapeli nakon njegovog inzistiranja da svjetska nogometna prvenstva upogoni svake dvije godine. Iako, neki su se olimpijski funkcionari i te kako oštro obračunali s tom idejom i s Talijanom na čelu FIFA-e. A onda je Bach rekao „dosta“, jer Infantina u Pekingu, na sjednici MOO-a nije bilo. Pravi diplomata Bach poslao je kroz tuđe riječi jasnu poruku FIFA-i i uz to sačuvao privid demokracije u svijetu sporta. Isto tako, lukavo je izbjegao konačnu odluku o boksu i modernom petoboju na Igrama u Los Angelesu, prepustio je tu odluku snalažljivosti čelnika tih međunarodnih federacija u pregovorima s domaćinom Igara, ali i to samo uz čvrsti nadzor MOO-a, te sve promovirao za godinu dana. Čovjek stvarno zna sve o diplomaciji, ne bih se iznenadio da ga nakon olimpijske karijere vidimo negdje u UN-u.
 
Hrvatska delegacija u Kini ima promjenjive dane, barem ove uvodne, ovisne najviše o Covid testiranju, pa je svaki nastup zapravo uspjeh hrvatskoga sporta. Nadam se da će svi uspjeti odraditi ono zbog čega su u Kinu otišli, pa makar i uz svekolike gluposti (pre)organiziranih Kineza, zbog čega se nekima uskraćuju nastupi, a HOO piše priopćenja. Doduše, malo sam već postao imun na opravdanja „morali smo čekati testiranje…“, jer baš svi sportaši to moraju. Dakle svima je isto, Hrvatima i Amerima, Rusima i Papuancima, Japancima i Zelenortskim otočanima. Nitko se ne buni kad nakon nastupa trebaju ostati na dopingu, bez obzira koliko to dugo trajalo, a svi su jako potreseni s testiranjem na Covid? To je postao svakodnevni ritual, traje sad već drugu godinu, a ako se sportaši neće priviknuti na njega, morat će svoje sportske karijere zaboraviti. Isto je, htjeli mi to priznati ili ne i sa slanjem zaraženih sportaša u izolaciju. Dakako da sve takve stvari mogu biti dio političke ili čak i čisto sportske manipulacije, pa i baš gluposti, no postavljati takvu tezu na globalnu razinu baš i nije suvislo, normalno ni pametno. Hajd'mo se, dakle, okrenuti sportu, pod dodatnim testiranjem na Covid, s izolacijom zaraženih, kao što su se sportaši uredno naučili na doping kontrole, pa čak i u doba nenastupanja, ha?
 
Da, znam, lako je meni izjašnjavati se o Covidu i uvjetima u Kini pišući ovo iz Hrvatske, dok iz Pekinga javljaju da je izolacija dosta neorganizirana, da imaju probleme s hranom i Internetom, malim sobama. Doduše, sve se popravilo vrlo brzo, pa su Nijemci u nove i prostranije sobe dobili i sobne bicikle da mogu barem nešto raditi, što i opet ide u korist kineske propagandne mašine i moći prilagodbe svemu. Smatram, naime, da je to situacija u kojoj već jesu svi sportaši, ma kamo putovali ili gdje god se natjecali širom svijeta. Dakle, vrijeme je da „morali smo čekati testiranje…“ ili „užasno mi je teško u izolaciji…“ postane relikt prošlosti i da se svi ljudi vezani uz sport priviknu na takav Covid-status sportaša.
 

 Izvor: www.sptv.hr peJURAtivno