Da kojim slučajem – ne daj Bože, naravno – zarate zapadna i istočna Sahara, velika je vjerojatnost da bi Hrvati podržali zapadnu, a Srbi istočnu. Da Sjeverna i Južna Koreja istovremeno jedna prema drugoj ispale rakete, u Zagrebu bi rekli da je kriv Pyongyang, a u Beogradu – Seul - piše Mladen Miletić, novinar VL.
 
Da dođe do građanskog rata na Novom Zelandu, mi bismo rekli da manji otok ima pravo na odcjepljenje, oni da su si sami krivi jer im glavni grad nije Auckland, nego šest puta manji Wellington. U suštini se više ni u čemu ne možemo složiti. U suprotne rovove po istim načelima dijelimo se desetljećima. Nisu prošla ni dva dana invazije na Ukrajinu i lavine sankcija Ruskoj Federaciji, njezinu kapitalu, ali i sportu, a iz Srbije je stigla vrlo originalna ideja da se sjedište SEHA Gazprom lige prebaci iz Zagreba u Beograd. Da, to će sigurno značajno promijeniti stvari. I spasiti projekt koji je bio zanimljiv, mada nije imao protočnost prema eurokupovima.
 
Što će biti s rukometnom ligom iza koje je već deset sezona i kretala se na pogon ruskog kapitala, a u jednom trenutku proširila i na Kinu, nitko nema odgovor. U suštini je to možda i jedina "regionalna" liga u kojoj sudjeluju hrvatski klubovi, a za čijim bi se nestankom moglo žaliti iz jednostavnog razloga što se nije slijepo držala granica bivše Jugoslavije, a njezini su sudionici igrali i finala Lige prvaka. U tome je na kraju i jedna od poželjnih poanti udruživanja u takve, neobavezne lige, da kvalitetom povuku i one slabije prema gore, da osiguraju razvoj većeg broja kvalitetnih igrača ili da barem privuku neko zanimanje publike. A ne da i sebe i publiku dave istim zlom koje smo gledali prije više od 30 godina.
 
I zato košarkaška regionalna liga, najstarija među postojećima, ipak nije uspjela. Prebacimo li lopticu natrag na sportske razloge, najveću istinu o njoj rekao je u intervjuu za beogradski Telegraf onaj kojeg dokazano političke podjele najmanje zanimaju. 
- Ne pratim ABA ligu jer je odavno prestala biti zanimljiva. Pretvorila se u natjecanje nekoliko klubova koji dovode more stranaca, a tko ima više para, taj dobiva. Ničija košarka nema koristi od ovakve ABA lige. To se vidi po rezultatima u reprezentativnim kvalifikacijama. Svi se muče. ABA liga trebala bi biti dodatno natjecanje pod kontrolom svih saveza i s ograničenim brojem stranaca. Onda možemo pričati ... - rekao je stručni savjetnik HKS-a Dino Rađa i omiljeni hrvatski košarkaš u Srbiji.
 
Na istom je tragu u svojim razmišljanjima bio i Mirko Novosel: 
- Nema nikakve svrhe da Cibona igra u ABA ligi i u tome se slažem s Rađom. Igrati da budeš 12., to sportski nema opravdanja. Naši su klubovi u toj ligi potpuno neravnopravni jer su osiromašeni i presiromašni u odnosu na Zvezdu, Partizan, Budućnost i još neke klubove. Ta liga za hrvatske klubove više nema sportske svrhe. Osim toga, u ABA ligi suci preferiraju one klubove koji su u svojim zemljama državni projekti. Također, trebalo bi ograničiti i broj stranaca, kao i to da ne dolaze i odlaze kako se tko sjeti. Tako se često dogodi da igrač u drugom dijelu sezone igra protiv kluba s kojim je sezonu započeo.
 
Na kraju je najtežu pljusku tvrdoglavom inzistiranju hrvatskih košarkaških klubova da se lancima vežu za Beograd i odreknu čak i nastupa u eurokupovima da bi bili orkestralna pratnja Zvezdi, opalio Gašper Okorn, Slovenac na klupi Cibone, otvoreno poručivši: 
- Nepojmljivo mi je da Cibona kao europska institucija ne nastupa u eurokupovima.
 
Kad su ih snašle sportske sankcije, koje su zahvatile na kraju čak i one nesretne paraolimpijce koji žive možda i više za te nastupe svake četiri godine nego sami olimpijci, u moskovskom Sport-Ekspressu su napisali: "Možda je ovo prilika da učinimo ono što smo već odavno trebali, a čak nas ni pandemija nije uspjela natjerati. Da se okrenemo razvoju vlastitog sporta umjesto da se bavimo financiranjem stranih, prebogato plaćenih zvijezda." Isto možemo poželjeti i hrvatskim klubovima, s razlikom što njima bar nitko ne brani da igraju eurokupove. Treba li nam, uostalom, bolji dokaz od ovogodišnje sezone HNL-a da se i nacionalno prvenstvo može razviti u vrlo pristojno i napeto natjecanje? Nema tu politike, mada nije ni da je ona nebitna.
 
Ili, kako je to jednostavno sročio proslavljeni talijanski košarkaški stručnjak Ettore Messina: 
- Ne slažem se s onima koji govore da sport treba ostati izvan politike. Jer sve što u životu radimo zapravo i jest – politika. Svaki put kad se odredimo za nešto ili nekoga, to jest politika. Jer sport više nije svijet za sebe.
 
Da, spoznao je to, na ružan način, i Mirko Vićević. Čim je sjeo na klupu Crvene zvezde.
 
 PRENOSIMO Večernjiu list FOTO: Sanjin Strukić/PIXSELL