„Ako u nesavršenom svijetu zaustavimo sport svaki put kad neki političar poruši pravila čovječanstva, ostat ćemo s jako malo sportskih međunarodnih događaja. Nije li onda bolje nastaviti sa sportom i širiti sportski duh u svim segmentima života?“- piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
 
Tako je davnih dana govorio Avery Brundage, jedan od malobrojnih predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora, a tako se MOO ponaša i danas. Osobno, priklonio bih se toj i takvoj misli i u ovim crnim danima europske i svjetske povijesti. Dakako da će sad mnogi sportski događaji biti oduzeti Rusiji, i njihovom bjeloruskom satelitu, mnogi već jesu, dakako da će mnogi prizivati da se Rusi i Bjelorusi izbace iz sportskih natjecanja i dakako da će sve to imati svoje pobornike, ali i protivnike. Jedan od najbliskijih prijatelja Vladimira Putina, predsjednik Svjetske džudo federacije Marius Vizer je među prvima svojim potpisom verificirao da se ruskom gradu Kazanju oduzima domaćinstvo za džudo sport važnog turnira u tom gradu, a samo dan potom poništio je čast koju ima Putin kao počasni doživotni dopredsjednik Svjetske džudo federacije, iako je nekoliko puta nazočio velikim džudaškim turnirima kao znalac sporta i vlasnik crnoga pojasa. Dakle, može se i tako, izravno na zapravo glavnog krivca za rat.
 
Thomas Bach je, predosjećajući oluju, na zatvaranju Zimskih olimpijskih igara u Pekingu glorificirao mir i prizivao razgovore, a ne vojsku. No, Thomas Bach već nekoliko godina na velikim mimohodima pozdravlja zastavu Ruskog olimpijskog odbora i stoji mirno uz zvuke Čajkovskog, a ne uz službenu zastavu i himnu Rusije. Tako su odlučili borci protiv dopinga kojima je prekipjela ruska državna radionica dopingiranih prvaka i uvjerili su i Bacha da tako mora biti i na Igrama. Uskoro, dakle, na velikim natjecanjima, jer nisu samo Igre u pitanju, nego i SP u atletici, plivanju i slična, možemo u najboljem slučaju očekivati i bjeloruske sportaše bez nacionalnih obilježja i bez službene himne. Ako ih, naravno, uopće bude.
 
Podizati sada jako antirusko nezadovoljstvo moglo bi u svijetu sporta biti dvosjekli mač. Mnogi ruski sportaši nisu za ovaj rat, što se vidi u izjavama i javnim objavama na društvenim mrežama. No, ako je potrebno, kažu vojni i politički analitičari, odluke obične ruske populacije ćete najbolje usmjeriti ako im uzmete domaćinstvo svih sportskih  natjecanja, a ruskim sportašima zabranite nastupe širom svijeta. Tada bi, kao, ruska javnost krenula protiv Putina … Iskreno, sumnjam, a ako bi se to i dogodilo, cijeli bi proces trajao mjesecima. U ovom trenutku mjeseci nisu opcija, jer se radi o odlukama koje se donose svakoga sata. Doslovce.
 
Kakvi smo mi u Hrvatskoj? Nekima definitivno nije lako. Brojni su ruski sponzori vezani uz pojedina jaka natjecanja, a neki hrvatski pojedinci su zaposleni u ruskom sportu kao treneri, terapeuti i slično. Oni koji su pobjegli iz ukrajinskog užasa rata nisu ovdje predmet o kojem pišem, jer je jasno da rat nije bila odluka njihovih poslodavaca. Izraziti nezadovoljstvo, dati otkaz, praviti se nevješt, odrađivati posao dok ga ima….? Nije lako nikome, slažem se. Zato i brza reakcija HOO-a, koji se odmah priklonio osudama napada, može biti korisna u razmišljanju i postavljanju prema ruskim poslodavcima i sponzorima. Pri tome, jasno, ne smijem prejudicirati ničiju osobnu odluku ili osuđivati unaprijed. Ne bi smio nitko.
 
No, da smijemo biti protiv ovakvog groznog čina, napada bombama i mecima, to svakako jesmo i to nam nitko ne smije zabraniti.
 
  www.sptv.hr  peJURAtivno