IVICA KOSTELIĆ Na pragu sezone u kojoj će proslaviti punoljetnost trajanja u Svjetskom skijaškom kupu – piše Renata Beluhan, novinarska SN
 
Dani se ponekad vuku, ali godine prolete i u jednom trenutku se okrenemo unatrag i nema više “mogli bismo”. Samo - jesmo ili nismo. Jesmo li se usudili raširiti krila i letjeti ili smo stalno tražili izgovor zašto su nam krila spuštena i čekali idući dan u kojem ćemo napraviti korak prema onome što doista želimo. Ivica Kostelić se nikad nije bojao sanjati velike snove i raširiti krila do kraja. Bez obzira na to koliko puta ih život slomio. I snove i krila. I zato je već jučer, ne danas ili sutra, mirne duše rekao “napravio sam u skijanju i više nego što sam mislio da je moguće”.
 
Ali još se nije umorio. Njegova krila ili njegova koljena bezbroj su puta krpana, toliko puta da se neke zakrpe jedva drže, ali ostala je jednako jaka ljubav prema onome što radi. Onome što on - jest. I zato na pragu punoljetnosti u Svjetskom skijaškom kupu još uvijek nije spreman spustiti skijaška krila i pustiti da ih podigne neki drugi životni vjetar.
 
Krajem ovog mjeseca bit će točno 18 godina od dana kad je prvi put stao na start jedne utrke Svjetskog kupa. U austrijskom Söldenu opet će se koncem listopada zakotrljati sezona Bijelog cirkusa, ali ovog puta u Söldenu neće biti Ivice. Veleslalom je “bura” koja najviše boli njegova “krila” pa će proslavu punoljetnosti u Svjetskom kupu odgoditi do 15. studenog i prvog slaloma u finskom Leviju. U međuvremenu je ljeto proveo manje-više isto kao tolike godine unazad. Malo odmora, pa kondicijske pripreme na Mljetu, pa ljetno skijanje u švicarskom Zermattu, pa opet malo kondicije, pa opet Zermatt s kojeg se danas nakratko vraća u Zagreb da bi za tjedan dana ponovo otišao na snijeg, ovog puta na austrijski ledenjak Hintertux.
 
- Uvjeti na ledenjaku su ove godine bili zimski, generalno je hladnije od rujanskog prosjeka, a snijega ima puno. Da, vrijeme nam je uglavnom bilo blagonaklono, osim pet olujnih dana kada je skijalište bilo zatvoreno zbog vjetra koji je navodno puhao i preko 170 km/h pa je čak srušio stupove jedne vučnice.
 
Godine u kojima je skijao sve discipline su prošlost. Ove sezone će nastaviti lani započeto, odnosno okolnostima nametnuto (koljeno) skijanje samo dvije discipline - slaloma i kombinacije koja se od prošle godine naziva alpska kombinacija. I koja iznova, nakon što je gotovo potpuno “protjerana”, dobiva svoj status i Globus u Svjetskom kupu. I zato su i Ivičini treninzi bili - kombinirani.
 
- Često smo vezali treninge dviju disciplina, slaloma i jedne brze discipline. Veleslalom smo trenirali vrlo malo kako bismo poštedjeli koljeno.
 
A koljeno je trenutačno...
- Bolje nego u ljetnim mjesecima kada je stvarno bilo slabo, što me brinulo. No sada sam optimističniji i čim imam manje bolove, puno više uzivam u skijanju, a kvaliteta izvedbe je bolja.
 
Koliko su vam ove pripreme bile drukčije i fizički i psihički nego prijašnjih nekoliko godina jer sad se ne spremate za skijanje svih disciplina i svih utrka u sezoni kao što je to bio slučaj od 2007?
- U principu nisu bitno drugačije, ali količina treninga veleslaloma je drastično smanjena u skladu s namjerom poštede koljena jer je ta disciplina najproblematičnija što se tiče bolova. Vrijeme koje smo inače posvećivali veleslalomu sada zauzimaju druge discipline.
 
Prošla sezona je rezultatski bila daleko od onoga čemu ste se nadali, a do kraja je visio i ostanak među 30 u slalomu. Što bi vas zadovoljilo u sezoni koja je pred nama?
- Htio bih se pomaknuti prema naprijed u slalomu, prema prvih dvadeset ili petnaest u ukupnom poretku. Što se tiče kombinacije, nadam se da ću zadržati razinu od lani.
 
Kompletan hrvatski sport je u velikim financijskim problemima, a premda iz Hrvatskog skijaškog saveza ne kukaju, istina je da i oni dijele isti taj lonac iz kojeg je sve teže ne fino, nego uopće se najesti.
 
Bili su prisiljeni dramatično rezati troškove, ali ono što vrijedi pohvaliti jest činjenica da su financijsku konstrukciju složili na način da ne režu neophodno za pripreme i dobar rad reprezentativaca, što potvrđuje i Ivica:
 
- Znam da je situacija posvuda teška, ali ona nije zasmetala programu treninga moje ekipe zahvaljujući dobrom radu saveza i suradnji s našim sponzorima. Ne osjećamo nikakvu promjenu u odnosu na prošle sezone.
 
No teško je ne primijetiti da ste vi već cijelu prošlu sezonu skijali s kacigom na kojoj nema imena osobnog sponzora. Koliko vam to smeta?
- Što se tiče osobnog sponzora, to je šteta, ali ja uživam u skijanju i ovako i onako. Puno je važnije da zdravlje bude dobro.
 
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
Ponos ili tuga na kacigi
 
Odgovor koji je Ivica dao na pitanje smeta li mu što nema osobnog sponzora nakon svih uspjeha koje je ostvario, od njega je potpuno očekivan. Kad su započinjali jednu od najboljih sportskih priča, ne samo hrvatskih, Kostelići su imali jako malo, nekad i doslovno ništa. U novčaniku. I nisu dopustili da im to prizemlji snove i spriječi ih u osvajanju skijaškog svemira.
 
Ali - a taj “ali” nije njihov, taj “ali” je naš - kako je moguće da nijednu hrvatsku tvrtku ne zanima to mjesto na kacigi Ivice Kostelića? Baš nikoga?
Nakon svih “everesta” koje su Kostelići u posljednja dva desetljeća osvojili, to ne može biti stvar isključivo novca, to je prvenstveno pokazatelj koliko doista poštujemo sebe, svoje i ljude koji su nas svojim trudom i znanjem uspijevali činiti većima nego objektivno jesmo. I što je najbolje, ostave nam taj pečat veličine za sva vremena. Svoj pečat svima nama.
 
I zato je zapravo tužno vidjeti Ivičinu kacigu, koliko god hrvatski grb i “kockice” koje je lani on stavio na nju, trebaju izazivati drukčiji osjećaj... 
 
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
IVIČINE BROJKE
 
35
godina
18.
sezona u Svjetskom kupu
348 
nastupa u SK 
227 
puta osvojio bodove u SK
125
Top-10 plasmana u SK
60
postolja u SK
(40 u slalomu, 15 u kombinaciji, 2 u super G-u, 1 u veleslalomu, 2 u paralel-slalomu)
26 
pobjeda u SK
(15 u slalomu, 9 u kombinaciji, 1 u super G-u, 1 u paralel-slalomu)
1
veliki Globus
sezona 2010/11.
mala Globusa
(2 slaloma + 2 kombinacije)
4
olimpijska srebra
(klasična kombinacija 2006, slalom i superkombinacija 2010, superkombinacija 2014)
medalje na SP
(zlato u slalomu 2003, srebro u superkombinaciji 2013, bronca u super G-u 2011)
 
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
PRENOSIMO Sportske novosti, piše Renata Beluhan, foto Ivo Stanzl i Sanjin Strukić