Što može ova Hrvatska na poprištu najslavnije epizode povijesti Vatrenih – piše Robert Matteoni, novinar SN
 
Prema svim realnim očekivanjima i kriterijima Hrvatska se plasirala, i to zasluženo, na Euro 2016. Sukladno svemu što se događa(lo) tijekom kvalifikacijskog puta, ovaj je uspjeh reprezentacije još i vredniji. Slijedi nam peti nastup na kontinentalnoj smotri, koji će biti emotivno poseban jer se održava u zemlji gdje je Hrvatska prije 17 godina ostvarila epski uspjeh za tako malu zemlju, osvojivši u Francuskoj brončanu medalju Mundiala! 
 
Bila su to posve druga vremena svijeta i nogometa, pa je uspoređivati odnose (i) ondašnje Hrvatske s današnjom uistinu miješanje krušaka i jabuka. Među ostalim i zbog činjenice da se kakvoća svjetskog i europskog turnira također bitno razlikuje…
 
Što se može očekivati kao realnost dosega aktualne selekcije u Francuskoj 2016? 
 
Prije svega djeluje uvjerljivo teza da imamo potencijal koji nam daje za pravo očekivati kao najmanji cilj treći prolazak skupine. Prvi put će, naime, EP imati 24 sudionika u prvoj finalnoj rundi, gdje će unutar šest skupina sa po četiri reprezentacije u daljnje natjecanje ići po dvije prvoplasirane, ali i četiri najbolje trećeplasirane momčadi. Hrvatska itekako može biti među 16 i od osmine finala nadati se da će joj, uz potrebnu formu i ždrijeb biti naklonjeniji. Kada se igra u kup-sustavu, onda su sve opcije rezultata otvorenije. No, ukoliko ždrijeb odredi nekog od favorita, onda će i četvrtfinale postati ogroman uspjeh.
 
Vrlo dobar kadar
 
Dovoljno se podsjetiti Eura 2012. kada smo odigrali vrlo dobro u skupini, ali nam je ždrijeb bio nemilosrdan, dodijelivši nam nadmetanja s kasnijim finalistima Eura, Španjolskom i Italijom. Zato je najavljivati velike natjecateljske domete, kako je to euforično u trenutku sreće na Malti učinio razgaljeni izbornik Ante Čačić, u najmanju ruku netaktično...
Hrvatska ima vrlo dobar kadar igrača. Imamo miks iskusnijih igrača sa 2-3 pa i četiri velika natjecanja iza sebe, koji su u najzrelijim godinama karijere, te grupu nadolazećih igrača u potrazi za globalnom afirmacijom. U tehničkom pogledu imamo vrlo solidnu obranu, talentiranu veznu liniju, hitrije i fizički moćnije napadače, a počevši od prvoga golmana, po svakoj liniji imamo klasnih individualnosti. 
 
Pogrešno se taj miks u nas tretira kao jedinstven u europskim okvirima, jer Kontinent ima niz izvanrednih selekcija, počevši od uobičajenih favorita Nijemaca, Španjolaca, Engleza, preko domaćina Francuza, rastućih u moći Talijana, standardno nezgodnih Portugalaca do vodeće po FIFA-inom rejtingu sjajne reprezentacije Belgije. Odličan kvalifikacijski hod Rusa, Poljaka, Švicaraca uvijek može biti najava reda onih koji na Euru mogu postati hit. Zato temeljiti ideju hrvatske moći na njenom kvalifikacijskom hodu ili neutemeljenom kriteriju jakosti jer imamo nekoliko igrača u velikim klubovima, stvarno djeluje populistički.
 
Na turniru utjecaja imaju brojni faktori. Uz onaj sreće, iznimno su važni fizička spremnost, dakle pripreme, poticajna atmosfera okruženja, homogenost momčadi i pogotovo faktor umora za igrače velikih klubova. Hrvatska je po tom pitanju već platila ceh u Brazilu, kada je, primjerice, Modrić nakon duge sezone u Realu stigao na Mundial iscrpljen. I ne samo on...
 
Nogometno gledano, dakle, mora se puno toga poklopiti Hrvatskoj da bi ostvarila uspješni(ji) turnir na Euru. Kako se nogometnim kriterijima poklopilo baš generaciji brončanih u Francuskoj 1998., a koja je obećavajuću uvertiru uz spomenute izostale faktore imala dvije godine prije na Euru u Engleskoj. Unatoč manjku iskustva, sreće, logičnijeg natjecateljskog pristupa u skupini, tada je Hrvatska ipak izborila četvrtfinale, gdje je zaustavljena od budućeg prvaka i to uz pomoć sudaca. Više nego dovoljno znakova za veliki iskorak koji se dogodio dvije godine kasnije na Mundialu. Rekosmo, međutim, da se puno toga promijenilo u svijetu i nogometu od onda, poglavito u Hrvatskoj...
 
Brige i prepreke
 
Kako živimo u zemlji gdje su nogometni faktori sve manje utjecajni na nogomet u odnosu na vanjske i društvene, jako je teško uopće vrednovati naše šanse na EP-u. Ovdje je gorući problem rascjepa nogometa u razjedinjenoj društvenoj stvarnosti i taj miks je (pre)veliki teret reprezentaciji. Ovisno koliko će se olakšati (ako!), toliko će Vatreni imati manje briga i prepreka za zapaženiji nastup. Da je sve idealno organizacijski posloženo, uz veliku podršku javnosti i navijača, tada bi hrvatski nogometni potencijal mogao donijeti i domete koji bi se pamtili. Po nogometu. Je li to realno očekivati, odgovor će nam dati idućih 4-5 mjeseci...
 
PRENOSIMO Sportske novosti, piše Robert Matteoni, foto Z. Lukunić i I. Čagalj