Kristaliziraju se najbolji mladi nogometaši svijeta (U-17), sudionici ovog velikog summita. Mišljenja stručnjaka i gledatelja o kvaliteti/učinku pojedinaca gotovo se podudaraju,  premda je u điru i ukus a o njemu se ne raspravlja. Pokušali smo srediti dojmove i pronaći nekolicinu najistaknutijih.
 
Ovo je prilog o njima, o sedmorici veličanstvenih!
 
KELECHI NWAKALI (Nigerija)
Predvodnik afričkih snaga silnu konkurenciju ima u vlastitoj momčadi budući da Victor Osimhen i Samuel Chukwueze također blistaju. Međutim, dečko s trakom ponikao u ASJ Academyji Abuja, iz koje kadrove angažira i naša Rijeka zahvaljujući poduzetnom Damiru Miškoviću, ipak prednjači. On je top u toj top-momčadi, neumoran, nepredvidiv, neukrotiv. Brz, svestran, vješt, pametan. Desetka raskošnog umijeća. Povučena špica odnosno ofenzivni vezni koji se podjednako uspješno snalazi i na desnom i na lijevom krilu. Odigrao je svih 180 minuta. Kelechija se ne mijenja, Nwakalija se ne dira ni u 2:0 protiv SAD-a ni u 5:1 protiv Čilea. Očito s njim i bez njega na terenu ne bi bilo isto. I, da ne zaboravimo: dotični je član mlade postave Manchester Cityja. S razlogom.
 
TIMOTHE COGNAT (Francuska)
Trikolori ne haje za milost, bezdušno su isprašili Novi Zeland 6:1, preksinoć pak u najavljivanoj ljepotici podjednako razigrani i efikasni Paragvaj 4:3. Galski pijetlovi mašu krilima tako snažno da se znatiželjnici ovdje pitaju „Tko će ih zaustaviti…?“ Već se gušta o završnici u kojoj će se prije ili kasnije sresti Galski pijetlovi i Zlatni nigerijski orlovi, bit će to sudar svjetova! Teamom iz Pariza mudro ravna Timothe Cognat, jedan od rijetkih bijelaca u  svlačionici aktualnog europskog prvaka. Nada Olympique iz Liona za koju Tottenham nudi 2 milijuna funti. Zasad uzalud, eventualno će ga dobiti ako dublje posegne u blagajnu. Timothe je plemeniti vezni, elegantan, konstruktivan, korektan. Gospodin u kopačkama iz kojih sijevaju munje. Klasa o čijoj karijeri nema spora.
 
FELIX PASSLACK (Njemačka) 
Iako za Mali Elf silovito zabija Johannes Eggestein, nije upitno o kojem akteru sve ovisi: o Felixu Passlacka, profesionalcu Borussije Dortmund. Taj veliki mali rođen je za lidera. Igra uistinu modernog desnog bočnog koji se iz braniča  pretvara u krilo, iz krilo u braniča ostajući cijelo vrijeme autoritativni vezni. Koji često poentira. Nosi „Srećko“ u sebi nešto karizmatsko. A nose i njemu – procijenjen je na 2,25 milijuna funti. Hoće li ih uzeti? Ne bismo se kladili, BVB nije u financijskom škripcu i pravih talenata ne odriče se tek tako. Novog Philippa Lahma osim potencijala krasi naglašena svestranost i odlučnost, ornost i odgovornost. Izvanrednih je tjelesnih predispozicija, navodno nešto manje mentalnih – u što se baš i ne vjeruje, pa zar nije Nijemac…?   
 
CHRISTIAN PULISIC (Amerika)
Taj naš zamalo nas je upropastio! Što je doduše i najavio, osjećajući potrebu da u partiji sa selekcijom zemlje iz koje vuče korijene vuče i sve konce. Kako li je radio – paklenski: jedan pogodak postigao, drugi namjestio, strijelcu tog drugog pripremio još jedan zicer. Impresionira lakoća Christianova kretanja i stvaranja, sve čini u trku i dodiru, tako lako kao da je na izletu, na pikniku. Spoj hrvatske imaginacije i američkog modernizma. Njemu je tamo super – lakše je nadarenost spojiti s odgovornošću nego obratno. S napomenom da se ta odgovornost shvati uvjetno: Pulisica se, naime, pušta da radi što želi nošen ubitačnim instinktom, drugi obavljaju ostale poslove. Živi i radi u Dortmundu. Ima li šanse da se predomisli i pristupi Hrvatskoj? Teško.  
 
LEE SEUNG-WO (Južna Koreja)
Podatak da je od 2011. u školi nogometa Barcelone dostatno je rječit; ne bi Katalonci tako rado s Dalekog Istoka doveli kogagod. Vele da je „azijski Messi“ u sličnom pakovanju. Izvlače statističku paralelu o čak 39 golova u 29 utakmica za mladu Barcu, o 17 nastupa i 13 matova u reprezentaciji U-17. Makar je heroj dramatične pobjede u srazu s Brazilom bio Jang Jae-wou, zna se bez koga seoulska trupa ne bi bila to što jest, sa šest bodova iz dvije utakmice budući da je 1:0 tukla i Gvineju. Kani li stati? Lee je dosad narastao do 169 centimetara, dobro upućeni opisuju ga kao malog ali savršenog, jednog u nizu dijamanata Blaugrane. Podrazumijeva se poziranje s Lionelom pa navijačka histerija u domovini. Jasno je da ta Koreja odavno nije druga svjetska liga.
 
JOSIP BREKALO (Hrvatska)
Majstor s nogometom u svakom genu. Zato i jest genijalan. Strahovito brz, osebujnih rješenja. Sklon kombinatorici, najviše sa sobnim sustanarom Bornom Sosom. Uzima loptu kad je najkompliciranije, onda je provlači između brojnih, česo i brutalnih prepreka, pritom se ponašajući sigurno, odvažno, tehnički potkovano a trkački munjevito. Taktički primjereno. Bit će nemjerljiva šteta ode li takav igrač takve nacionalne vrste kući prije vremena. A ima toliko toga za pokazati. Oduševljavati gardom revolveraša i potezima umjetnika. Ne zaboravimo da je odmah do njega, ili „tu negdje“, izrazito važni Nikola Moro oko kojeg se  toliko toga vrti. Vrti i Brekalo, stalno i sjajno!
 
PABLO LOPEZ (Meksiko)
Puno je osoba takvog imena i prezimena sudjelovalo u međunarodnoj podjela aktivnosti i slave. Recimo argentinski političar, urugvajski košarkaški trener, španjolski pjevač, meksički vojnik koji se prometnuo u časnika. No ciljamo ovoga. Tipičnog meksikanskog španera, krticu nasred igrališta koja se ne zamara trivijalnostima u kakve naprimjer spada zamor materijala. Njemu nepoznat pojam. „Osmica“ u zelenom krči put svima, ispisujući poruku da je najteže biti jednostavan. Pokraj toliko kompliciranih to ipak nije neostvarivo. Meksiko igra lukavo, tako je riješio Argentinu (2:0) a potom nesvjesno dopustio Australcima da uzmu bod (0:0). Predmnijeva se da će Pablo trasom za Europu. Odmah ili malo kasnije? Nevažno. Tko ga kupi dobit će sve što mu je potrebno!
 
KROTITELJI VALOVA
Ako su noćas Nigerijci isprašili i nas, a nadamo se da nisu, kritizeri će brže-bolje sročiti optužbu „Vidi ove, odu na SP pa se kupaju umjesto da igraju!“ Smiješno, na granici s glupim. Zar ima ičeg lošeg u polsatnom trčanju pijeskom i kroćenju valova Tihog oceana nasuprot hotelu De la Bahia u kojem borave. Trenuci dobrodošlog opuštanja nakon svih napora, strahova, putovanja. Sasvim logično DA izbornika Bašića i suradnika, mogli su im se priključiti i oni. Novinar će na plažu dan kasnije, nema smisla to propustiti.
 
Dečki su prstom na mulju ispisali Pozdrav iz Čilea pa potrčali u vodu, vičući i pjevajući. Lovren, Moro, Karamarko, Đurasek, Soldo, Delić…, nismo ih odmah ni prepoznali u neobičnoj opremi na „Avenidi školjki“. Vikali su da idu do kraja, ne Pacifika nego prvenstva, osvježili su, iskušali nešto novo čega će se sjećati cijeli život. Pa otišli u sobe, istuširati se, predahnuti i spremiti za trening na estadiu municipal Francisca Sancheza Rumorose. Uvjereni smo da su potegnuli 150 na sat, baš zbog relaksacijskog kupanja proteklog u urnebesnom raspoloženju.   
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
 
ZEMLJACI S kraja svijeta
 
Tsunami prouzročen dubinskim pacifičkim potresom je prije mjesec dana u svojevrsni zbjeg natjerao milijun ljudi Coquimbea, La Serene  i okolice. Ne traju te evakuacije dugo, treba se vratiti normalnom životu. Nije normalno što su skoro nemjerljivi valovi uništili ovdašnju ribarnicu, drugu najveću u državi (prva je u Santiagu) i sve ugostiteljske objekte na Avenidi del Mar. Jednome je vlasnik naš Bokulic. Koji se u susretu s nekolicinom članova nogometne ekspedicije rasplakao od uzbuđenja dično ponavljajući da njegovim žilama teče hrvatska krv. Na Aveniji Santa Maria u Vini del Mar prodavaonicu nešto vrednijih suvenira ima Bogdanic. Ni on ne zna riječi hrvatskoga, ali je dućanu nadjenuo ime Nakit. Časna starina koja je za ove Vatrene zdušno navijala na stadionu Sausalito ponosno se i tečno predstavila rečenicom „Ja sam Mihovilović iz Dubrovnika!“ iako u njemu možda nije bio nikad. Kako je ono rekao mali Gjurin, unuk djeda s Brača, zaogrnut dresom kockastih kad smo u metropoli igrali s domaćima: „Navijam za Čile, ali vrlo volim Hrvatsku!“ To je ta ljubav na neviđeno. Dug precima i nikad ugašena želja za povratkom u stari kraj koja se prenosi naraštajima. Sveto hrvatsko ime na kraju svijeta, na početku i svršetku svih razgovora i planova. Iseljenička radost i bol definirana stihom tužaljke otprije sto i nešto godina na glas o smrti majke: „Zaspalo je siroče isprid tuđih dvora, ručicama doziva priko sinjeg mora…“ 
 
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
 
PRENOSIMO Sportske novosti – piše Branko Stipković, foto HNS arhiva