Nema samozadovoljstva. Hrvatski mlađi juniori skrušeno su podnijeli povijesni doseg – matiranje najuspješnije selekcije svih vremena u uzrastu U-17 to stvarno jest.
 
Za nagradu su se još jednom počastili jahanjem pacifičkih valova nasuprot hotelu De la Bahia na rivijeri La Serena, neposredno prije polaska na novi SP-zadatak. Opet su predvodnici bili Splićanin Marin Karamarko i Zagrepčanin Davor Lovren, eksperti za plažu i vodu.
Nigerija je prošlost, Njemačka sadašnjost. Što mogu puleni Darija Bašića u jednokratnom sudaru s Malim Elfom?
Nadamo se – mnogo.
 
Pobrojit ćemo osnovne pluseve i, ako je dopušteno/svrsishodo, poneki minus.
 
VRLINE
1. Potencijal
Malokad je na sceni supstanca tako zamjetne, čak silne kvalitete. Ne postoji što ta selekcija nema. I suhi talent, i apsolutnu širinu kadra, i obilježja modernosti. Njena igra ne prosipa ravnodušnost. Smjenjuju se minijature i dalekometna proigravanja, duhoviti potezi prepuštaju mjesto rezolutnim startovima i obratno. Sve je bazirano na znanju ili, kako to dečki vole reći, na pameti. Ima i brzanaca, i tehničara s inženjerskom licencom, ne manjka boraca, trkača, radnika, u takve se po potrebi pretvaraju svi. Kao što su svi i kreatori, svaki na svoj način.
2. Uigranost
Činjenica da velika većina prvotimaca potječe iz istoga kluba, Dinama, podrazumijeva vrhunsku uigranost. Proigravanje i žmireći. Definirane su linije kretanja, koje „remeti“ jedino ta imaginacija, dragocjeni dodatak igri kao što je začin jelu. Jasno se nazire ideja, u takvim okolnostima realizacija postaje rutinska. Pojedine kombinacije pretvaraju se u automatizam, što je poanta kojoj se oduvijek teži. U primjeru naše postove zorno se iščitava toliko željeni princip „svi za jednoga, jedan za sve“. Kompaktnost i razboritost na visini. Bravo za sve.
3. Motiv
Oni su svjesni da vrijede. I da se ovakav turnir igra jednom u životu. Zbog toga se ne štede. Nakon svakog nastupa saniraju se posljedice manjeg karamboliranja. Srećom, igrači su toliko spremni da sve pregrme u hodu. Žele učiniti nešto osobito, pamtljivo, hoće mjesto u sportskom almanahu. Osjećaju koliko su jaki i da je posrijedi šansa generacije. Pritom im je podjednako važna osobna i zajedninčka promocija. Vrlo su snažni psihološki, karakter nije zaljuljan ni u partijama s Čileom i Amerikom koje su se morale dobiti. No pala je strašna Nigerija.
 
MANE
1. Što s desnim bočnim
Dugo je to bio Matej Hudeček, pa je iskrsnuo Marin Šverko, Hrvat iz Njemačke, kojemu više odgovara lijeva strana na kojoj je nedodirljiv Borna Sosa. Ovdje se Matej polako vraća u „prethodni položaj“. Zašto ih ne rabiti ovisno o potrebi, kad će situaciju definirati komparativne prednosti. Ako je Šverko istaknutiji u ofenzivi, neka igra kad je nužno što češće napadati sa što više aktera. Hudeček je u srazu s Nigerijcima pokazao koliko je tvrd i pouzdan. Posrijedi su, međutim, slatke brige. Nekad se mora procijeniti i bioritam.
2. Što s defenzivnim veznim(a)
Izbornik se na rujanskom turniru u Južnoj Koreji zaljubio u formaciju 4-1-4-1 s tim da je ta  prva jedinica Branimir Kalaica, po zvanju i zanimanju vrsni stoper. U Čileu se ispostavilo da takvo rješenje nije idealno. To prije što se Branimirovim pojavljivanjem u srednjem redu pretjerano gubi u središtu obrane. Zato su ponovo aktivirani motorični razarači Luka Ivanušec i Marko Gjira – ne smije se zaboraviti na Nevena Đuraseka i zasad neuvrštavanog Luku Pasaričeka – momci koji ne samo mogu, nego i znaju, radilice koje suparniku ne daju oko otvoriti.
3. Što s centarforom
Koncepcija je postavljena tako da se glavnina posla obavi u dijelu igrališta koji kontroliraju Davor Lovren, Nikola Moro i Josip Brekalo. Trolist asova nesagledivih mogućnosti. Kad Lovren zgrabi loptu i sprema se na udarac ljevicom, uprava se naveliko ljubi. Moro ima recenziju na posljednjoj stranici ovog broja. Brekalo je specifičan i neusporediv, s atributima danim samo odabranima. Gotovo nevjerojatan. Pa što će im onda for? Pitanje je hipotetsko: da, treba i on. U međuvremenu je puno povjerenje izborio Karlo Majić, strijelac već dva pogotka.  
Da ne bi bilo zabune: mane su neusporedive s prednostima. Aktualna Hrvatska ostvarila je sve: plasman na EP, plasman na SP, plasman među 16 najboljih na planetu što je bio prvi cilj čileanske misije. Utoliko je odsad lakše – svaki dobitak tretirat će se viškom od kojeg ne boli glava. Premda nije tajna da se po svaku cijenu ide što dalje, što više, potvrđeno je da to nije iluzija.
 
NJEMAČKA
Za četvrtak u Concepcionu očekivali smo Meksikance. Kad ono, Nijemci…
- U stvari nam je svejedno. Koga bismo izabrali da smo mogli birati? Ako je Meksiko pobijedio u uzajamnom susretu, vjerojatno je bolji – naglas razmišlja hrvatski izbornik.
U svim kategorijama tradicionalno nam je jednostavnije s nama različitima. Elf jest svojevrsna suprotnost, sastav izrazite čvrstoće, ne i mašte. A znate onu: trka se da unaprijediti, znanje nikako. 
- Ne može se govoriti da smo mi skromni glede tjelesnih osobina, niti da se oni ne razumiju, to su sasvim pogrešne postavke – poentira Bašić.
Uostalom, Njemačka je za razliku od Hrvatske na kontinentalnoj reviji svibnja '15. u Bugarskoj osvojila medalju, srebrnu. U skupini porazila sva tri suparnika: Belgiju 2:0, Sloveniju 1:0, Češku 4:0. U četvrtfinalu Španjolsku na penale 4:2 poslije 0:0, u polufinalu Rusiju 1:0. U finalu nije išlo, 1:4 sa strašnim Francuzima. Šef se zove Christian Wück, ključni igač Felix Passlack.
Postoji jedna ohrabrujuća spoznaja: mi smo ovdje Meksikance pobijedili (4:3), oni nisu (1:2). Razlikuje se karakter susreta, prijateljski u odnosu na službeni, ali malokad tko kalkulira, svi stalno idu 100 posto. Točno je da je na dotičnoj razini izvjesna jedino neizvjesnost!
 
SPREMA
Luka Krklješ, zaposlenik Dinama, kondicijski je trener i reprezentacije. U kakvom su stanju kapetan Moro i suigrači?
- Skoro besprijekornom. Dosad nije bilo nikakvih poteškoća, neće ih ni biti. Smatram da smo trkom nadvisili sva tri protivnika.
Na redu je nekoliko dana odmora, kako ih iskoristiti?
- Subota je potrošena na iscrpljujuće putovanje. Srećom, i na sanaciju manjih poteškoća. Ledom, suplementima, masažom. Planom nisu predviđene veće aktivnosti; nije vrijeme za naporne treninge budući da se često igra. Opterećeniji će biti oni iz pričuve.
Na dnevnom redu je, dakle, održavanje tonusa.
- Nema brige, imamo snage za cijeli turnir, to uopće nije dvojbeno jer spremni smo maksimalno.
 
SOSA
Borna Sosa je u petak dobio kramponima po ristu lijeve noge, doimalo se da ga je suparnik namjerno nagazio a Kolumbijac nije dosudio ni slobodni udarac već Nigeriji pustio kontru. Kako teče oporavak?
- Odlično – kaže dr. Želimir Orkić. – Boli k'o vrag, ali nije opasno. Imamo čelične momke. Pripreme su bile izvanredne, ništa nije poremećeno ni u Čileu. Obično u ovakvim prilikama vodim igrače po bolničkim snimanjima, sada ništa. Ne  može bolje!
 
TROFEJ
Svjetskom prvaku u ovoj kategoriji namijenjen je pokal visok 495 milimetara, težak 4,56 kilograma. Bazu sačinjava bakar kombiniran s cinkom, ne manjka ni najfinijeg srebra. Kakvi su izgledi da završi u hrvatskim rukama? 
No dobro, budimo umjereni.
 
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
 
S kraja svijeta
PANAMERICANA
Jučer je hrvatska ekspedicija otišla iz Coquimbea u Concepcion via Santiago. Pola puta avionom, pola busom zato što na novom letu nije bilo dovoljno mjesta. Reporter te vrste transporta ne koristi, orijentiran isključivo na Fifin kombi marke Hyundai te Pullmanov kamion marke Freightliner kojim se prevozi oprema. U prvom je „kondukter prtljage“, u drugom suvozač. Nezgodno je što se točno 1.000 kilometara do nove destinacije zaista odužilo, na ukupno 23 sata. Zato što smo usput, u gradiću koji ima i Avenidu Luksica, prikačili prikolicu. Grande amigo Ernesto nudio je svoj volan, no gost-suputnik nije se odlučio makar je Panamericana – koja se preko Perua proteže do Kolumbije, s druge pak strane od Argentine preko Urugvaja do Brazila – dostatno široka. Ali i nerijetko oštećena tako da trpe bubrezi, možda ipak nisu otpali u drndanju neravninama do rodnoga grada ex-dinamovca Moralesa. Sve bi bilo brže i lagodnije da potpisani nije na crnoj listi tehničkog direktora HNS-a Jozaka (časna pionirska da to prezime spominjemo zadnji put) koji je Zagrebom skupljao novinare za besplatan k tome počasan status u čileanskoj storiji pod motom „SVI mogu samo ne može TAJ!“ Na kraju od Svih nema niti jednoga, a Taj nazoči uglavnom o svom trošku (avionsku kartu obećao platiti predsjednik Šuker). Nebitno, glavno je svjedočiti uspjesima Hrvata na kraju svijeta. I ne misliti da je TD bog.
 
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
 
PRENOSIMO Sportske novosti, piše Branko Stipković novinar SN, foto  Getty Images i arhiva HNS