Lisa Nemec, sjajna hrvatska maratonka koja je nedavno istrčala normu za Olimpijske igre u Riju 2016. godine, mora se do ponedjeljka 9. studenog očitovati o provedenom antidopinškom testiranju – piše Damir Mrvec, novinar Večernjeg lista
 
U prijevodu, mora se očitovati o tome što se dogodilo, je li se dogodilo, odakle tvar ako je nije namjerno uzela... Bude li A uzorak pozitivan, imat će pravo tražiti otvaranje uzorka B. No, otvaranje uzorka B sportaš sam plaća, a cijena je više od tisuću eura. S obzirom na to da Lisa dolazi iz sporta u kojem se ne vrti velik novac, otvaranje B uzorka ne isplati se ako zaista nije sto posto sigurna u svoju nevinost. 
 
Sportaš uvijek odgovoran 
 
Naravno, dođe li do toga, imat će pravo nazočiti otvaranju uzorka B – u laboratoriju. Postoji i mogućnost žalbe. Osim stegovnog povjerenstva postoji i žalbeno povjerenstvo Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping, a krajnja je žalba Sportskom arbitražnom sudu u Lausanni. 
 
Kolika može biti kazna bude li pozitivna? Kazna je prema novom kodeksu četiri godine za prvi prekršaj. Do 1. siječnja ove godine kazna je bila dvije godine. 
 
Bude li se Lisa branila, morat će dokazati svoju nevinost ili smanjen stupanj krivnje. Premda – sportaš je uvijek odgovoran za sve ono što se otkrije u njegovu tijelu i to se zove princip osobne odgovornosti. Može postojati situacija da liječnik odredi neku terapiju koja u sebi sadrži zabranjenu tvar, a sportaš to ne prijavi Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping ili međunarodnom sportskom savezu (sporta kojim se bavi). To je regulirano na način da sportaši međunarodnog ranga traže terapijska izuzeća od svog međunarodnog saveza, a sportaši nacionalnog ranga terapijsko izuzeće (TUE) traže od HZTA. Dobiven TUE omogućava sportašu da nastupa bez bojazni da će imati pozitivan doping-test. Test će biti pozitivan, ali nema razloga za sankciju jer postoji opravdan i dokumentiran razlog za prisustvo otkrivene, inače zabranjene tvari. Naručitelj testiranja radi reviziju takvog slučaja i ne obavještava čak ni sportaša jer je vidljivo, ali i provjereno da s razlogom postoji TUE. Lijekovi koji su zabranjeni ne smiju se uzimati bez postojanja TUE. 
 
Sportaš uvijek mora liječniku napomenuti da je podložan dopinškoj kontroli. Ako nisu sigurni da sastav lijeka ne sadrži ništa što je zabranjeno, kontaktira se HZTA. Što je zabranjeno, vidi se u popisu zabranjenih sredstava koji sportaš mora imati sa sobom. 
Sportaši često padnu i kada nemaju namjeru dopingiranja zbog dodataka prehrani. Oni mogu biti kontaminirani (tragovi steroida) ili sadrže neke od zabranjenih tvari, najčešće stimulans, a da to nije navedeno na deklaraciji proizvoda. Situacija s deklaracijom na kojoj nije bilo sve navedeno, a proizvod je došao iz SAD-a, dogodila se Sandri Perković koja je dobro prošla, sa samo šest mjeseci suspenzije. Događa se da sportaši ne prepoznaju tvari koje su za njih “opasne”. Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping izlazi sportašima u susret na način da im šalje skenirane deklaracije koje se provjeravaju. 
 
Opasna i traka 
 
Što se tiče dodataka prehrani, jako je teško biti siguran u njihovu čistoću zbog moguće kontaminacije. Primjerice, na tvorničkoj su pokretnoj traci steroidi, a iza njih dodaci prehrani. Ako traka nije temeljito očišćena, steroidi će ući u proizvod. Oni se vrlo lako otkrivaju. 
 
Definicija dopinga je korištenje tvari iz različitih skupina farmakološki aktivnih tvari i nedozvoljenih postupaka koji se protive etici u sportu i medicini. Jednostavnije, to se odnosi na zloupotrebu lijekova u svrhu poboljšanje sportske izvedbe. Opasan je za zdravlje, prijetnja je integritetu sporta, u neravnopravan položaj stavlja one koji se natječu čisti. 
 
Lako je pretpostaviti što se u kojem sportu uzima, naime doping nije isti za sve sportove. Steroidi služe za jedno, stimulansi za nešto drugo, sintetski prijenosnici kisika također u nekim posebnim disciplinama, krvni doping u određenoj skupini... Ne uzimaju svi sve jer to zapravo nema smisla, odnosno ne služi poboljšanju specifične izvedbe. 
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Damir Mrvec FOTO Robert Fajt/ Cropix i Sanjin Strukić/Pixell