Okončan 28. tradicionalni izbor. Sandro Sukno, vaterpolist godine. Biralo se sedam uglednih trenera, a igrač Pro Recca slavio je 47 od mogućih 49 bodova – piše Anton Filić, novinar VL.
 
Večernji list je u subotu navečer, u Zadru, 28. put proglasio svojeg vaterpolista godine. Puno je to. To je već tradicija bez koje se ne može ni zamisliti kraj vaterpolske godine. Nekadašnji laureati postali su već članovi žirija za izbor nekog novog “klinca”. A taj “klinac” je ove godine, kao i lani, bio Sandro Sukno, sada već u najboljim vaterpolskim godinama (25). 
 
Zbog obveza u talijanskom prvenstvu, njegov Pro Recco je igrao utakmicu u Trstu, nije mogao biti na svečanosti u hotelu Borik, pa je trofej primio njegov otac Goran, također bivši vaterpolist. 
– Zahvaljujem u Sandrovo ime, stručni je žiri bio vrlo kvalitetan i vrlo je temeljito obrazložio izbor. Hvala svima, hvala Večernjaku na ovom krasnom izboru – kazao je tata Sukno. 
 
USPJEH JE IĆI U RIO 
 
Goran i Sandro jedinstveni su slučaj oca i sina u Hrvatskoj. Obojica imaju zlatne olimpijske medalje: Goran iz Los Angelesa 1984., Sandro iz Londona 2012. A kakav je Sandro bio kad je bio mali? 
– Bio je vrckast, puno aktivniji nego stariji sin Ivan. Više sklon zafrkanciji, dok je Ivan ozbiljniji i odgovorniji. Tako je to valjda sa starijom djecom. Ali Sandro je volio trenirati. Igranja loptom u vodi mu nikad nije bilo dosta – prisjetio se Goran. 
 
Kako Sandra nije bilo u Zadru, razgovarali smo telefonom. 
– Žao mi je što nisam bio nazočan, znam da je bilo lijepo kao i svake godine, ali profesionalac sam, trener Pomilio je inzistirao da budem s momčadi. Koliko sam mogao, pratio sam što su rekli uvaženi članovi stručnog žirija. Pohvale gode, posebno kad znamo da se odnose na godinu u kojoj smo osvojili dvije medalje i izborili Olimpijske igre – kaže Sandro. 
 
Još kad bi se ovogodišnja srebra sljedeće godine pretočila u zlato... 
– Mi igrači željeli bismo napraviti taj skalin više. Treba trenirati, dobro se pripremiti i nadati se da će nas ozljede zaobići. 
 
Dvije glavne akcije se znaju: EP u Beogradu i OI u Riju. 
– Idemo u prosincu na američku turneju, odradit ćemo dobre pripreme za EP u Beogradu, u siječnju. Već u prvoj utakmici igramo protiv domaćina Srbije, igra se u Areni, pred više od 10.000 ljudi. Bit će pakao, ali mislim da će prvenstvo biti na visokoj razini i da ćemo se mi predstaviti na pravi način. Što se Rija tiče, već i to da smo osigurali nastup na OI, kao prvi ekipni sport u Hrvatskoj, izniman je uspjeh. Nisam još bio u Riju, vidjet ćemo koliko ćemo imati vremena za razgledavanje grada. Ipak će nam najvažniji posao biti da obranimo londonsko zlato. 
 
PORAZ JE NAJBOLJE ZABORAVITI 
 
Kako podnosite poraze? 
– Nije lako kad se gubi, ali to je sastavni dio sporta. Najbolje je okrenuti se novim utakmicama, zaboraviti. Ionako nemate puno vremena. Ni pobjede ne možete dugo slaviti jer vam se to može obiti o glavu. 
 
Volite li se nakon poraza osamiti ili biti u društvu? 
– Radije budem sa suigračima. Raščlanjujemo što nam se i zbog čega dogodilo i okrećemo se sljedećim utakmicama. Tako je najlakše. 
 
 PRENOSIMO Večernji list  PIŠE Anton Filić FOTO Hrvoje Jelavić i Dino Stanin /Pixell