Ivan Ljubičić  neće učiti Federera tenisu, ali može mu pomoći u sitnim korekcijama servisa i u pripremi mečeva s Đokovićem – piše Anton Filić, novinar VL
 
Većeg priznanja za jednog teniskog trenera vjerojatno i nema od onoga da vas angažira po mnogima najbolji tenisačsvijeta, teniski genijalac Roger Federer. Takvo je priznanje dobio naš Ivan Ljubičić (36) kad je u srijedu u jutarnjim satima na Federerovu Facebook profilu mogao pročitati: 
 
– Nakon dvije godine uspješne suradnje želio bih se zahvaliti Stefanu Edbergu, svojem idolu iz djetinjstva, što je bio dio mog tima. Bio je to moj san koji se ostvario. Iako je partnerstvo dogovoreno samo za 2014., Stefan je bio susretljiv i složio se da suradnju produljimo i na ovu godinu, što uistinu cijenim. Naučio me puno toga i ostavio je na meni i mojoj igri neizbrisiv trag. Severin Luthi, s kojim radim od 2008., bit će i nadalje moj glavni trener, a pridružit će mu se Ivan Ljubičić. Daniel Troxler, moj fizioterapeut, i Pierre Paganini, dugogodišnji kondicijski trener, ostat će dio mojeg tima – priopćio je Federer
 
I Edberg se potrudio da prekid suradnje ostane bez ikakvih negativnih konotacija: 
 
– Kvaliteta tenisa danas je veća nego ikad prije. Roger i ja imali smo dvije godine doista divne suradnje. Znao sam da će to biti posebno partnerstvo, ipak sam radio s najvećim ambasadorom tenisa – napomenuo je Edberg. 
 
Federer i Ljubičić nisu se slučajno sastali, povezuje ih dugogodišnje prijateljstvo iz igračkih dana (često su i trenirali zajedno). Kad je Ljubo završavao svoju uspješnu igračku karijeru u travnju 2012., dvije godine mlađi Švicarac nije propustio istaknuti: 
 
– Dobar sam prijatelj s Ljubičićem i žao mi je što odlazi. No možda je sada pravi trenutak za to, nedavno je dobio drugo dijete. Iza njega je predivna karijera, bio je jedan od igrača od kojih su svi na Touru strahovali... 
 
Raonića doveo na 4. mjesto 
 
Nešto kasnije Ivan je započeo gotovo jednako uspješnu trenersku karijeru. Više od dvije godine vodio je Kanađanina crnogorskog podrijetla Miloša Raonića kojega je u tom razdoblju pogurao s 15. na četvrto mjesto (u svibnju ove godine), a lani ga odveo do polufinala Wimbledona. Suradnju su prekinuli koncem studenoga, ali Ivan, eto, nije dugo bio bez posla. 
 
Angažman za Federerova trenera bit će najveća moguća referencija u Ljubičićevu trenerskom opusu. No, koliko poznajemo Ivana, znamo da tu neće stati, da će željeti i dalje napredovati. Baš kao što je to činio i kao igrač. A nije mu bilo lako, u jednom trenutku, kad je imao 13 godina i tek je počeo s prvim značajnijim teniskim pobjedama, situacija u njegovoj rodnoj Banjoj Luci za ne srbe je postala neizdrživa. Rat u Hrvatskoj je počeo, u BiH se nazirao. U svibnju 1992. obitelj je odlučila da je najbolje otići iz Banje Luke. No nisu otišli svi, otac Marko je ostao. Majka Hazira, koja je umrla u listopadu 2014., povela je tada Ivana i njegova tri godine starijeg brata Vladu najprije zrakoplovom do Beograda, a potom preko Mađarske i Slovenije u Opatiju, gdje su se u hotelu Astoria pridružili ostalim prognanicima. Ivan se nije žalio, nedostajao mu je jedino otac. Igrao je parove s veteranima u opatijskom klubu i iskoristio ljeto za kupanje. Nakon šest mjeseci stigao je i otac pa je obitelj bila ponovno na okupu. 
 
– Nije mi bilo lako u svim tim godinama djetinjstva. Cijelog života imat ću posljedice drugačijeg tijeka života u odnosu na druge. Nisam imao baš puno opcija kad se odlučivalo o tome što ću raditi u životu. Ispalo je pozitivno, ne mogu se žaliti, ali toliko je tenisača koji nisu uspjeli – kazao je kasnije Ivan. 
 
On sam nema za čime žaliti. Osvojio je deset turnira, među kojima i Masters 1000 u Indian Wellsu 2010., bio je treći tenisač svijeta (u svibnju 2006.), osvojio je olimpijsku broncu u paru s Marijom Ančićem u Ateni 2004. i Davisov kup 2005. godine. U dva mandata bio je predstavnik igrača u upravi ATP Toura tako da ima puno prijatelja i među igračima i među direktorima turnira. Ti Ivanovi kontakti bit će dragocjeni i za Federera. No Ljubo može pomoći “teniskom Mozartu” i oko servisa, bekhenda, u pripremi mečeva, posebno s Novakom Đokovićem. Radi se, naravno, o detaljima, Federera ne treba učiti tenisu. Osim toga, Ljubo je u dobroj kondiciji pa može uvijek izaći na teren i sparirati na treninzima. 
 
Sin ga naučio Gangnam stilu 
 
Za vrijeme boravka u Opatiji i Rijeci 90-ih Ivan je i upoznao buduću suprugu Aidu s kojom se vjenčao u studenome 2004. godine. Imaju sedmogodišnjeg sina Leonarda i četverogodišnju kćer Zaru. Neće inzistirati da im se djeca bave sportom.  
 
– Moj Leonardo zaluđen je Gangnam Styleom. Ako taj glazbeni videospot ima 1,3 milijarde pogleda na Youtubeu, barem sto milijuna je njegovih. I mene je naučio plesati, znam svaki, pa i najmanji pokret. Plešemo i doma. Sin govori četiri jezika: hrvatski, naravno, a kako smo stalno s Talijanima, i talijanski je već pokupio; u vrtiću u Monte Carlu naučio je francuski i engleski. Nadaren je za mnoge stvari, ali lopta ga ne zanima, pa ni autići. Zara se mnogo više igra s loptama. Treba vidjeti za što su djeca nadarena, čemu teže... I onda im u tome pomoći i malo ih pogurati. Ne vjerujem u maltretiranje djece i guranje u nešto samo da bi roditelji ispunili svoje ambicije i vizije. To mi nije ni na kraj pameti – kaže tata Ljubo. 
 
Već 17 godina s obitelji živi u Monte Carlu. Za mnoge je to život u raskoši i luksuzu, a sam Ivan, samozatajan i skroman, opisuje: 
 
– Kao i svaki drugi europski grad. Lijepo je, čisto, uredno i sigurno. Provodio sam tamo puno vremena i kao igrač, ugodno je. Navikao sam. Slobodno vrijeme? Pokušavam provoditi što više vremena sa svojom djecom – ističe. 
 
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Anton Filić FOTO novilist.hr/croatia.org