Otkako je Damir Mišković preuzeo klub Rijeka je financijski stabilan klub, koja je investirala 23 milijuna eura u nogometni kamp na Rujevici, na kraju je samo dva boda iza Dinama, spremna za veliku utakmicu s moćnim klubom iz metropole – piše Tomislav Židak, novinar JL.
 
Prije 25 godina jedan inteligentni mladi čovek je „imao san“. Biznismen Anđelko Herjavec, koji je u Varaždin doveo „Lewis“, koji je modernizirao Varteks, čija su se odijela vrlo dobro prodavala i u Engleskoj, donio je u Zagorje dobar život i dobar nogomet. U Manchester Unitedu imao je nogometni uzor, jer je Manchester, kao i Varaždin, bio centar tekstilne industrije. Sagradio je dobar nogometni klub, nekoliko puta su ga tek milimetri dijelili od naslova prvaka, a na Varaždin bregu Zagorci su popevali: „Zagreb, Zagreb, selo kraj Varaždina...“
 
Nakon Herjavca, dugo smo čekali novog čovjeka s nogometnom vizijom. Prije četiri godine došao je z Afrike, s naftnih polja u Nigeriji. Njegova životna filozofija je biznis ueber alles, u njegovom mozgu nema prostora za politiku i njezine prljavštine, njegova religija je nogometni klub Rijeka. Često se služi poštapalicom – na kraju dana. 
 
Otkako je Damir Mišković preuzeo klub, „na kraju dana“ Rijeka je financijski stabilan klub, koja je investirala 23 milijuna eura u nogometni kamp na Rujevici, na kraju dana je samo dva boda iza Dinama, spremna za veliku utakmicu s moćnim klubom iz metropole i vladarom hrvatskog nogometa Zdravkom Mamićem. Čovjek, koji godišnje 640 sati provede u avionu, već deset dana u Dubaiju bdije nad svojim nogometnim klubom...  
 
Je li Dubai predsjednikova nagrada ili poruka nogometašima? Nagrada za minuli rad, ali i poruka – vrijeme je da se popnete stepenicu više? Najprije je bila nagrada, obećao sam im luksuzne pripreme. Ali, Dubai je i poruka, da će im klub stvoriti prvoklasne uvjete za rad, koje su dostupne našim mogućnostima, i oni su dužni dati sve od sebe da bi bili najbolji. Pardon, pokušati biti najbolji...
 
Vjerujete li da možete pobijediti Dinamo, odnosno braću Mamić? Dominantnu  momčad iz glavnog grada, nedodirljivu već deset godina, s triput većim budžetom od vašeg, s velikim utjecajem, logistikom kakvu vi ni približno nemate?
- Vjerujem da smo u stanju pobijediti Dinamo, a u teorije urote, zavjere i zakulisne igre jednostavno ne vjerujem.  Teren će pokazati sve, koliko vrijedimo mi a koliko Dinamo, ako smo bolji – pobijedit ćemo. Činim sve da Rijeka bude bolja i od nedodirljivog Dinama. Ove sezone smo željeli više pobjedu nego Dinamo i pobijedili smo, pobijedili smo ih dosad nekoliko puta, jer su igrači vjerovali, te pobjede nad Dinamom usadile su nam i učvrstile  pobjednički mentalitet. No, jedna pobjeda ne znači ništa, Dinamo je bio bolji od nas na takozvanim malim utakmicama,  oni to pobjeđuju s lakoćom, dok se mi mučimo. Mi smo i u tom smislu narasli, i još ćemo rasti. Protiv Dinama svi igraju bunker, jer samo tako možda mogu parirati najkvalitetnijim igračima u državi. Sada se to događa i Rijeci, skoro na svakoj utakmici moramo razbijati bunker, lomiti defenzivu, boriti se s parkiranim autobusom. To se ne može naučiti za godinu dana, to jer stvar mentaliteta, treba vremena i teškog rada da bismo došli na razinu na kojoj je danas Dinamo i stekli lakoću pobjeđivanja. Kad svladamo tu barijeru, kada ćemo na svakoj utakmici biti momčad koja dominira, to je ta stepenica na koju se pokušavamo popeti...
 
Razgovaramo već pola sata, a još niste spomenuli Hajduk, u fokusu vašeg zanimanja je samo Dinamo. Iako su vam pobjede nad Hajdukom vjerojatno najdraže? Već jedanaest utakmica niste izgubili od Splićana?
- Još nije zacijelila jedna rana. Kada sam postao predsjednikom, zgazili su nas 3-0 i to se pamti. Zbog toga mi je niz od jedanaest utakmica bez poraza drag, uživam u tom podatku. No, meni je svaka pobjeda draga, svaka vrijedi tri boda...
 
Pobjede nisu samo bodovi, ima velikih, povijesnih i sasvim običnih pobjeda? 
- Svakako, ali u sportskom smislu najljepši  je pogled na tablicu kada je Rijeka na vrhu...
 
Dolazak u Dubai nema samo sportsku, već i propagandnu dimenziju. Rijeka ne raste samo rezultatski, već  i kao klub?
- Nogomet i biznis idu zajedno, nogomet je danas veliki posao, sponzori su danas jednako važni kao i akteri, nogomet je show u kojemu se obrću milijarde. Prošla su vremena kada je država davala novac nogometnim klubovima i bila glavni sponzor, danas novac morate sami naći. I morate za novac ponuditi privlačni sadržaj, jer, sponzori će okrenuti glavu i zalupiti vam vrata, ako u tome ne vide korist i za sebe. Nitko neće iz ljubavi iz Dubaija donijeti milijun eura da bi sponzorirao Rijeku, jer  mu je Rijeka simpatična. To su iluzije, priče za malu djecu, vi sponzore morate zainteresirati, sami vam neće pokucati na vrata. Kao što je definitivno iza nas da država daje novac iz svog novčanika.
 
Teško pronalazite sponzore u Hrvatskoj?
- I u Hrvatskoj vrijedi pravilo, sponzor mora naći svoj ineres. Je li to oglašavanje, marketinška promidžba, interes da će se navijači zainteresirati za njihov proizvod. Važan je podatak da Rijeka ima 3.600 članova, 3.000 pretplatnika, to su važne brojke za lokalne sponzore. Za njih je važan podatak i posjećenost naših utakmica, Rijeku prosječno gleda  4.950 ljudi. Znam da to zvuči skromno, jer mi gledamo Barcelonu, Chelsea, Manchester United, koji su tisuće milja i tisuće godina u tom smislu ispred nas. I tu je čovjek u Hrvatskoj često nerealan, jer ako je Hrvatska u vrhu svjetskog nogometa, ipak je to za biznis minijaturna zemlja od 4,5 milijuna stanovnika . Prilično smo nezahvalni i u ostalim sportovima, jer, ako nismo osvojili zlatnu ili srebrnu kolajnu, ništa ne valja, sve treba rasformirati...
 
Novi partner, odnosno sponzor NK Rijeke trebala bi biti zrakoplovna kompanija Flay Dubai. Bit ćete prvi hrvatski nogometni klub, koji se popeo na nebo? Kakvi su zgledi da NK Rijeka na prsima nosi „Fly Dubai“?
- To definitivno ovisi o tome kako će se razvijati zračni promet s Hrvatskom i da li će oni imati koristi od toga.Flay Dubai ima avione do šest sati leta, ne mogu se po floti mjeriti s „Emiratesom“, koji je jedna od vodećih svjetskih zrakoplovnih kompanija. Fly Dubai ima manje avione, dobre za letove do Hrvatske, letovi su jeftiniji, i ako nađu računicu, zašto ne. I Rijeka ima aerodrom, više od dvije tisuće Riječana zaposleno je u Dubaiju, zašto ne bi Krk bio njihov aerodrom, a Rijeka njihov klub. Mi smo pokušali, uspostavili smo vezu i sada više ništa ne ovisi o meni, to je već stvar njihove procjene, neki drugi ljudi će morati odraditi ostali dio posla.
 
Potpredsjednik ste često kritiziranog Hrvatskog nogometnog saveza. Slažete li se bespogovorno sa stavovima Kuće nogometa i njegovom politikom, ili mislite da ste ponekad vukli krive poteze?
- Tko radi, taj i griješi. Sigurno je bilo pogrešnih odluka, pogrešnih istupa, s mnogim stvarima se ne slažem. I drugi članovi nogometne vlade ne plješću baš svakom prijedlogu. Ali, ako se na kraju dana izglasa jedna opcija, sigurno neću doći pred novinare i galamiti da sam glasovao drukčije. To je naša odluka, unutar kuće možemo o tome raspravljati, argumentirati i polemizirati, ali prema javnosti moramo biti jedinstveni. Na čelu nogometnog saveza je hrvatska nogometna legenda, koja je vrlo utjecajna i važna persona u Uefi. Kada me Primorsko-goranska županija delegirala u HNS, izabrali su me za potpredsjednika, iako nisam lobirao, niti samo koga uopće poznavao. Čitajući novine, stekao sam dojam da u nogometnom savezu ima novca na bacanje. I na prvoj sjednici gospodin Vrbanović nas je obavijestio da je budžet 75 milijuna. O, rekao sam sebi u bradu, 75 milijuna eura je zanimljiv novac. Kolega do mene se nasmijao mojoj neukosti, jer, radilo se o 75 milijuna kuna.  Znam da je 75 milijuna kuna za obične ljude jako veliki novac, ali u svijetu biznisa i nogometa, pored tolikih nogometaša svjetske reputacije, to je sitan novac, malo više od nule. I zato neprestano morate rezati, zakidati klubove, kresati investicije, pa ako još nešto i krivo odlučite, iskopat će vam oči.Jer, na kraju dana, novac je najbitniji...
 
Mišković će pojasniti i zašto:
- Infrastruktura je najveći problem hrvatskog nogometa. Igramo dva prvenstva u jednom, dvaput pripremamo igrače, što jako puno košta i smanjuje njihov nogometni vijek. Ne mogu se igrači dvaput godišnje pripremati i biti na optimalnoj razini. Zašto sve velike lige igraju prvenstva u jednom komadu? Kod nas je to nemoguće dok se infrastruktura ne dovede u red. Ne govorim ovdje o novim stadionima, već o travnjacima, terenima gdje se igra. U kontinentalnom dijelu Hrvatske stadioni moraju biti grijani, a sve se to može srediti za 500.000 eura. Da, to je puno novca, ali ako netko želi igrati prvu ligu, to nije velika investicija. Svi moramo poduprijeti  tu akciju, i gradovi koji su vlasnici stadiona, klubovi i HNS, moramo naći formulu da svi prvoligaši zbog kvalitete nogometa, imaju prvoklasne terene.  Osijek, Zagreb i Pula moraju to pod hitno riješiti.
 
Spremate li se za Europsko prvenstvo?
- Nisam siguran, ako biznis dopusti – svakako. Želio bih doći barem na jednu utakmicu...
 
Jedan od najvećih nogometnih upitnika je stadion na Kantridi. Jedan veliki projekt je stao, neki tvrde da je zauvijek pospremljen u ladicu i da ste se zauvijek preselili na Rujevicu. Jer, ako ste na „kamp“na Rujevici potrošili 23.000.000 eura, a održavanje vas godišnje košta još 1,5 milijuna eura, to je značajna investicija. Kakva je perspektiva stadiona na Kantridi, je li on definitivno odselio u muzej?
- Sve su to glasine. Za 23 milijuna eura mogao sam imati stadion. Novaca je bilo, novca ima, odnosno, novac se odvojio za stadion. Rujevica je definitivno mogla koštati puno manje, mogli smo je sagraditi za šest do sedam milijuna eura i to bi bilo dovoljno za kamp. Ali, danas ne možete tri ili četiri godine držati novac na računu, ako ga ne potrošite vi, potrošit će ga netko drugi. Što se Kantride tiče, nema stadiona na svijetu koji može funkcionirati bez dodatnih sadržaja. I da odmah zatvorim usta zlim jezičinama, ja se definitivno ne mislim baviti hotelima, out-let shopovima, kafićima i restaurantima, kad se definiraju dokumenti prezentirat ćemo ih potencijalnim investitorima, koji su u toj branši „kod kuće“. Na taj način ćemo financirati klub. Papire smo predali državnim službama, moramo promijeniti GUP Rijeke i ne znam koliko će vremena trebati za to. Uvjeravaju me da će se to dogoditi do ljeta. Zatim moramo riješiti zahtjev za pomorsko dobro, ali i to je manji dio posla, iako o tome odlučuje država. Kad dobijemo sve dozvole do dolaska prvog bagera na Kantridu, trebat će još sedam osam mjeseci. Ako sve bude OK, najranije za godinu, najkasnije za godinu i pol početi će radovi. Ako zakopamo prvu lopatu u ljetu 2017. godine, napravili smo veliku stvar. 
 
Što će biti s Kekom, ako ne osvoji prvenstvo?
-  Sve ostaje po starom, već ovdje, u Dubaiju predložit ću mu novi, trogodišnji ugovor. Možda ćemo ga ovdje i potpisati. Kek radi fanastičan posao, uklopio se u naš mentalitet, ali i mi smo morali prihvatiti njegove navike, s Kekom nije lako raditi, naučili smo puno od njega, a i on je shvatio koji su naši ciljevi. Nisu presudne jedna ili dvije pobjede, neće mu presuditi niti rezultat, želimo trenera za dugoročni rad i tako potvrditi i stabilnost kluba. Kek je izvršni direktor naše vizije...
 
Je li vas slučaj Sharbini izbacio iz takta. Ne možete zanijekati da je taj poremećaj naškodio klubu?
- Sharbini je moj ljubimac, njega i Močinića sam u današnjoj Rijeci najviše poštivao. Nije mi bilo ugodno nakon što je odbio putovati u Osijek. No, i ja sam sazrio u nogometnom smislu, da je to učinio prije dvije godine, iste večeri bismo raskinuli ugovor. Sada smo pokušali renovirati odnos, jer, Sharbini je naša vrijednost,  „imovina“ i nemamo pravo prekrižiti igrača jer je imao jedan kiks. Zbog toga smo ga kaznili, ali, više me pogodio drugi „čin“ te predstave, kada je Sharbini odugovlačio s dolaskom na pripreme. Razgovarali smo, pokušavali...
 
Je li imao bilo kakav argument za svoje postupe?
-  I ima i nema. Svi mi ponekad zaglibimo u probleme, no, problemi se rješavaju u familiji unutar četiri zida, ne prepucavamo se s „ukućanima“ preko novina. To me najviše pogodilo i baš zbog toga pišemo novi pravilnik, niti jedan igrač neće imati pravo na iznošenje „svojih istina“, prije nego što o tome razgovaramo u klubu. Tko će tražiti pravdu preko novina bit će rigorozno kažnjen.  
 
Je li Rijeka spremna pomilovati i vratiti ga u klub?
- Ne ovisi o nama, već o njemu! U ovom času to je i teško i daleko, jer je Sharbini ovrijedio moja pravila u mentalitetu rada. Da je bilo tko drugi u pitanju, slučaj bi davno bio skinut s dnevnog reda, ali kako mi je Sharbini pri srcu... No, logika mi govori da prekrižim sentiment, jer nogomet je ozbiljan posao. 
 
Neki dan ste rekli da se nećete „primiriti“ dok Hrvatska neće imati dva kluba u Ligi prvaka. Je li to u ovakvom siromaštvu, s ovakvom infrastrukturom i ovakvim odnosom države prema nogometu, metafizika, ili je izvedivo?
- To se mora ostvariti, ta ideja je moj san! Ne samo da bi dva hrvatska kluba igrala Ligu prvaka, to mora biti moto pod kojim ćemo ujediniti i pomiriti posvađani  hrvatski nogomet. I moraju već jednom Torcida, BBB, Armada, Kohorta shvatiti da nas je samo 4,5 milijuna i da nas razjedinjenost i mržnja, čak i nogometna, vodi u moralni bankrot. Više Europe znači i više novca, Europa donosi financijsku samoodrživost i nezavisnost.  Ne gledajmo samo svoje dvorište...
 
Kad smo već kod netrpeljivosti, nedavno je Mataž Kek, dakle Slovenac koji Hrvatsku gleda iz slovenskog kuta, rekao: „Hrvatska je opsjednuta Mamićima, kad izgubite bilo kakvu utakmicu posegnut ćete za alibijem, koji se zove Mamić. I u nogometu i u politici, Mamić se pretvara u alibi hrvatskog društva“. Hoćete li i vi, ako ne uspijete osvojiti naslov prvaka, reći – Mamić je kriv za sve?
- Nikad to neću reći, nikad! Puno ljudi se svakog jutra budi s Mamićem u glavi. Da bi postao tako popularan, ili popularan pod navodnicima, da se o jednom čovjeku toliko priča, ili je u pitanju zavist, ili su svi ljudi poludjeli! Ako svakog jutra, za svaku lošu stvar koja se dogodila, kažete – u izvoru zla je Mamić, a za svaku dobru stvar kažete da je normalno, onda nešto nije u redu u glavama svih nas, koji tako razmišljamo. Dinamo i Mamić su definitivno napravili fantastičan posao. Ne želim zavirivati iza kulisa, ali vidim da su podigli nogometnu kvalitetu, besprijekorno su organizirali školu nogometa, iz njihove škole izlaze igrači, koji su postali svjetske zvijezde. Nije slučajno da je Brozović, samo jedan od Dinamovih igrača, postao jedan od najboljih u Italiji. A tko je Brozović u Hrvatskoj? Huligan koji vozi kroz crveno... Umjesto lamentacija, pitam vas; nismo li ponekad pretjerano negativni prema sebi?  Imamo svjetski  vrijednu reprezentaciju, koja može biti europski prvak, ali i ako ne bude neće biti smak svijeta. No, primijetio sam da ćemo se zbog svih naših problema iskaliti na nogometu. Zar nije ljepše probuditi se, pogledati u ogledalo i biti sretan što je dan počeo, umjesto da kažete – ah, opet onaj Mamić. Dan zbog toga neće biti bolji, jedino može oblačniji...
 
Zašto ste odabrali Dubai? U Hrvatskoj imate samo hacijendu u Fužinama s trideset ovaca i trideset jelena, u Rijeci imate nogometni klub s trideset nogometaša, sve ostalo je u Dubaiju?
- Poslovno sam vezan za Nigeriju, državljanin sam Nigerije, već 30 godina živim u Africi. Dubai je metropola naftnog biznisa, mnoge kompanije imaju ovdje svoje centrale, ovdje su kontakti. Prije se odlazilo u London ili u Švicarsku, sada je Dubai postao središte svijeta...
 
Gubi li zapad, odnosno Europa utakmicu s istokom? Dubai je kopija, koja ponekad bolje izgleda od originala, svi zapadni brandovi su ovdje, je li Dubai opasan za europske vrijednosti? Jer, ovdje ima puno više novca, kapital seli u Dubai?
- To je već filozofsko pitanje, ali, Europa će uvijek ostati lider, nitko joj ne može uzeti tradiciju. No, pojavio se Dubai, gdje se vrti puno novca, ljudi se natječu u biznisu po drukčijim pravilima nego što su to europske regule, oni s tim novcem vješto upravljaju. I onda se dogodi Singapoore ili Dubai, iako je bilo velikih, bogatih država s beskrajno puno novca i ništa se nije napravilo. Najbitnije je imati viziju i želju, ljude koji će vas pratiti, iako je iznad svega novac. Ako nema novca, sve vizije su mrtvo slovo na papiru, na kraju dana ćeš ostati praznih ruku. U Dubaiju živi 85 posto stranaca, koji rade, privređuju i svakog dana ih je sve više. Posla ima, Dubai je najveće gradilište na svijetu, no, ovdje nećete građevinsku dozvolu čekati mjesecima ili godinama...
 
Sišli smo u prizemlje teških tema, ostalo je još jedno pitanje; što će Damir Mišković raditi 14. svibnja, kada će završiti hrvatsko prvenstvo?
- Ako ne budem zauzet poslom, doći ću u Rijeku. I nije važno hoće li biti vatrometa ili ne. Kada smo prije tri godine došli u Rijeku, već tada smo znali da ćemo jednom napasti prvo mjesto. No, to ne znači da ćemo ga i osvojiti. Kada se Dinamu približite na dva boda, treba vam sreće, morate se nadati da će i Dinamo kiksati, to je nogomet. Važno je da su prvenstva sve zanimljivija i neizvjesnija, još kada bismo dobili tri kluba, u koje će se investirati pet do osam milijuna eura godišnje, to bi bila prava injekcija za naš nogomet.  Svaka utakmica bila bi derbi, danas je razlika između Dinama, Rijeke i ostalih ipak prevelika... 
 
 PRENOSIMO Jutarnji list PIŠE Tomislav Židak, novinar godine HZSN-a FOTO arhiva Jutarnji list