Ostavke su dali dosadašnji predsjednik (Franjo Prot), glavna tajnica (Mihaela Štrok), jedan član Upravnog odbora (Pero Josipović) te predsjednik Stegovne komisije (Ivan Radoš) koji je postao novi glavni tajnik – piše Dražen Brajdić, novinar VL

 

Na izvanrednoj izbornoj Skupštini Hrvatskog taekwondo saveza, na kojoj su u uvodnom njenom dijelu prštale ostavke, za novog predsjednika izabran je vrlo vitalni 65-godišnji odvjetnik Anto Nobilo, inače jedan od pokretača i legendi ovog sporta u Hrvatskoj. Nakon što su mu skupštinari ukazali povjerenje sa 99 glasova “za” i samo tri “protiv”, Nobilo je kazao:
- Raduje me ovo jedinstvo, a to mi je i bio cilj, pa možemo svijetu objaviti da su plemenski ratovi u hrvatskom taekwondou završeni. Volio bih i da sačuvamo ovo jedinstvo, želim da ujedinimo snage.

 

Prvi suradnik Nobilu bit će nekad trofejni teškaš Ivan Radoš, koji je izabran za glavnog tajnika, dok je dosadašnji predsjednik Franjo Prot postao dopredsjednik. A upravo njih dvojice dali su ostavke na svoje prethodne dužnosti. Radoš je bio predsjednik Stegovne komisije, a Prot 14 godina predsjednik Saveza, a on je svoje odstupanje objasnio ovako:
- Moja procjena bila je da je odnos nekih osoba prema meni ugrožavao i mene i naš Savez pa sam se odlučio povući. Nisam više htio slušati neosnovane optužbe pa tako ni to da me netko etiketira da sam ja Darth Vader hrvatskog taekwondoa. Meni je to osobno bilo komično no kada se na ostavku odlučila glavna tajnica Mihaela Štrok onda sam i ja krenuo tim putem. Zbog toga smo i potražili novu čelnu osobu s kojom ćemo premostiti ovu krizu i pronašli ju u osobi jednog od naših najpoznatijih odvjetnika Tonija Nobila.

 

No, baš kao što se Prot nije puno udaljio od upravljačkih struktura, nije to slučaj niti sa dosadašnjom tajnicom Mihaelom Štrok jer ona će od sada biti tehnička tajnica, desna ruka novoimenovanom tajniku Radošu. To zacijelo nije po volji dosadašnjoj opoziciji no nitko se tome na ovoj skupštini nije javno usprotivio baš kao ni činjenici da je Pero Josipović dao ostavku na mjesto u Upravnom odboru, ali ne i na mjesto direktora reprezentacije što su neki htjeli uvjetovati novom predsjedniku, ali se on tome othrvao.
- Ja ne želim da Hrvatski taekwondo savez bude poput naših političkih stranaka pa da onaj koji osvoji vlast sve oko sebe mijenja i dovodi posve nove ljude. Nas je jako malo i mi moramo iskoristiti svakoga to može doprinijeti boljem radu ovog Saveza. Imali smo frakcije koje su se užarile, no ja želim uz sebe ljude iz svih tih frakcija, iz svih grupacija, svakoga tko je spreman pomoći i za to ima potrebno znanje. A takvih se ja ne želim odreći - kazao je Nobilo i dodatno pojasnio motive svog pojačanog angažmana u hrvatskom taekwondou:

 

- Moj prvi motiv je taj što volim taekwondo, on me duže određuje nego pravo od kojeg živim. Vidjevši da je Savez uzdrman moglo se dogoditi da naši olimpijci steknu osjećaj da im mi ne čuvamo leđa, a to bi se moglo reflektirati na njihov nastup u Riju što mi se nikako nije svidjelo. Kad sam već preuzeo ovu dužnost, zbog svog ega ne mogu biti samo formalni predsjednik već moram i nešto učiniti, a želim ovaj Savez učiniti još djelotvornijim. Da mi ne kažu da sam bio na čelu Saveza, a nisam ništa napravio. Moj treći motiv bio je taj što sam ja nulti naraštaj taekwondoa u Hrvatskoj i što kao takav svom sportu želim pomoći sa svojim pravnim i organizacijskim znanjima.

 

Obratio se Nobilo i svojem prethodniku Protu zahvalivši mu što se za njegova mandata osvojilo toliko puno odličja i višestruko umnožio broj klubova.
- Prethodna vodstva su bila dobra, iza njih su dobre godine, i sve što je dobro toga se nećemo odreći no ja vjerujem da mi možemo još i bolje. Štoviše, moramo angažirati i one znalce koji su bili sa strane, a mogu nam pomoći jer ovo je Savez svih nas. U radu Saveza mi ćemo trebati još sigurno 20-tak ljudi.
Nobilo je na koncu obećao da će biti predsjednik samo dvije preostale godine mandata ove Skupštine i da će onda dati ostavku kako bi se njegov mandat tako izjednačio i s mandatom sadašnjeg Upravnog odbora kojeg je samo nadopunio s novim dopredsjednikom (Franjo Prot) i dva nova člana (Mladen Uskok, Viktor Romančuk). Za novog predsjednika Stegovne komisije je pak izabran Zoran Kruneš, dok je Nikola Pemper ostao drugi dopredsjednik Saveza.
Svi ti prijedlozi prošli su bez većeg protivljenja, pa čak i onaj za abdiciralog Franju Prota kao dopredsjednika što je popraćeno sa samo četiri glasa protiv i četiri suzdržana.

 

Inače, na prijedlog budućeg predsjednika i prije rekonstrukcije vodstva Saveza došlo je do nužnih statutarnih izmjena pa ubuduće glavni tajnik neće biti član Upravnog odbora kojeg će i dalje činiti 11 članova plus dva moguća kooptirana člana od strane mogućih sponzora.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

BIO JE SVJETSKI PRVAK U TAEKWONDOU I U RAZBIJANJU RUKOM

 

Razgovarajući u Nobilovu odvjetničkom uredu, zanemarili smo sve njegove velike odvjetničke bitke i podsjetili se sportskih dometa. A njih je od zaborava Toni sačuvao u posebnoj vitrini koja ukrašava ured zatrpan dokumentacijom slučaja Perković.
– Pripadam takozvanom nultom naraštaju ovog sporta u Hrvatskoj, a od tih ljudi živi smo još jedino Miro Brežan, Petar Mijić i ja. Davne 1974. nastupio sam na prvom SP-u i postao svjetski prvak, a potom i prvi europski prvak u teškoj kategoriji.

 

Tadašnji taekwondo sadržavao je i atraktivan test snage, a Nobilo se kao natjecatelj isticao i u razbijanju cigli, crepova i dasaka.
– Bio sam i prvak svijeta u razbijanju rukom i prvak Europe u razbijanju nogom. Pri razbijanju je najvažnije imati dobru tehniku, ali i veliku vjeru u sebe. Morate vizualizirati to probijanje, jer ako pristupite sa strahom da će vas boljeti, da ćete slomiti ruku, onda će vam se to i dogoditi. Bitno je da silu svih svojih 90 kg usredotočite na dva četvorna centimetra.

 

Razbijanje građevinskog materijala bila je, i ostala, metoda popularizacije tog korejskog borilačkog sporta.
– Činili smo to i demonstracijom obrane od noža, a ponekad bismo pozvali i nekoga iz publike da nas udari. Naravno, pri takvom pokušaju uslijedila bi eskivaža i kontra, uglavnom u trbuh, pa bi nadobudni “napadač” u najgorem slučaju ostao bez daha.

 

Vitalnost, a sa 65 godina izgleda kao da ima 10 manje, Nobilo zahvaljuje upravo taekwondou.
– Taekwondo vježbam i danas i mogu ne samo dignuti nogu do glave nego i udariti suparnika u glavu, i to vrlo ozbiljno. U podrumu kuće uredio sam dvoranu u kojoj bi mogao živjeti kakav klub, a u njoj sam se 2008. pripremao i za SP veterana na kojem sam osvojio naslov prvaka svijeta. No, da bih nastupio morao sam dobiti posebnu dozvolu jer bi moj eventualni poraz bio veliki udarac hijerarhijskom majstorskom sustavu u svjetskom taekwondou. S obzirom na to da imam crni pojas osmi dan, bilo bi šokantno da izgubim od nekog anonimusa, a kada su vidjeli da mi dobro ide svi su odahnuli.

 

Osim hrpe medalja, Nobilovi su trofeji i tri knjige o te-kvon-dou, od kojih je jedna našla svoje mjesto i u mauzoleju Kim Il Sunga.
– U mauzoleju državnika kojeg u Sjevernoj Koreji smatraju božanstvom ima i prostorija s Titovim darovima, a tamo je i moja knjiga. Tamošnji majstori taekwondoa misle da je to Titov dar, a tu je knjigu 90-ih donijela delegacija našeg javnog tužiteljstva.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Dražen Brajdić FOTO Petar Glebov/Pixell