U 69. godini od teške bolesti preminuo legendarni nizozemski nogometaš i trener. S Maradonom i Peleom bio je član ‘svetog trojstva’, autor današnje Barcelone i Guardiolina inspiracija za tika-taku – piše Tomislav Židak, novinar JL
 
Opet su jednog nogometnog genija pozvali gore, umro je Johan Cruyff, najdarovitiji učenik izumitelja totalnog nogometa i autora najboljeg Ajaxa Rinusa Michelsa. Nizozemac je stvorio modernu Barcelonu, s Koemanom, Ronaldom, Romarijom, Stoičkovim i Prosinečkim, a inspirirao je i Pepa Guardiolu, autora tika-take, koja je nastala na Cruyffovim skicama. Kao nogometaš, pripadao je svetom trojstvu svjetskog nogometa, sve dok se nije rodio Leo Messi. Pele, Maradona i Cruyff bili su desetljećima apostrofirani kao trojica najvećih svjetskih igrača, iako je skromni Cruyff o tome imao svoje mišljenje:
“Ja mogu postati novi Alfredo di Stefano, ali nikad ne mogu biti Pele. On je jedinstven i ide iznad svih granica nogometne logike. Ponekad sebi kažem da je nogomet izmišljen samo zbog tog čarobnog igrača...”
 
Suprotstavio se Francu
 
Nedavno, na snimanju filma o Messiju, kada je već bio ozbiljno bolestan, rekao je: “Zahvalimo Bogu na Messiju”. I tu se pokazao kao poštovatelj istinskih nogometnih vrijednosti. Katalonce je osvojio ne samo svojim nogometnim trikovima, već i karakternim gardom, kada se suprotstavio El Caudillu Francu. Kako u Barceloni nije mogao krstiti sina i nadjenuti mu katalonsko ime, jer je taj jezik Franco zabranio, sina je krstio u Amsterdamu i dao mu katalonsko ime Jordi. Iako je imao slavno prezime, iako je dobio priliku i u Manchester Unitedu, u doba Alexa Fergusona i Erica Cantone, Jordi nikada nije bio ni sjena velikog oca.
 
Volio je Roberta Prosinečkog, doveo ga u Barcelonu.
- U Crvenoj zvezdi je igrao sjajno, bio je jedan od najboljih nogometaša na svijetu. Odlazak u Real Madrid bila je pogreška, ali tko se može othrvati pozivu tako velikog kluba. No, kada dođete u Madrid kao planetarna zvijezda, teško je ostati na zemlji. Ali, on je tako nadaren igrač da sam ga morao dovesti u Barcelonu i nadam se da se neću pokajati...
 
Johan Cruyff se jednom spotaknuo i o Zvonimira Bobana, 1994. godine na finalu Lige prvaka u Ateni. Dan ranije je na press konferenciji izjavio: “Osvojit ćemo ovo, a da se nećemo ni oznojiti”, da bi drugi dan izgubio 0-4, ponajviše zahvaljujući genijalnoj igri Dejana Savićevića, velikoj partiji Zvonimira Bobana i Marcela Desaillyja. Uz dva gola Danielle Massara, Romario i Stoičkov su bili potučeni do nogu.
 
Bojkot SP-a u Argentini
 
U nogometnoj povijesti će ostati zapisan i po tome da nije osvojio naslov svjetskog prvaka. 1974. godine bio je u finalu, Nizozemska je nakon jedanaesterca na njemu povela golom Nesskensa, ali su Nijemci, ipak, pobijedili 2-1. No, prava drama s Cruyffom uslijedit će četiri godine kasnije, kada je odbio putovati na Svjetsko prvenstvo u Argentinu.
 
Govorilo se o njegovom političkom prkosu prema vojnoj hunti, da nije želio biti u blizini argentinskih generala, koji su pobili tisuće ljudi. Istina je bila nešto drukčija, svijet ju je saznao 30 godina kasnije. Pokušali su oteti njega, suprugu i njihovo troje djece. “Bilo je to potkraj 1977. godine, bili smo kod kuće, u Barceloni. Nekoliko kriminalaca je upalo noću u naš dom, držali su mi pušku uperenu u glavu. Pred djecom su vezali mene i moju ženu...” Nije objasnio kako je završila ta drama, ali je od toga dana njegova kuća bila pod stalnom policijskom prismotrom. “Briga za sigurnost obitelji me toliko iscrpila da nisam bio spreman žrtvovati se za Nizozemsku...”
 
Bio je nerazdvojan s Nikicom Milenkovićem, nogometašem Rijeke, i članom sastava koji je 1984. na Kantridi pobijedio Real iz Madrida. “Dido” Milenković mu je bio jedan od najboljih prijatelja, bio je njegov zaposlenik na akademiji. U Barcelonu je 1992. godine doveo i Gorana Vučevića, a kasnije i Prosinečkog...
 
S Barcelonom, koju je stvarao desetljećima, zbog otvorenosti i oštrog jezika, rijetko je živio u ljubavi. Nisu bili presretni kada bi navratio u klub, čak ni kada bi ih spomenuo. Godinama je u listu El Periodico imao kolumnu, u kojoj bi kritizirao poteze Barceloninih čelnika. Prognozirao je i krah terceta Messi - Suarez - Neymar, rekavši da su “tri kapetana na palubi previše”. Bila je to loša prognoza, no, Johan Cruyff je često znao griješiti u procjenama. Posebno je znao biti žestok prema najdražem neprijatelju, Realu iz Madrida...
 
Veliki inovator
 
Ako ponekad natrčite na utakmice iz prošlosti, pogledajte finale Svjetskog prvenstva 1974. godine. Igrali su tamo Beckenbauer, Gerd Müller, Overath, Netzer, Nesskens, Pit Kaizer, najveće zvijezde svjetskog nogometa. Ali, samo jedan od 22 igrača mogao bi igrati i danas, kada je nogomet brži i brutalniji. Johan Cruyff bi i danas bio jedan od najboljih, prije 40 godina je igrao nogomet koji danas nazivamo modernim...
 
 Prenosimo Jutarnji list PIŠE Tomislav Židak FOTO  STF/AFP/Getty Images