U posljednjih osam godina, zadarski jedriličari Šime Fantela (30) i Igor Marenić (30) samo jednom su se sa svjetskih prvenstava vratili bez medalje. Ovaj put iz Argentine vraćaju se sa zlatom, baš kao i 2009. kada su prvi put bili svjetski prvaci u olimpijskoj klasi 470 – piše Dražen Brajdić, VL
 
– Istina je, Australci imaju šest svjetskih zlata, ali ni oni nemaju takav kontinuitet kao mi koji uz sve to imamo još i pet europskih medalja – nevoljko nam se pohvalio Šime Fantela, jedan od onih samozatajnih sportskih genijalaca koje nikad nećete vidjeti na crvenom tepihu, što nam on ovako objašnjava:
 
– Igor i ja živimo asketski i nemamo vremena baviti se vlastitim promoviranjem, a i ne zamaramo se time jesmo li dovoljno priznati u svojoj zemlji. Mi smo svjesni da nikad nećemo imati primanja i popularnost nogometaša i zadovoljni smo time gdje smo jer znamo koliko vrijedimo u jedriličarskom svijetu. U počecima smo znali i po 40 dana spavati u kombiju, prati se u njemu i kuhati na malom plameniku, a sada odsjedamo u apartmanu, ali i dalje sami sebi spremamo ručak i večeru. Ne živimo u hotelima niti imamo servisere, savjetnike za pravila, fizioterapeute, vozače, ljude koji će trčati oko nas, a nemamo niti po četiri broda kao neki naši konkurenti. Znamo sami popraviti kombi, vozimo po tri dana u komadu i to je naš život. Ne patimo zbog toga što drugi, koje pobjeđujemo, imaju puno bolje uvjete.
 
U skladu s ispričanim su i njihova osobna primanja.
 
– Mi imamo takva primanja, prosječna hrvatska, da ništa ne možemo ostaviti sa strane pa zapravo preživljavamo jer sve što se zaradi, to se i potroši. No, nama je ovo gušt. Naš dječački san je osvojiti olimpijsku medalju i mi sve u to ulažemo, a tome su se podredile i naše obitelji – ističe Šime čiji partner iz broda Igor na tu temu dodaje:
 
– Situacija s našim primanjima je takva da mi ne smijemo stati s osvajanjem medalja, jer već jedna godina bez kolajne nas spušta u nižu kategoriju pa si mi ne možemo dopustiti lošu godinu. Kad sve to vidim, nekad se zapitam od čega žive naši kolege jedriličari koji nemaju takve rezultate kao mi. Stipendije su im male, a plaću im nitko ne daje. Mi barem imamo sreću da smo bili zaposlenici u vojsci, a sada smo u pričuvi. A zamislite, naši kolege iz jedriličarski manje uspješne Turske na državnoj su plaći koju, ako osvoje medalju dobivaju i nakon svršetka karijere, zapravo doživotno.
 
Unatoč lošijim uvjetima i slabijoj podršci, Šime i Igor pobjeđuju konkurenciju iz jedriličarskih velesila kao što su Australija, Engleska, Novi Zeland, Francuska...
 
– Mi to uspijevamo na našu silnu želju, talent, snagu i stečeno iskustvo – objašnjava Šime, a Igor dodaje:
 
– I naše veliko prijateljstvo jako je bitna stavka. Mi smo kao braća. Već 15-tak godina živimo zajedno. Ja sam s 15 napustio obiteljski dom na Cresu i odselio u
Zadar gdje sam skoro 10 godina živio kod Šime pri čemu su me njegovi roditelji prihvatili kao svoje dijete. Mojima nije bilo svejedno kada sam poželio otići za svojim snom, ali sam imao dobre argumente i pustili su me jer se radilo o pravim vrijednostima. Znali su da idem u dobru obitelj, da su Fantele dobri ljudi, ali nisu mogli znati da ćemo Šime i ja biti ovako uspješni. To je bio rizik jer to nitko nije mogao predvidjeti.
 
Valjda se dečki ponekad i posvađaju. Kao prava braća.
 
– To je uobičajene stvar kod svih ljudi koji provode jako puno vremena skupa. U žaru borbe bude tu i težih riječi, no vrlo brzo mi to zaboravimo i bacimo se na posao – kaže Igor.
 
Osim u obitelji Fantela, njih dvojica živjela su zajedno i u Studentskom domu "Stjepan Radić" u Zagrebu.
 
– Uvjet naših roditelja je bio da naše obrazovanje ne smije patiti, pa sam ja završio geodeziju, a Šime ekonomiju i tek onda smo shvatili zašto su naši na tome insistirali. Zime smo provodili u Zagrebu, a vikende i ostatak godine na moru.
 
S obzirom na to da jedre po svjetskim morima njihove obitelji se osjećaju zacijelo kao i sve one koje ispraćaju svoje mornare na tankeru za Južnu Afriku ili teretnjaku za Hong Kong.
 
– Ja se doista osjećam kao pomorac i zato svojoj djevojci Višnji skidam kapu. Dugo smo zajedno, onda mi je ogromna podrška i kad-tad ću joj to morati vratiti i platiti.
 
Kapa dolje Višnji, no Šime će na Olimpijske igre u Rio voditi jednu drugu damu, izvjesnu Gisele. Naime, tako se zove njihov novi brod koji iz Argentine šalju u Brazil, da ih čeka na poprištu Olimpijskih igara, pa će nekoliko europskih regata voziti na jednom starijem brodu.
 
– Kad smo prošlog listopada dobili novi brod, tražeći ime za njega, htjeli smo da bude povezano s Brazilom. Kako ime broda mora biti ženskog roda, odlučili smo imenovati ga po Brazilki Gisele Bundchen, jednoj vrlo seksi pojavi, najplaćenijem svjetskom modelu. Tko zna, ako osvojimo medalju, možda se dođe slikati s nama i našim brodom.
 
A medalju im neće biti nimalo lako osvojiti. Osim zahtjevne regatne staze, čekaju ih i nečisto more i virus Zika.
 
– Iskreno, ja sam se oko tog virusa malo više zabrinuo, no nadam se da će se to riješiti. Što se tiče regatne staze, Igor i ja ćemo ju još tri puta proći prije Igara pa se nadam da ćemo konačno ostvariti svoj dječački san – ističe Šime.
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Dražen Brajdić FOTO arhiva Hrvatski jedriličarski savez