Janica ne smije dozvoliti da je proguta more političkih i birokratskih zamki, prijetvornih osmijeha i tapšanja po ramenu i ne smije skretati pogled s korupcije, kriminala i kršenja zakona bježeći u komfornu zonu generičkih odgovora i uopćenih fraza – piše Bernard Jurišić, novinar SN
 
Svi koji s vremena na vrijeme bace pogled prema svojoj diplomi obješenoj na zidu ježe se od fraze kako je "puno važnija životna škola". Što to znači, da "životnu školu" imaju samo oni koji nisu gubili vrijeme po fakultetima i knjižnicama? Tko je rektor tog "životnog fakulteta"? Koliko ispita se polaže? Tko (pr)ocjenjuje kad ste je završili i s kakvim uspjehom?
 
Naravno da je obrazovanje važno i u većini životnih situacija nenadomjestivo. Govorimo, pritom, o hipotetskom društvu znanja, poštovanja i odgovornosti, koje je za hrvatske uvjete realnost koliko i knjige J.K.Rowling. Stoga je prilično licemjerno u društvu ogrezlom u posve nakaradnom sustavu vrijednosti nekome poput Janice Kostelić zamjerati što u pauzi između osvajanja medalja nije pronašla vremena i za školu.
 
Ajmo razmisliti. Bi li Janica bila išta bolji izbor za pomoćnicu ministra sporta da je između Štrajfa, slalom-livada i operacija stigla diplomirati strojarstvo ili likovnu umjetnost i tako formalno stekla VSS? Dok razmišljamo, sjetimo se koliko smo samo korumpiranih ulizica, nesposobnjakovića i lopova s uglancanim fakultetskim diplomama gledali kako uništavaju sve čega se prime i pretvaraju nam državu u grogiranog boksača koji glavinja u konopcima čekajući konačni nokaut.
 
Recite da sam nerazuman, da pljujem na svoju diplomu i čitav obrazovni sustav, ali radije bih u zemlji kakva je danas Hrvatska vlast dao u ruke apolitične olimpijske šampionke sa srednjom stručnom spremom nego većine onih koji imaju VSS, ali su državni posao također dobili zbog SSS. Stranačke stručne spreme.
 
Jasno je da je Janica marketinški potez politike koja ju je instalirala kao gromobran. A Janica sama sa sobom ne smije ni jednog trenutka dvojiti da će od iste te politike bez ikakvih emocija dobiti nož u leđa i bacanje gladnim lavovima ako se osjeti ugroženom. Jer to je politika, a ne sport. Tu vladaju drugačija pravila od onih na koje je Janica navikla.
 
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Janica ne mora činiti čuda kakva je činila na skijama. Bit će dovoljno da bude čvrsta i beskompromisna, da svima saspe u lice sve što ih ide i da se stavi u službu sportaša, a ne foteljaša.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
Skepsa zbog Janičinog imenovanja puno manje ima veze s Janicom i njezinim kompetencijama, a puno više s onima koji su je ustoličili. Prema njima itekako imamo pravo biti skeptični jer u ovih nekoliko mjeseci nisu poslali niti jednu konkretnu i jasnu poruku hrvatskom sportu. Baš kao ni većina njihovih političkih prethodnika koji u 20 godina nisu uspjeli donijeti strategiju hrvatskog sporta. Što onda Janica tu uopće može napraviti?
 
Zapravo ne mora činiti čuda kakva je činila na skijama. Bit će dovoljno da bude čvrsta i beskompromisna, da svima saspe u lice sve što ih ide i da se stavi u službu sportaša, a ne foteljaša. Da se bori da ni jedan mladi sportaš ne mora prolaziti ono što su prolazili ona i njezin brat i da medalje konačno počne stvarati sustav, a ne roditeljski inat i borba protiv cijelog svijeta. Da ne dozvoli da je proguta more političkih i birokratskih zamki, prijetvornih osmijeha i tapšanja po ramenu. Da ne skreće pogled s korupcije, kriminala i kršenja zakona bježeći u komfornu zonu generičkih odgovora i uopćenih fraza.
 
Hrvatskom sportu na ovako važnoj funkciji ne treba nikakav brend ili maskota. Treba mu inteligencija, odlučnost, moralnost, borbenost, upornost, ustrajnost. Treba mu vođa. Sve ono što u osnovi Janica jest. Vođa je karakterna osobina, a ne proizvod okoline ili škole. Možete pročitati tisuću knjiga i opet biti šonjo. Ili možete biti najbolji skijaš na svijetu bez ijedne skijaške staze u zemlji.
 
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Hrvatskom sportu na ovako važnoj funkciji ne treba nikakav brend ili maskota. Treba mu inteligencija, odlučnost, moralnost, borbenost, upornost, ustrajnost. Treba mu vođa. Sve ono što u osnovi Janica jest.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
Janica treba biti samo - Janica. Onakva kakvu je znamo. Janica koja nikad nije znala hoće li pobijediti, ali je uvijek bila spremna boriti se i istrpjeti svaku bol da dođe do cilja. Bude li takva, nikoga neće biti briga koju školu (ni)je završila.
 
Puno je toga na kocki. Ugled i karizma najveće i najomiljenije sportašice koju smo ikad imali, ali i budućnost sporta koji će bez ozbiljnog zaokreta i vodstva uskoro prijeći crtu nakon koje više nema povratka.
 
Sve ono što smo o Janici i njezinoj obitelji dosad naučili sugerira da joj damo šansu. I da svim srcem navijamo za nju i u ovom "trećem laufu". U kojem su zamke opasnije, podloga skliskija, suparnici podliji, a cilj jedva da se nazire daleko u dubokoj magli.
 
 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Bernard Jurišić FOTO arhiva www.skolski.sport.hr