Zlatko Kumrić i Marijana Mišković Hasanbegović dvoje su sjajnih hrvatskih judaških reprezentativaca. I puno više od toga – piše Dean Bauer, novinar SN
 
Dvoje briljantnih sportaša. Dokazali su to na tatamiju, ali još više tijekom minulog tjedna. Tjedna u kojem je njihov nacionalni savez bez skrivanja, na press-konferenciji obznanio silnu pogrešku. Zaboravili su ih na vrijeme prijaviti za Grand Slam turnir u Almatyju. 
 
Posljednji turnir na kojem su oboje lovili bodove za nastup na OI u Riju. Nema dakako jamstva da bi oboje u Kazahstanu u tome i uspjeli, iako su imali izglede, ali nepostojanje rezultatskih jamstava ne amnestira, nota bene, veliku pogrešku HJS.
 
SAVEZ JE KRIV 
 
Istog trenutka s objavom priznanja o velikom gafu, javnost je, zar ste i sumnjali, prosula gnjev po savezu, tražeći glave, ostavke... Opet, ne možemo reći da i takav stav nije shvatljiv, no jedno je također ostalo zamijećeno. Poprilično benevolentan, takav se barem čini, stav samih sportaša. Mnogi bi na njihovu mjestu prosipali žuč, znajući da su javnost i baš svi argumenti na njihovoj strani. Marijana i Zlatko su bili šturih, ali neuobičajeno pomirljivih izjava. Pričekali smo koji dan, da se malo prašina slegne. No oni su ostali... nećemo napisati “isti”. Oni su se ponijeli onako kako valjda samo sportaši znaju.
 
- Nisu oni jadni krivi. Mislim, normalno da je teško u prvi tren, ali idemo biti realni... Da smo bili dovoljno kvalitetni, kvalificirali bismo se i ranije. Ili ajde, ako samo za sebe govorim, na meni je odgovornost - tako će Zlatko Kumrić (22) i nastavlja:
 
- Da, bilo bi dobro da je bila još jedna prilika, ali ne mogu njih kriviti što nismo otišli na Olimpijske igre. Nisu oni krivi, krivi smo mi! Teško je to priznati, ali tako je. Lakše bi bilo na nekog drugog sve svaliti.
 
Marijana Mišković Hasanbegović je gotovo pa istog razmišljanja.
- Mi smo toliko puni negativne energije da je sada baš takva naša reakcija, Zlatkova i moja, u kojoj nismo sasuli optužbe na račun psovke sve i iznenadila.
 
Kakav je bio trenutak kada ste doznali da je Rio nedosanjani san?
- Doznala sam na skroz ružan način. Jedan od boljih rezultata u karijeri, finale Grand Slama u Bakuu. Ja super zadovoljan, a gledam trenera Tomislava Marjanovića, on se cijelo vrijeme turnira nekako čudno ponašao. Sad mi je jasno zašto. Nakon finala koje sam izgubila, dođem mu i velim: “Pa ne budi toliko ljut, sljedeći tjedan uzimam medalju u Almatyju i idemo u Rio”. Onda mi je rekao - ne idemo u Almaty! Tada mi je sve postalo jasno.
 
No, opet, nema ogorčenja u riječima vas oboje.
- Meni zadnjih dana tu u Splitu, vele ljudi “ma daj, napadni ih”, “kako su mogli”, “ništa ne rade”. Nije tako, ljudi, nije bilo namjere. Najlakše je sad razapeti nekoga - reći će Zlatko, dok će Marijana pridodati:
 
- Nisam ogorčena iako sam svjesna da sa svojim godinama (34) ja neću više vidjeti Olimpijske igre. Mlađima stalno velim da nisu svjesni kakvu sreću imaju. Ja sam kao mlađa putovala skroz sama. Sad imamo trenera uvijek s nama, svu liječničku pomoć. Ljudski griješiti, a ja svoju utjehu tražim u djeci. U redu, uvijek će ostati gorak okus jer nisam imala priliku nastupiti na Igrama. Sigurno ni oni, a ni ja ne spavamo mirno.
 
Da, krivac? To je isto nešto što javnost traži...
- Ma dajte, pa taj momak, naš administrativni tajnik saveza, Mario Krvavac, taj se diže ujutro u 2-3 sata ako nije s nama - nadovezao se Kumrić.
 
BIJES NA TATAMIJU 
 
- Sve samo da nas prati, sve bilježi, zove, snima. Osim toga, pa nije valjda ni on jedini krivac. Valjda iznad njega ima netko tko provjerava. To je kao u novinarstvu. Vi napišete tekst, ali ga provjeri, pročita još nekoliko ljudi, jel’ tako? To je čovjek koji bi sve preokrenuo za nas. Jednom sam bio ozlijeđen, trebam na magnet, ovaj u Splitu pokvaren. On je pokrenuo sve veze, ne znam koje, ali ja sam ujutro u 8 bio na magnetu! Da, pogriješilo se, ali što ćemo sada? Ubiti čovjeka? Što ćemo onda kada ja pogriješim tijekom borbe?
 
Pa još malo Marijana...
- Ti otkazi, smjene, skidanje glava što ljudi traže, ništa se time ne rješava. Mi ćemo svoj bijes istresti na strunjači - zaključila je Mišković Hasanbegović.
 
- Najlakše je potražiti krivca u nekom drugom. Ma vidi, boga ti. Na tatamiju si sam i gotovo. Nema traženje krivca jednom u sucu, drugi put u nečem drugom, trećem. To je tako, nije kraj svijeta - gotovo će lakonski, a u biti zdravo sportski Zlatko.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 MEDALJA DO RIJA
 
Marijanu i Zlatka do plasmana na OI u Riju dijelila je još “samo” jedna medalja. Kolajna koju je dakako trebalo osvojiti na Grand Slamu u Almatyju.
 
- U mojem slučaju zlato bi jamčilo sto posto. Postojale su i još neke opcije, možda s broncom, ali da se poklope neki drugi rezultati - za sebe će Zlatko Kumrić. dok će Marijana 
 
Mišković Hasanbegović:
- U mojem slučaju također je medalja bila uvjet, posebno zato što sam dobar dio sezone zbog ozljede preskočila, a sada sam baš ušla u pravu formu.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Dean Bauer FOTO Josip Matić/EPH