Dan je to kojim se obilježava osnivanje AIPS-a, Svjetske udruge sportskih novinara
 
Hrvatski sportski novinari gotovo od prvoga su dana postojanja AIPS-a njegovim važnim dijelom. Možda ne institucionalno, ali svojim doprinosom, angažmanom, kvalitetom i upornošću svakako. I ove ćemo subote, usred EP u nogometu, a tek nešto više od mjesec dana prije OI u Riju, na tren zastati, poželjeti jedni drugima da su nam uvjeti rada bolji, da su sportski kolektivi i pojedinci prema nama otvoreniji, u konačnici i da su plaće veće. Mnogi će, na žalost, poželjeti bilo kakvu plaću, jer situacija u Lijepoj našoj pokazuje nastavak razočaravajuće krivulje pada broja zaposlenih u novinarstvu, samim time i u sportskome novinarstvu.
 
Ove smo godine, eto baš nedavno, možda i najviše u posljednjih desetak godina, mi, hrvatski sportski novinari ponovo bili promicatelji, pa i nositelji inicijative za nestajanje huliganizma na sportskim borilištima. Ne kroz neku specijalnu akciju (osim HRT-ove), nego kroz svoje tekstove, reportaže, blogove... Nismo svi, da se odmah razumijemo, bilo je i onih koji su bacanje bombe (pa makar i dimne) u nogometni teren, relativizirali i željeli opravdati nekakvim revoltom prema pojedincima u savezu. No, većina nas, a to je najvažnije, jer se i javnost, cijela Hrvatska odredila u tom smjeru, pokazali smo da smo protiv divljaštva, protiv neciviliziranoga ponašanja i da smo svi dio želje da toga više nikada ne bude uz hrvatske sportaše, iz bilo kojega sporta.
 
Odličan je to početak za sve nas, koji želimo pokrenuti i uzgibati Hrvatsku, da zemlja shvati da mi nismo tek neka usputna piskarala, nego ljudi koji i te kako razumiju probleme, a znamo i možemo sudjelovati u njihovom rješavanju. Ne možemo biti ključni jezičac na vagi, ali možemo biti važan dio akcije za bolji i ljepši hrvatski sport. Nikako sami, ali moramo i možemo biti bitni dio jedinstvene akcije sportaša, saveza, škola, policije, sudstva, države i svih koji to žele. Dakako, dužnost nam je ukazivati i na anomalije u klubovima i savezima, na manjkavosti postojećih zakona koji su aktualni u hrvatskome sportu i na pojedince koji o Hrvatskoj šalju lošu sliku širom svijeta kroz sport. I, nikako nemojmo zaboraviti – sport je nešto lijepo, pa hajd'mo o tim lijepim stvarima pisati i neke lijepe stvari. Nije baš sve tako crno...
 
Neka iduća godina, do idućeg Svjetskog dana sportskih novinara bude baš u tom svijetlu.
Još jednom, SRETAN VAM SVJETSKI DAN SPORTSKIH NOVINARA, 2. SRPNJA!
 
JURA OZMEC, predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara