Varaždinka Karla Čović je prva Hrvatica koja je završila trostruki Ironman, jednu od najnapornijih utrka na svijetu. Za taj pothvat trebalo joj je 59 sati i 30 minuta – piše Ivica Beti, novinar VL
 
– S jutrom izlaze i žuljevi. Stanem, bušim i idem dalje. Naravno, izlaze još veći i bolniji. Kaj sad? Više ne mogu obuti ni patike, noga se proširila za dva broja. Trčim u čarapama, pa bosa, a najsmješnije je bilo kad sam u ruci nosila natikače kad sam trčala po travi i obuvala ih na makadamu. Shvatila sam da tako neću stići do kraja, obula sam patike i u bolovima i teškom mukom nastavila dalje.
 
TRENIRALA PO 12 SATI DNEVNO 
 
- Moram do kraja pod svaku cijenu, ništa drugo nije važno nego stići na cilj. U takvim trenucima ponosa i želje bol postaje nevažna – tako jednu od dramatičnijih dionica triatlona u Bad Blumau opisuje Varaždinka Karla Čović, koja je u tom austrijskom gradu postala prva žena u Hrvatskoj koja je završila trostruki Ironman, jednu od najnapornijih utrka na svijetu, pa su je već prozvali Titanium Lady. 
 
U jednom komadu, uz kraće odmore i po nekoliko sati sna, prošla je ukupno 678 kilometara preplivavši 11,4, odvozivši na biciklu 540 i pretrčavši 126,6 kilometara! Cijeli je taj pothvat na utrci svjetskog kupa Triple ultra triatlona trajao 59 sati i trideset minuta! Dovoljno za treće mjesto.
 
Druga Hrvatica, Dženi Vujković, nije izdržala do kraja i odustala je. 
 
– U radne dane trenirala sam po četiri sata, a u slobodne osam do dvanaest. Ostatak slobodnog vremena provodila sam s najdražim prijateljem od kojeg se teško odvajam, psom Fumom Ironom – smije se ta 38-godišnja profesorica kineziologije. 
 
No, prije puta u Austriju nije joj bilo do smijeha. Izjalovili su se planovi, pratnja i pomoćnici su joj otkazali i već je pomislila da od utrke neće biti ništa. Nasreću, prijatelji koji nemaju veze s triatlonom – Smiljana Šafarić, Marin Šagi i Boris Vasilkov, ponudili su joj pomoć. 
 
– Mislila sam hajde dobro, bar će kuhati kavu, peći meso, dodavati boce s vodom. Na kraju se pokazalo da su sposobni doslovce za sve, na čemu sam im jako zahvalna – napominje.
 
Utrka je počela plivanjem u bazenu s vodom od samo 23 stupnja, a ona nije imala odjeću za plivanje od neoprena. Izdržala je nekako, preodjenula se i sjela na bicikl.
 
USKORO NA NOVU UTRKU
 
– Noge su mi bile loše, lovili su me grčevi još od plivanja, svakih nekoliko krugova stala sam da me izmasiraju. Žedna, gladna, vruće mi je, spava mi se... Spasile su me kockice leda koje sam trpala u majicu i kacigu – kaže. 
 
Na bicikl je potrošila 27 sati i 26 minuta, a na trčanje dvije minute manje. Utrku je završila s vremenom 59:30:24. 
 
– Kako se sad osjećam? Stopala su u rasulu od žuljeva, skočni zglobovi otečeni, prsti natekli za tri broja, rame me boli od plivanja, a lopatica od bicikla, no iznenađujuće ni jedan mišić nije pod upalom – dodaje. 
 
Trenira sama, bez pratnje. 
 
Nemam sponzore, a ni povlastice na poslu. Sve sama financiram – kaže. Pred njom je 30. srpnja nova utrka, a u planu je i dvostruki Ironmen 11. kolovoza.
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Ivica Beti (Čakovec) FOTO arhiva Karle Čović